'

KOLUMNA VJERE ŠUMAN Tek počinje pravo natjecanje za Glup, gluplji, najgluplji

Autor: Vjera Šuman
Priča s kajacima ponovno je ukazala koliko živimo u nakaradnom prereguliranom sustavu u kojem je birokrat propisao brojne besmislene papire i dozvole, čime uporno i nepotrebno masakrira građane i poduzetnike.

Gotovo sve redom, kako bi se ispunila svrha i smisao gomilanja administracije. U cijelom tom dobro organiziranom sustavu otežavanja poslovanja i/ili rješavanja besmislenih dozvola, potvrda i brojnih budalaština iz goleme knjižurine pod radnim naslovom 'Kako otežati život građanima, naročito poduzetnicima', nešto im je ipak promaklo. Istina, radi se o sitnici i poslu koji neće napuniti državnu kasu. Običnom malom sezonskom posliću u kojem se po ocijeni administrativnih genija ne uzima prava lova zbog kojeg treba gubiti vrijeme i resurse našeg dobro organiziranog Uhljebistana. Neš ti tramakat se s nekoliko stotina iznajmljenih kajaka tijekom sezone.

Kad neki smantrani Česi ili Nijemci odplutaju na  madracu pa se zbog njih organizira potraga, od patrolnih čamaca do HGS-a, to je vijest koja se nekoliko dana vrti i onda padne u zaborav.  Jednako kao i za iste te turiste kad krenu u japankama na Velebit . Sve raspoložive snage se dižu, uključujući i helikoptere i nakon kojeg dana trošenja svih tih resursa, sretnom spašenom tipu u japankama država ne ispostavi račun za trošak spašavanja. Jest , lijepo je i humano spašavati ljude, ali ako se radi o budalama koji svojom neodgovornošću izazovu brojne troškove, onda je sasvim logično na sretnom kraju njihove avanture ispisati im račun za obavljene usluge. 

Jednako tako račun za spašavanje kajakaša, sasvim logično, nikom neće biti ispostavljen. Čemu, kad sve to plaćamo svi mi? Na dan kad se dogodila drama s kajakašima koji su po lijepom vremenu krenuli u ugodnu vožnju kajacima prema Lokrumu, neki od njih prvi puta u životu s veslom u rukama, prognoza je bila vrlo precizna. U popodnevnim satima očekuje se nevrijeme i jak vjetar u području dubrovačke regije. Klinci koji za maleni honorar, obično po broju iznajmljenih kajaka, dobivaju neku pinku, nisu zaduženi čitati prognoze, jednako kao što nemaju obavezu upisati podatke o osobama kojima su iznajmili kajake. Sasvim prikladno. Kad se dogodi kalvarija onda to nije briga vlasnika kajaka, nego Lučke kapetanije i spasitelja humanitaraca. Kako drugačije? Pritom nitko nema pojma tko su turisti koji su bili u kajacima pa se sad samo nagađa, za dva kajaka koja su nađena uredno privezana na Lokrumu, kako su putnici sretno pristali na Lokrum. Očekuje se da su živi, zdravi i sretni. Ako nisu, ništa se tu više ne može učiniti. Živ, živ, nitko nije kriv.

 Zašto bi iznajmljivači kajaka morali upozoriti avanturistički nastrojene turiste na moguće nevrijeme ili ne daj Bože, ne prodati im turu s kajacima jer nije sigurno?! Onda ne bi uzeli lovu po kajaku. Jer devet kajaka je devet kajaka. Bolje nekakva zarada, nego nikakva. Sve ostalo platit će hrvatski porezni obveznici i nema mjesta uzrujavanju. Jednako kao što naša Lučka kapetanija smatra kako nije dužna nikome davati informacije o tijeku spašavanja i broju spašenih ili nespašenih osoba. Što ima netko znati što se događa?! Vaja mučat!

Iako još nismo zakoračili u iduću izbornu godinu, para kao da su izbori za mjesec dana. Šalju se memovi koji sprdaju kandidate, trenutno  najviše protiv Benčić . Tko zna tko bi to mogao slati? Kako god, zasad je dobitnik za najgluplju kampanju SDP. No, ne znači kako neće biti i glupljih ideja. Plakat s licem 'penzića' koji tužno, ali i mrcom novo probuđene nade gleda u kameru dok iznad njega gordo stoji veliki logo SDP-a, a ispod 'penzićev' tekst pun nade: „Ne bih onda morao raditi uz mirovinu!“… Mislili smo kako im je ona bedastoća s konopom i tekstom u stilu - radije obješen, sam vrh, ali nije.  Osim, naravno, ako je cijeli moto kampanje 'što gluplje, to blesavije'. Onda su potpuno pogodili i smisao i moto kampanje. U tom slučaju, ispričavam se SDP-u.  Ali ne znači da će tako i ostati jer u trku se već uključuje i Domovinski pokret čiji Bartulica svojim nježno mekim hrvatskim jezikom povratnika iz Kanade,  traži zabranu nekoliko naslova knjiga koje spadaju u slobodni izbor lektire, dakle, nikako obavezni. Ali po njemu te knjige nisu primjerene za djecu. Na pitanje je li ih pročitao, kaže kako nije ali mu je na prvu jasno kako nisu primjerene. A Bože moj, nije ni Gestapo čitao knjige koje je spaljivao! Kako vrijeme prolazi, imat ćemo sve više kandidata za glupe i još gluplje izjave, slogane i sve ono što se od kampanje u Hrvata očekuje. Tek počinje pravo natjecanje za Glup, gluplji, najgluplji. Uživajte. Eto vas.

Popularni Članci