Novinari su u srijedu na Markovom trgu u Zagrebu, ali i u Splitu, prosvjedovali protiv lexa AP, usprkos ublažavanju prve verzije prijedloga zakona, po kojem to ipak ne bi bilo kazneno djelo ako i samo ako se procijeni kako je od interesa javnosti. Što je od interesa javnosti, odlučivat će Turud i suci. Logično. To je po Plenkiju najbolja garancija čuvanja interesa javnosti. Eto, đe ćeš bolje. Pri tom i Manenica i Plenki tvrde kako takve zakone imaju sve demokratske države u EU. Sve u skladu s onom: 'Ako laž ponoviš dovoljno puta, ona u javnoj percepciji postaje istina'. Vidiš ti te zlonamjerne novinare, koji uporno tvrde kako je cilj ovog zakona zastrašivanje i sprečavanje javnog objavljivanja informacija, vezanih uz korupciju vladajućih. 

Takvi su vam novinari. Zlonamjerni i vođeni tko zna čijim i kojim neprijateljskim interesima, zbog čega im se Plenki ne može načuditi. Jednako tako, kad je oporba protiv tog zakona, onda je logično kako je to koordinirano s neprijateljima. Običnim zavidnim zelenim, žutim i crvenim vragovima. Sad kad to znamo, lakše se diše i odma' je jasno da onaj AP iz SMS-ova između Rimac i Žalac nisu inicijali, ne daj Bože, predsjednika Vlade, nego samo skraćenica od Ako Prođe, prošlo je! Zato je Čićova mala u srijedu izjavila kako će ovaj zakon doprinijeti slobodi medija, što je u konačnici i cilj ove Vlade! Eto, odma' je jasno kako su novinari pravi sretnici, posebno u usporedbi s onima u nekim represivnim sustavima. Slobodni kao ptice i bez straha mogu stajati kraj prozora. Đe ćeš bolje. 

S druge strane, novinari se previše bave korupcijom vjerujući u demokratske standarde koji, očito, građanima nisu tema ili barem nisu top tema. Top tema su im ekonomska situacija i svakodnevne muke s preživljavanjem. To nije  dokučila ni naša oporba, pa su nove ankete stranačkih rejtinga pokazale kako HDZ opet raste dok su ostali, osim SDP-a, u padu. Rast SDP-a nije zbog toga što bi građani Peđu odjednom doživjele kao karizmatičnog vođu, nego zato što su građani u Zagrebu ljuti na Tomaševića i Možemo! zbog svih njegovih potpuno nesuvislih poteza sa smećem. Doista, koga briga što su oni konsolidirali gradski proračun i vratili dugove ako žive u prljavom gradu, pretrpanih i šporkih kontejnera, dok dio grada ne može disati od smrada s Jakuševca. Za to vrijeme Tomašević objašnjava kako je to naslijeđe od Bandića i njegovih. Naravno da jest, ali tri godine se nije maklo prstom u sanaciji Jakuševca, kao što se nisu napravili novi projekti za zbrinjavanje otpada u skladu s najnovijim tehnologijama. 

Možda bi Tomaševića trebalo poslati na Tenerife da obiđe nevjerojatan botanički vrt Las Palmas u Santa Cruse de Tenerife. Od 1970. do 1996. godine, to je bio njihov Jakuševac. Onda su napravili zatvoreni sustav zbrinjavanja otpada i sljedećih 18 godina su na mjestu brda smeća radili raj sa 60 vrsti palmi i tropskim biljem iz cijelog svijeta, uz mala umjetna jezera. Danas je to predivan park u kojem uživaju i njihovi građani i turisti. Što je poanta? Poanta je da su napravili plan i odmah ga počeli provoditi. Trajalo je, ali svi su građani znali što, kada i kako. U Zagrebu nema plana ili barem tako izgleda, a sve ostalo je kaos. Logično da im rejting pada.

Za to vrijeme u Gradu se završavaju pripreme za najveću Festu Grada, Festu sv. Vlaha. Uvijek i ponovno parčeva Festa izaziva radost i uzbuđenje svih generacija u Gradu. U današnjem vremenu mobitela i digitalije, fascinantno je koliko mladih njeguje tradiciju i s gustom se i dalje igra tombula i gađa ljutim narančinima. Nije to slučajno. Nije dovoljno poštivanje tradicije da bi ona doista i opstala, potrebno je puno raditi i učiti djecu što je Festa i zašto je treba čuvati. Upravo tako se ođe njeguje i čini se sve baš onako kao treba, kako bi i dalje parčevo slavlje bilo neraskidiv dio postojanja Grada. I zato nimalo ne čudi kolika je radost napravljena klincima u školi kad su ih vizitali trombunjeri i pričali im o tradiciji i ponosu svih njih, koji su trombunjeri generacijama, na ponos svojih familija. Nema sumnje kako će ti klinci jednog dana, s istim poštovanjem i radošću, slaviti najveću Festu od Grada. I jednog dana i sami  posjećivati one najmanje, kako bi ih naučili ovoj najljepšoj i najvažnijoj tradiciji. Nazdravlje vam Festa. Eto vas. 

Iz tiskanog broja od 2. veljače.