Taj, za Plenkija, posve neočekivani, vražji kvar na Shuttleu, izazvao je nestabilni ministrov savjetnik koji je dilao lovu medijima po principu 'pola tebi, pola meni'. To bi se još nekako i toleriralo bez ozbiljnog potresa, jer Bože moj, svi griješe, da nije ta mrcina od savjetnika dilala informacije o krađama u HEP-u oporbi. Još gore, Mostu. Taj 'nestabilni' savjetnik Lovrinčević bio je poslovni partner Radiću iz Domovinskog i nedodirljivom Vujnovcu u Pevexu. Radića je isto, zbog toga, dodatno snervao i Most.  Pajde su se prije nekih godinu dana posvađali i razišli, a Lovrinčević je otad radio na denunciranju svega onog što su i on i njegovi dotadašnji pajde radili. Samo zato saznali smo za aferu 'plin za cent'.

Nije slučajno, kad je krenula afera, Barbarić prozivao Filipovića dajući na znanje kako je on taj koji bi trebao otići, dok je Filipović spominjao 'predatore' koji ga hoće maknuti. Onda je zbog 'kućice' na Hvaru odletio Barbarić, ali je on zbrinut na savjetničko mjesto, jer puno i previše zna, kako je i red. To što su u dva mjeseca ekspresno odletjela dva ministra, bez imalo milosti, inače za svoje ministre posebno tolerantnog Plenkija, govori da je situacija prilično teška. Je li zbog mogućnosti dodatnog curenja 'opasnih' podataka ili zbog izbora pred vratima, teško je reći. Jedno je sigurno, Plenki nam je prilično snervan, ali ne zbog korupcije, krađa i ostalih igrica njegovih pulena, nego samo zato što je to procurilo van. No, teško da je ozbiljnije uzdrman. Ipak je ovo Hrvatska, a ne neka tamo štreberska Finska.  

U međuvremenu BBB su se vratili iz grčkih zatvora i odmah po dolasku pokazali i dokazali da im je upravo tamo i bilo mjesto. Sva cviljenja nad našim jadnim 'bojsima' koji žive u strašnim uvjetima kakvi su u grčkim zatvorima, pokazali su svu prijetvornost i politike i sustava u kojem živimo. Sustava u kojem je divljanje, vrijeđanje, tučnjava, nanošenje teških ozljeda suparničkim navijačima jednako kao i policiji, dio normalnog folklora koji se tolerira. Slično prolijevanju mržnje i divljaštva kakvo gledamo i među našim političarima. Zasad se ne tuku, ali ni to u budućnosti nije isključeno. Oni koji su išli bejzbol palicama u Grčku, išli su s namjerom izazivanja nereda i tučnjave. Udarac bejzbol palicom može, itekako, biti smrtonosan. Oni, ovaj put, nisu odgovorni za smrt grčkog navijača, koji je napadnut nožem, ali u osnovi, koja je razlika? Uplakani roditelji su tražili pomoć za svoje nestašne sinove i u medijima koji su 'ni krivi ni dužni' u grčkim kazamatima, a sve je palo u vodu nekidan u zagrebačkoj zračnoj luci. Tamo se vidjela istinska slika tih naših dragih dječaka čije psovke, vrijeđanje novinara i napadi na snimatelja nisu izazvali ni najmanje negodovanje roditelja. Dočekali su ih kao 'oslobodioce', s njihovim pajdama koji su palili baklje. To je Hrvatska stvarnost podržana od sustava koji to tolerira i pravosuđa po kojem to spada u prekršajne kazne. Zvuči li vama kao nešto normalno sastanak svih navijačkih skupina koje su, eto dobrohotno, same odlučile kako će se ubuduće tući bez rekvizita? Bez palica, noževa, pajsera i sličnih predmeta kojima je smisao jedino – ubij i/ili ozlijedi. Odsad samo šakama. I udaranjem glave u beton kao pomoćnom opcijom. Stvarno dirljivo. Ma bravo! Možda je i to jedan od kolosalnih uspjeha naše politike. Trebamo li sad od radosti paliti bengalke? 

Ako dolazite u Zagreb za Advent, čašicu prikala platit ćete pet eura dok ispod 20 eura nećete ništa vrijedno pažnje pojesti. Usprkos tome sve je puno turista koji uživaju u svim tim delicijama, kojih je nikad više, pa i vrlo solidne kvalitete, od kojih su neke na 'Fuliranju' i 40 eura. Domaći ostaju na priklama za klince i čaši piva. U Gradu, zasad, cijene nisu toliko podivljale pa bi ljudi iz Grada mogli sad, za promjenu, slikati račune iz Zagreba i dilati medijima, što je bilo popularno s cijenama kafe u Gradu. Kako god, najveći neprijatelj ugostiteljima na Adventu ovih su dana kiša i južina. Sve zlo s tim. Eto vas.