Njihovi programi kao da su izašli iz istog majstorskog pera nekog demografa opće prakse. Od besplatnih vrtića dovoljnih za sve naše klince, preko većih rodiljnih naknada, do kojekakvih prilično nejasnih planova za priuštivo stanovanje. Uz odlučnu borbu protiv korupcije, koju uredno baš svi imaju u programima, naglasak je i na zaustavljanju iseljavanja mladih i obrazovanih. I tako, ako im je vjerovati, tko god pobijedi, gotovo je svejedno jer svi redom, riješit će goruće hrvatske probleme.

Ozbiljni ekonomski stručnjaci pak deru posve drugu kozu, koja barem po onom što smo dosad čuli, nikom nije zanimljiva. Naime, ključno pitanje, po njima, jest gospodarski rast, točnije jasna projekcija razvoja hrvatskog gospodarstva za sljedećih deset godina. To se prije svega odnosi na proizvodnju, proizvodne pogone i samoodrživost u proizvodnji hrane. I naravno, sasvim drugačija politika HNB koja može i mora, u skladu s takvom projekcijom, poticati banke na povoljno kreditiranje poduzetništva u smislu širenja proizvodnje i novih tehnoloških rješenja. HNB i sada ima te i takve instrumente, ali ih u tu svrhu ni u bunilu ne koristi. Jedino tako se može dostići produktivnost jednaka onoj u bogatim zemljama, ali HNB za to ne boli briga. Upravo tako bi Hrvatska gospodarski i izvozno ojačala, ali i osigurala dobro plaćena radna mjesta na osnovu kompetencija i znanja, a ne na osnovu članske iskaznice, bilo koje dominantne stranke. Tu je još neophodna i reforma pravosuđa, koja jedina može donijeti pravnu sigurnost, bez koje nema zdravog poslovnog okruženja. Kako zasad stoje stvari, stručnjaci mogu svoje znanje objesiti mačku o rep! Oni koji nisu uspješno znali voditi ni kućni savjet, uporno nas uvjeravaju kako baš oni mogu Hrvatsku napraviti bogatom zemljom. Neki od njih uspjeli su za početak sebe i svoje napraviti bogatim i još bogatijim. Po onoj 'kako svaki put započinje prvim korakom'. Sad obećavaju i drugi korak!

Kroz cijelu povijest, Hrvati su iz ekonomskih razloga odlazili u emigraciju, 'pečalbu', kako god. U vrijeme bivše Juge više ih je bilo u Njemačkoj nego u hrvatskim selima. Jedna bitna razlika između tadašnjih odlazaka vanka na rad i ovih danas je što su odlazili većinom očevi, muževi, sinovi, uglavnom slabije obrazovani, kako bi pomogli svojima, ali i kako bi zaradili i po povratku sagradili kuće, autosalone, otvorili neki obrt i započeli samostalni posao, ovdje u Hrvatskoj. Gotovo jednako kao i brojni Filipinci ili Nepalci, koji su trenutno na radu u Hrvatskoj. Novi odlasci  današnjih mladih Hrvata nisu pečalbe već iseljavanje. Iseljavanje, uglavnom obrazovanih ljudi sa svojim mladim obiteljima. Karta u jednom smjeru i novi život tamo gdje od svog rada, bez veza i vezica, napreduju u poslu prema vlastitim sposobnostima. Tamo školuju svoju djecu, koja će s vremenom jedva sricati koju hrvatsku riječ. Doći će oni na godišnji odmor koji si mogu priuštiti u svojoj, srcu im dragoj Hrvatskoj, i opet se vratiti  natrag, u svoju novu domovinu. Osim svih drugih, ne malih pogodnosti, svaki od njih posebno će naglasiti poštovanje i način ophođenja, koji njihovi tamošnji poslodavci imaju prema njima. Nikad i nikom ne pada na pamet povisiti glas ili se bahato ponašati prema podređenom. Radi li se doista tu samo o civilizacijskim razlikama?

Grad i dalje nema nikakvu proizvodnju niti drugu ozbiljnu gospodarsku granu, osim sad već prekomjernog turizma. Ništa bolje nije ni u ostalim našim turističkim destinacijama, osim nešto u Istri. I Bogu hvala, od turizma se može preživjeti pa i solidno živjeti. Nekako se brzo zaboravilo kakav je život bio u poratno vrijeme dok nije ponovno krenuo turistički 'bum'. Turizam je sjajan, ali nesiguran i ovisan o brojnim vanjskim utjecajima i ma koliko smo toga svjesni i dalje nema sustavnog razvoja drugih djelatnosti. Kao što plodno Konavosko polje i dalje ne služi ozbiljnom i planskom razvoju ekološke poljoprivrede, koja osigurava sigurne i isplative plasmane na tržište. Priče o poslovnoj zoni i dalje su ostale na pričama umjesto ozbiljnih ulaganja i novih tehnoloških rješenja i zapošljavanja obrazovanih mladih naraštaja. Sve samo puke tlapnje o razvoju IT tehnologija i/ili meke za digitalne nomade.

Nema veze, sezona se zahuktava i nasreću nemate vremena za gledanje promidžbenih spotova. Mislila sam kako je onaj prvi Grmojin, napravljen kao da je iz devedesetih godina izuzetak, ali sad nam je i Peđa pokazao spot jednako loš i nekreativan. Majko moja, kraj toliko digitalnih i marketinških mladih kreativaca, hoće li barem jedan jedini spot biti napravljen za 21. stoljeće? Ili su naši političari uvjereni kako je retro in i u politici? Ima li tu ikog sa suvislom i kreativnom idejom ili je osnovna ideja i dalje, nema novo, samo deri po starom? Eto vas.