Taman pomisliš - ma dobro, to je već uobičajeno Radmanovo lupetanje. A onda nam je upravo to posve ozbiljno ponovio i Plenki. Radi se o običnoj, posve trivijalnoj Mostovoj aferi. Pa u 'zbunilu' vrtim po glavi zašto je onda smijenjen 'smantrani' Plenkijev ministar gospodarstva Filipović. Dakle, on je zapravo Mostovac pa je sasvim ispravno odletio kao i svi Mostovi ministri svojedobno. Sve logično! Nema se tu što dodati ni oduzeti. Vidiš ti tog vražićka Filipovića, ne zna stisnuti puce na semaforu, nego brižan po' ure čeka sav u mukama zbog čega je odmah blinkalo na Plenkijevom radaru. Evo ga, to je ministar za mene! Nepogrešivo mu je odmah bilo jasno da je  taj čovjek rođen za ministra u njegovoj Vladi.

Ali ne lezi vraže, smantrani je Filipović prikriveni Mostovac. Radar zakazao! Zato je sasvim logično da je takav 'blenton' doveo za savjetnika onu nesreću, pa su obojica odletjeli jer su Mostovi ljudi koji su proizveli, što drugo, doli Mostovu aferu. Potpuno sam falila. Nisam ni najmanje ozbiljno doživjela Mostovo 'buljevanje' kao ni cijelu tu prijetvorno gnjevnu ekipicu, ali vidiš ti njih. Uzeli su najsmantranijeg Plenkijevog ministra i njegovog opakog savjetnika, kako bi po istom modelu ko Vučić u Srbiji, kupili većinu hrvatskih medija. Dobro, malo su falili jer je ministar zapeo na semaforu pa su potkupljivali za HDZ. A Bože moj, greške se događaju. Vučić je ipak bolje ekipiran.

Sva je sreća da se ova godina bliži kraju pa se svi možemo nadati kako do kraja godine više neće biti ovakvih afera u kojima teško 'fataš' tko s kim, kada i koliko. Ko neki opskurni grupnjak u kojem se ne zna tko s kim, ali se zna da je, brate mili, skupo i preskupo. 

Za to vrijeme se zagrebački nadbiskup Kutleša, koji je zamijenio 'Bozu', sastao s ravnateljicama i ravnateljima škola i vrtića i zamolio  ih nek posebnu pažnju kod naše djece posvete odgoju koji vodi do mira. Pri tom je eksplicitno pojasnio kako je vrijednost zajedništva kao ljudskih bića važnija od svake manje grupe, bilo obitelji, nacije, etničke skupine ili kulture. Precizirao je kako govor o miru uključuje konkretno zalaganje za pravdu, jednakost, poštovanje ljudskih prava, nenasilje, međusobno uvažavanje, pomirenje, oproštenje. Trebalo bi biti normalno da s oltara uvijek čujemo upravo takve riječi o uključivosti, poštivanju ljudskih prava i opraštanju, ali prečesto upravo na tim mjestima svjedočimo drugačijem narativu. Mijenja li se ipak nešto? Je li konačno došlo vrijeme da i crkva u Hrvata digne svoj glas protiv nasilja prema ženama, prema drugačijima u bilo kojem smislu, bilo vjerskom, nacionalnom, seksualnom pa i, Bože mi 'prosti, nogometnom opredjeljenju? Bože blagoslovi. 

Kad smo već kod crkve, ne mogu preskočiti meni posebno dragu, onu sv. Mihajla, ođe u gradu. Znate već zašto! Zbog našeg neumornog i uvijek nasmijanog don Roberta, koji svoju misiju činjenja dobrog potvrđuje svakodnevno. S dječjom radošću se veseli i podiže u kombi novi krevet ili novi madrac protiv dekubitusa za one kojima je neophodan, a nemaju ga. Da nemaju tog dobrog i divnog don Roberta, osjećali bi se zaboravljeni. Ali nisu. Don Robert ih ne zaboravlja, ali ne da ni drugima da zaborave kolika je radost kad nekog usrećiš. Hvala mu što je takav, što nas uči kako samo treba izabrati. Izabrati između nezainteresiranosti, ljutnje, apatije ili radosti u sebi i oko sebe. Izbor se na prvu ne čini težak, ali stvarnost nas svakodnevno demantira. I zato kapa dolje, dragi naš don Roberte!  

Kuće nam već mirišu po kolačima, pripreme za Božić su sve ubrzanije , listam škrabotine ričeta za kolače koje čuvam godinama. Nema ljepšeg dara do obitelji na okupu i ljubavi koju dijelimo. Što se kolača tiče, bilo bi mi bolje da ih manje jedem, a više dijelim, ali kad osjetim miris božićnih kolača, ne mogu odoljeti iskušenju. Tješim se onda onim što je rekao Oscar Wilde : 'Iskušenje možete pobijediti jedino tako da mu se prepustite.' Imajte se lijepo i sretan vam i blagoslovljen Božić i akobogda, bolja nam Nova svima. Eto vas.