Ovaj tekst sam se odlučio pisati nakon što sam našao jedan stari film koji je sniman daleke 1948. godine koji i nije baš u najboljem stanju. Zainteresiralo me otkriti koji je prikazani drveni brod-loger, ali i nadopuniti nepoznatu povijest današnje Pomorsko-tehničke škole u Dubrovniku. O tom školskom brodu nema nikakvog pisanog traga u nikakvim publikacijama kao ni u povijesti Srednje pomorske škole u Dubrovniku.

Zatražio sam pomoć u Facebook grupi "Hrvatski drveni brodovi" pa su članovi grupe prepoznali dva drvena logera. Prvi je VIGANJ duljine 26,3 i širine 6,25 metara, građen u Krku 1939. godine. Danas je upisan u Lučkoj kapetaniji Split i plovi u turističkoj namjeni, a prethodna luka upisa je bila Dubrovnik. Drugi prepoznati brod je ZLATNA KAPLJICA duljine 20,24 i širine 5,84 metara, građen 1914. u Splitu. Svoje prve plovidbe je imao u dubrovačkom okružju, a tijekom godina mijenjao je ime u MRKAN, ORSULA, RENATO i BORNA PRVI. Godine 2013. brod je potonuo te je nakon vađenja završio u otpadu. Do završetka pisanja ovog teksta nisam saznao točno ime jedrenjaka-logera, a oba broda koja sam spomenuo u ovom tekstu su u to doba plovila u našem području. Zamolio bih čitatelje ovoga teksta, ako prepoznaju ovaj loger i znaju nešto više o njemu kao školskom brodu, da mi pošalju tekst na moju e-mail adresu: ivo.batricevic@du.t-com.hr kako bismo nadopunili dio pomorske povijesti, a ja ću nadopuniti i ispraviti ovaj tekst.  

VILA VELEBITA

U ovom tekstu neću pisati o školskim brodovima pomorskih škola jer smo to već pisali u jednom od prethodnih feljtona već ću napisati nešto o tom nepoznatom logeru koji je plovio za Pomorski tehnikum odmah po završetku Drugog svjetskog rata između logera VILA VELEBITA i broda LOŠINJ / NAUTIKA. Poznata su mi i neka imena učenika te generacije koja je 1949. krenula u prvi razred pa idemo redom.                                                           

Nakon čeličnog logera MARGITA, novi brod bakarske Nautičke škole 1908. zaplovio je pod imenom VILA VELEBITA. Bio je to čelični jedrenjak tipa bark-škuna od 259 BRT-a. Imao je 20 članova posade, a mogao je primiti 40  učenika na praksi. Tijekom Prvog svjetskog rata  bio je na vezu u Novigradu, a 1922. postao je školskim brodom Državne pomorsko-trgovačke akademije u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. Talijani su ga zaplijenili 1941., promijenili ime u PALINURO, a potonuo je 1945. za vrijeme rata pred Ortonom u Italiji.

LOŠINJ ODNOSNO NAUTIKA

Dana 20. srpnja  1951. školi „Pomorski tehnikum“ je pripojen treći razred Ribarskog tehnikuma iz Zadra za školsku godinu 1951./52., a već krajem školske godine 1952./53. ribarski odjel je ukinut i pripojen Nautičkom odjelu u Dubrovniku. Prilikom preseljenja Ribarskog odjela iz Zadra u Dubrovnik, škola je 13. listopada 1951. dobila i ribarski brod tipa plivarica, građen u Malom Lošinju 1947. godine pod imenom LOŠINJ, a u Gruž je uplovio sa svim ribolovnim alatima i mrežama koje je plivarica imala. Od 1952. godine brod plovi pod novim imenom NAUTIKA sve do 3. veljače 1976. kada ga Srednja pomorska škola zbog visokih troškova održavanja prodaje. Dana 11. studenog 2013. NAUTIKA tone uz obalu u luci Rijeka za vrijeme jake bure, a nakon vađenja završava na otpadu.  

LEGENDARNA GENERACIJA POMORSKE                                                                                                    

Film iz 1948. započinje izlaskom učenika iz Đačkog doma Pomorskog tehnikuma koji se te godine nalazio u ljetnikovcu Stjepović-Skočibuha na Boninovu (danas je u ljetnikovcu Znanstvena knjižnica Dubrovnik). Učenici pješače do svoje škole koja se nalazila u na Pilama - Brsalje u zgradi koja se i danas kao restoran zove Nautika, a učenici koji su imali prebivalište u Dubrovniku su do škole dolazili iz svojih domova. Učenici su često imali praksu ispred same zgrade i to na taraci koja gleda prema tvrđavi Bokar i Lovrjenac te hridi Penatur. Na taraci pred školskom zgradom se vidi kako učenici vježbaju na svim navigacijskim pomagalima koja se nalaze na mostu parobroda uključujući i rad sa sekstantom i na pomorskim kartama. U tom filmu se pojavljuje drveni loger na kojemu se vidi kako imaju nastavak praktične nastave te vježbaju dizanje i spuštanje jedara, penju se na jarbole, vježbaju rad s konopima, vježbaju upravljanje brodom, jedrenje, signalizaciju sa zastavicama, održavanje broda, manevriranje i sve ostalo. Poznata su nam dijelom imena te generacije koja je baš te 1948. krenula u prvi razred Pomorskog tehnikuma i starija generacija pomoraca će prepoznati većinu njih. Od te generacije mislim da je živ samo jedan bivši učenik, mada nisam potpuno siguran, a to je kap. Šime Gržan koji danas u svojoj 94. godini života živi u Zadru nakon što je cijeli život proveo na moru. On je inače poznat kao pisac, kolumnist u više časopisa na temu brodova i mora te je jedini kapetan duge plovidbe koji je dobio nagradu Porin za napisane riječi poznate pjesme Jugo.    

U časopisu "Naše More" iz rujna 2003. godine jedan od učenika, a kasnije sveučilišni profesor, prof. dr. sc. Boris Franušić je objavio slike i tekst o 50. zlatnoj godišnjici mature baš te generacije kada su se 1948., njih 42 mladića upisala u prvi razred Pomorskog tehnikuma. Na godišnjicu mature je došlo njih 17 zajedno s direktorom škole kap. Špirom Savin, razrednikom prof. Rudi Jelić i prof. Milicom Bravačić. U nastavku teksta su njihova imena s tim da je iza imena napisano mjesto rođenja, a iza mjesto prebivališta prije školovanja: 1. Mario Vela, Podgora, Zagreb; 2. Mato Miljas, Čilipi, Dubrovnik; 3. Petar Čumbelić, Split,  Dubrovnik; 4. Šime Gržan, Zadar, Zadar; 5. Ivan Plavetić, Karlovac, Karlovac; 6. Momčilo Bjelanović, Ervenik, Njemačka; 7. Niko Botica, Račišće, Šibenik; 8. Ivo Stjepović. Orašac, Dubrovnik; 9. Ante Cebalo, Žrnovo, Split; 10. Teo Cilić Dubrovnik, Dubrovnik; 11. Ante Vela, Podgora, Rijeka; 12. Božo Biočić, Okrug Donji, Trogir, Split; 13. Mato Marlais, Ponikve, Zadar; 14. Tito Smirčić, Premuda, Zadar; 15. Ivica Ostojić, Dubrovnik, Rijeka; 16. Ante Šunj. Pijavičino, Trstenik; 17. Boris Franušić, Ston, Dubrovnik. Učenici koje vidimo na 'scanovima' filma iz 1948. godine su nakon završetka školovanja pošli navegavati, završili su Višu pomorsku školu i položili ispit kapetana duge plovidbe. Od nazočnih na slici samo trojica nisu postali kapetani: Miljas, Plavetić i Franušić. Nisu svi ni s broda otišli u mirovinu, jer su neki našli posao u pomorskim poduzećima i ustanovama, a Čumblić i Franušić su postali Sveučilišni profesori pomorskog smjera.

Povijest Pomorske škole-Nautike  (izvor teksta: Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik)         

Godine 1881. škola je uselila u svoju zgradu na Brsaljama gdje se nalazila pune 73 godine. Ubrzo je postigla velik ugled u pomorskim krugovima. Nova reorganizacija uslijedila je 1896. godine; uvedena su dva pripravna, a zatim još tri strukovna razreda pa je školovanje trajalo pet godina. Tada je Hrvatski jezik uveden kao obvezan nastavni predmet. Ovaj način školovanja trajao je 26 godina, a omogućavao je osim stručnog znanja stjecanje i opće naobrazbe koja je dolaskom novijih vremena bila prijeko potrebna pomorskim časnicima. Novi naziv "Pomorska akademija" škola dobiva 1922. godine, a školovanje se skraćuje na četiri godine. Uvođenjem trgovačkih programa u nastavni plan 1932. godine, mijenja se naziv u "Pomorsko-trgovačka akademija". Sve do 1947. godine nije bilo većih izmjena pa čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Budući da je 1947. godine uveden ekonomski odjel, škola opet mijenja naziv u "Pomorski tehnikum". Taj je odjel upisivao samo sljedeće četiri godine prvi razred, a obrazovao je stručnjake za širu pomorsku privredu. Godine 1951. školi je priključen treći razred ribarskog odjela iz Zadra. Tada je nabavljen ribarski brod LOŠINJ tipa plivarica, građen u Malom Lošinju 1947. godine te je pod novim imenom NAUTIKA od 1952. godine plovio južnim Jadranom. Od 1953. do 1958. godine škola ima naziv "Srednja pomorska škola". Za stotu obljetnicu Upravni odbor zaklade Račić dao je zajedno s Ministarstvom pomorstva i Narodnim odborom grada izgraditi novu školsku zgradu na Račićevu zemljištu u Lapadu u koju su se preselili 16. listopada 1954.