Eto, i doček je iza nas. Kad smo sve ove dane marljivo, i tekstom i slikama i video materijalima, izvještavali o svim događanjima po našim ulicama i trgovima, bilo bi dobro podvuć crtu i pokušat reć što se sve dogodilo ovo proteklo vrijeme, kako je sve bilo organizirano, što su nam poželjeli čestitari i što nas čeka u novoj godini. Pa homo redom.

Doček u Gradu

Je li bilo razloga za njorganje? Što se tiče našega Grada – ne! Malo godine, jer ne mogu više stat urama na nogama, a malo febra – a možebit i korona ali se nijesam testiro – moram priznat da nisam bio redovan posjetitelj događanja ovega Zimskog festivala, ali mislim da ove godine niko u našemu Gradu nije imo razloga njorgat ili šnjuhat na izbor zabavljača ili pjevača. Stvarno je ekipa koja je sve to organizirala dovela „kremu“ i bilo je zabave za svakoga i za sve ukuse. I za one na Stradunu i za one na Vojnoviću i u Gružu i po cijelom Gradu. Ljudi, svaka vam čast.

Posebno me razveselilo pročitat sve izvještaje iz same novogodišnje noći. Niti jedan jedini prigovor. Niti službeni, od policije i drugih službi koje su marljivo radile u toj noći, pa čak niti jedan loši komentar inače vazda loše raspoloženih komentatora. Bio mi je pravi gust i zadovoljstvo pročitat kako su svi arajdani, kako su se svi lijepo proveli. Sasvim slučajno sam se upozno s dva bračna para naših gostiju. Jedni su iz Slovenije, a drugi iz Švicarske (porijeklom s Balkana). I jedni i drugi, skladni ljudi, oduševljeni, kažu da su se krasno proveli, da im nije krivo duge vožnje do Grada jer da im je doček premašio sva njihova očekivanja. Baš je to krasno čut, čovjeku je milo da su ljudi došli i to prilično skupo platili i da nose lijepe uspomene za cijeli život iz našega lijepoga Grada.

Ja jesam njorgalo, ali čestitka svima koji su svemu ovome pripomogli i podrška da ovako nešto organiziraju i dogodine (ustvari, već ove godine). Neka se čuje za Dubrovnik po dobru.

Doduše, bilo je nekih šnjuhanja da se neki naši ugostitelji (unutar gradskih mira) nijesu baš pridružili svemu ovome i, ako je to istina, onda bi se lokalne vlasti o tome isto trebale promislit za sljedeći doček. Navodno je o tome naš gradonačelnik već nešto i natuknuo. I o tome i o zimskoj ponudi u Gradu koja je, za grad ko što je naš, ispod svake kritike.

Blago amaterizma

U svim ovim događanjima ljepota je bilo viđet mnoštvo ljudi našega Grada koji sa toliko ljubavi njeguje svoje stare običaje. Pa kako u ovim, post festum, danima ne spomenut sve one svirače, pjevače, plesače. Kako ne spomenut Linđo, Gradsku glazbu, Zbor Libertas, Komorni zbor, zbor Crkve Svetoga Križa, trombunjere, kolendare iz svih gradskijeh crkava, ili one ispod svete Marije, naše klape i sve one koje nijesam spomenuo (iskreno vas molim, nemojte mi zamjerit jer u preši pišem ovaj tekst). Sve su to amateri, ljudi koji se okupljaju bez ikakve nagrade i samo iz vlastite ljubavi, da svome Gradu i cijelome svijetu pokažu kakvi smo i ko smo.

Jednom je neko reko da treba izračunat koliko je takijeh amatera (djece i odraslih) u našemu Gradu pa taj broj stavit u omjer s brojem stanovnika pa bi se došlo do frapantnih podataka. Ne vjerujem da postoji bilo koji grad na svijetu koji ima toliki broj angažiranih stanovnika/amatera. I zato plediram na naše gradske vlasti da sva takva društva pomognu koliko god mogu jer kome neće zaigrat srce kad vidi stotine one djece i mladih ljudi koji znaju sve tradicije svoga kraja i koji to tako srcem njeguju. To treba pomoć i njegovat što je moguće više jer se jedino tako čuva naš vlastiti identitet a i mlade se drži dalje od svih poroka ovega ludoga vremena.

Čestitari

Ko i vazda, svi su naši mediji bili prepuni raznih čestitki, od naših lokalnih vlasti, do poduzeća, udruga, pojedinaca. Bilo je to šarenilo želja.

Među običnim pukom, barem po onome što sam ja primijetio i razmijenio sa sebi bližnjima i dragima, svi pretežno na prvo mjesto želja stavljaju dobro zdravlje. Rijetko je ko danas koga nije, ako ne osobno onda barem nekoga u familji, „okrpila“ bolest u pasanoj godini pa se ljudi brzo osvijeste i shvaćaju koliko je zdravlje bitno. Zato se čestitke pretežno i iskreno usmjeravaju na dobro zdravlje. „Ruku na srce“, ima li što važnije?

Druga želja koju sam ove godine jako često čuo je da bude mir. U neka doba mi se činilo da je Nova godina ko izbor za Miss. Jer, tamo se obično izabrana missica zalaže za mir u svijetu i za zaštitu dupina i slično. Ali, sve mi se para da se nešto nad ovom balotom zemaljskom nadvila nekakva strepnja među ljudima koja im govori da mir više nije onako siguran ko što se to paralo prije par godina. Je li to baš tako i kako mi – onako u većini – o tome razmišljamo? To je zasebna tema o kojoj bi vrijedilo napisat par riječi. Ali, ostavimo to za neko vrijeme po festama. Nijesam siguran da baš ozbiljno o tome promišljamo.

Među čestitarima su svakako bili i političari. Oni vazda i Božić i Novu godinu koriste da bi se reklamirali. I oni na vlasti i oni u opoziciji. Moj Bože, kad će se naučit da je to vrijeme za festu, za familju, za prijatelje i da bi u to vrijeme trebali zamučat? Drže nam govore po cijelu godinu i zašto baš misle da nam moraju solit pamet i za te najsvetije feste?

Ma dobro da nam požele sve najbolje. Ali, ne! Oni tad nabrajaju navodno svoje uspjehe. Koje su učinili sa našim parama! Ma zamislite da nam tako za Božić i Novu godinu počnu metalci čestitat i nabrajat koliko su kila čavala ili vita proizveli, pa onda da nam čestitaju proizvođači auta i nabrajaju koliko su auta, automobilskih guma proizveli, šoferšajba, volana, žmigavaca. Pa onda, da nam čestitaju i zažele dobro zdravlje suci i počnu nabrajat koliko su presuda i rješenja donijeli i koliko je to ukupno bilo stranica teksta, pa onda državni odvjetnici, uz čestitku, da nas obavijeste koliko su optužnica podigli i protiv koga. Pa da nam sve putničke agencije požele dobro zdravlje, a usput da nam kažu koliko su paket aranžmana prodali u Englesku, a koliko u Njemačku, Španjolsku i tako po raznim državama. I tako dalje i tako dalje. Zamislite kakvu bi to kakofoniju stvorilo. E, ali političari uzimaju sebi za pravo da nam u najsvetije vrijeme ulaze u naše kuće i da nam nabrajaju navodno svoje uspjehe. I opet ću ponovit – sa našim parama!

Tako nam je ove godine svoju novogodišnju čestitku uputio i naš premijer. U toj je čestitki nabrojio sve uspjehe svoje Vlade. Pošteno govoreći, nije to bila čestitka nego ono što se u drugim državama zove Izvješće o stanju nacije. Ukratko, cijela je čestitka: „Hvalite me usta moja“. Ipak, treba mu i priznat neke stvari ko uspjeh. Mora se priznat da je točno da je Vlada ograničila cijene struje, plina, goriva i osnovnih namirnica. Smanjena je inflacija i poduzele su se mjere za rast. Porasla je i prosječna plaća više od inflacije. Hrvatska je postala dio Schengenskog prostora, europodručja, naše je gospodarstvo službeno uvršteno među napredna gospodarstva. Istina je da je Vlada zaštitila radnike i njihovo pravo na obiteljski odmor na način da se ne radi nedjeljom i osigurala besplatan školski obrok.

Jedini je problem što je, tako nabrajajući, u jednom trenutku neobjašnjivo stao. Jer, kad je već davao rezime prethodne godine, trebao je nastaviti nabrajati što je još bilo u prošloj godini pa navesti i kako je u 2023. godini bilo i, recimo tako, „nestašnih“ u redovima njegove stranke pa tako i da su  žderali i lokali na državni ili EU trošak, neki su trovali konkurentima stoku, prodavali za novac oglase državnih firmi medijima na račun proračuna, pa su namještali ujaku EU natječaj vrijedniji od 100.000 EUR, pa su i neki ravnatelji ureda za socijalnu skrb uhićeni – zamislite – zbog obiteljskog nasilja, pa otac i sin članovi stranke pretukli policajce, pa plin za cent, pa INA, pa su uhićeni župan i troje policajaca zbog prometne nesreće, pa je bilo i prometnih nesreća ministara, pa „zaboravnih“ ministara kod popunjavanja prihoda u imovinskim karticama, pa krađe građevinskog željeza, pa „peglanja“ službenih kartica po sumnjivim lokalima (neki kažu: bordelima). Neki govore da su stotine tisuća ljudi iselili a i o tome nismo ništa čuli, a i o tome da nam se useljavaju stotine tisuća ljudi kao radna snaga bez da znaju jezik i da stvaraju favele koje će uskoro bit jako teško kontrolirat. Ovih dana se pojavljuju i naslovi po novinama – i to onima koje su bliske Vladi – da Hrvatskoj prijeti najmanji broj rođene djece u povijesti države i da će se zatvorit mnoge škole. Konačno, čuje se da neke curice nemaju za higijenske uloške pa jednom mjesečno ne idu u školu, a nedavno smo čuli i da je jedna naša dubrovačka srednjoškolka cijelo prvo polugodište išla u školu a da joj roditelji nijesu imali solada za kupit knjige.

Kad se već nabrajaju plusevi, pošteno je nabrojit i minuse. A onda nam poželjet dobro zdravlje i sreću u Novoj godini.