Blagi Bože, kako im je tako nešto uopće moglo pasti na pamet? Kleptokracija  je oblik političke i državne koruptivne vladavine, u kojoj ljudi na vlasti upravljaju državom tako da gledaju kako će prvenstveno sebi, svojim bližnjima i svojim bliskim suradnicima povećati osobno bogatstvo i političku moć, na štetu općeg pučanstva. Dakle to nije ni nalik našoj trenutnoj vlasti. Zato nam je odmah  jasno kako je to što pričaju ti 'rusofili' potpuno neistinito. Kako bi spriječio i slučajnu pomisao na, ne daj Bože, korupciju u Hrvata, premijer je posve razumno i odlučno postavio najžešćeg borca protiv korupcije Turudića. To što se sastajao s Maminjom ili čuvao u ladici optužnicu protiv svog rođaka, doista nema veze s borbom protiv korupcije. Dopisivanje s Rimac? Ne budite smiješni, bio je to samo nespretan način udvaranja 'lipoj', koja mu je dizala hormone s 'di si radosti?', ali to je jedan sasvim običan mali 'flertić'. Da nije, netko bi mogao, Bože mi 'prosti, posumnjati u njegovu muškost. Nema u tome ništa više od toga, što je potpuno jasno svakom dobronamjernom hrvatskom biraču.

Naša ministrica od poljoprivrede Vučković, objašnjavajući Zakon o hrvatskom jeziku na Twitteru, doživjela je napade već uobičajeno zlobnih 'hejtera' na društvenim mrežama. Sve  zbog nekih nespretnih pravopisnih grešaka. Njezin tekst neću prenositi jer bi mi ga moja draga nekadašnja lektorica Maja Milošević iskrižala, ali u obranu ministrice moram reći kako pismenost nije obavezna za vođenje Ministarstva. Zakon o hrvatskom jeziku ne bavi se pravopisom, dok istovremeno imamo nekoliko važećih pravopisa što je sasvim sigurno otežalo ministrici pisanje u skladu s pravopisom hrvatskog jezika. Njezin posao i nije pravopis, već pametno vođenje naše poljoprivredne politike, oko čega se ona itekako vrijedno trudi. Trebalo bi ispitati jesu li ti vječno nezadovoljni poljoprivrednici uopće domoljubi ili obični 'rusofili'.

Nakon zagrebačkog skupa jednog dijela oporbe, neki pozivaju na zajednički izlazak na izbore. Uzalud, ne ide im povezivanje na radost onih u vlasti. Najnovije ankete pokazuju kako je HDZ izgubio manje od dva posto, što je u razini statističke pogreške. U toj razini je skočio i SDP dok je Možemo toliko i pao. Anketa je rađena nakon što ekipa u Zagrebu, na čelu s Tomaševićem, nije organizirala doček zlatnim vaterpolistima. Pri tom grad ima nemali i dobro plaćen odjel za sport. Totalno nesnalaženje i neorganiziranost zagrebačke vlasti sve je vidljivija i nažalost ne pokazuje očekivani napredak, nakon više od tri godine vladanja. Dobre namjere i loša organizacija, glavne su odrednice Možemo! u Zagrebu. Pokazalo se kako nije dovoljno 'ne krasti' i  srediti financije, nego je jednako važno, ako ne i važnije, rješavanje svakodnevnih problema građana koji su sve frustriraniji. Uvijek je bijes veći na one koji su bili zadnja nada za promjene.

Je li to kako je put u pakao doista posut dobrim namjerama samo floskula ili stvarnost, nisam sigurna, ali sve više postaje jasno kako vladanje na svim razinama zahtjeva kompetencije koje imaju samo oni koji su vodili realne sektore i u stanju su operativno i brzo donositi odluke na dnevnoj bazi. Zahtijeva one koji nekog vraga znaju o funkcioniranju sustava. Nažalost, ni oni koji su cijeli život aktivisti, ni oni koji su stasali kroz 'partijske' sustave, od mladeži do seniora, ne znaju voditi ni manje poduzeće, a kamoli gradove i/ili države. Došlo je vrijeme kad je potrebno postaviti jednostavno pitanje - je li ovo osoba koju bismo postavili za direktora svoje tvrtke kako bi bila uspješna i/ili još uspješnija?!

Zagreb nije znao i sasvim je svejedno tko je još suodgovoran, ali srećom, Grad je znao kako se dočekuju zlatni momci. I Grad, ali i Split, i Šibenik, barem su mrcu oprali obraz i dostojno dočekali te toliko borbene i sjajne ljude, koji su pokazali kako je i skromnost velika, ako ne i najveća odlika  uspješnih. Onih stvarno uspješnih! Hvala im na tome. Eto vas.