Britanski brodar British India Steam Navigation Company je 1947. godine u brodogradilištu Barclay, Curle & Company Clydeholm iz Glasgowa naručio izgradnju dva putničko-teretna broda duga 164,5, široka 21,7 metara od po 14430 bruto tona za redovnu poštansku prugu prema Istočnoj Africi. Novogradnja broj 719 je zaplovila u kolovozu 1951. godine kao KENYA, a druga broj 720, originalno naručena kao KARATINA, isporučena je godinu dana kasnije ali pod imenom UGANDA.

Šest SRG parnih turbina ukupne snage 12300 KS omogućavale su im preko dvije propele brzinu plovidbe od 16,5 čvorova. Brodovi su na povratnoj ruti kroz Suez preko Adena, Mombasse i Zanzibara do Dar-es-Salama, povremeno tičući Maltu, Marseilles i Gibraltar plovili ukupno dva mjeseca.

EDUKATIVNA ŠKOLSKA KRSTARENJA

Tako su godišnje mogli ostvariti po četiri plovidbe sve do siječnja 1967. kada je UGANDA raspremljena, ne samo zbog konkurencije zračnog prometa, nego i zbog osamostaljenja nekadašnjih britanskih istočnoafričkih kolonija. UGANDA je bila bolje sreće, jer je odmah upućena u Hamburg gdje je u tamošnjem brodogradilištu Howaldtswerke preuređena u ploveće učilište s mogućnošću smještaja 1200 učenika, studenata i njihovih profesora.

U Velikoj je Britaniji još iz tridesetih godina prošlog stoljeća postojala tradicija upotrebe vojnih transportnih brodova za ljetna edukativna školska krstarenja, pa su po završetku Drugog svjetskog rata u tu svrhu preuređeni vojni brodovi DUNERA i DEVONIA. Kako su oba broda već bila prešla 30 godina, odlučeno je da ih zamijeni veća i novija UGANDA koja nakon rekonstrukcije ima 16600 bruto tona.

Prvo školsko putovanje je u znak političke podrške 'praškom proljeću' poduzeto u veljači 1968. godine sa skupinom britanskih i čehoslovačkih studenata. Program njenih krstarenja se uglavnom sastojao od ljetnih plovidbi Zapadnim Sredozemljem, Sjevernim Atlantikom i po Skandinaviji, a zimi Istočnim Sredozemljem.

Svake je godine UGANDA redovno posjećivala Dubrovnik, a zadnji put 19. studenog 1982. godine s ukupno 1193 studenta i profesora. Iako je 1971. godine P&O (Peninsular and Oriental Steam Navigation Company) kupio kompaniju British India, UGANDA je zajedno s brodom NEVASA iste namjene i dalje nastavila ploviti pod znakovljem stare matične kompanije istočnoafričkih kolonija. KENYA je nastavila ploviti na istoj ruti još dvije godine, do lipnja 1969. kada je prodana i do konca iste godine u talijanskoj luci La Spezia izrezana u staro željezo.

PRIMALA RATNE RANJENIKE

U ratu za Malvinsko/Falklandsko otočje, UGANDA je u travnju 1982. godine rekvirirana i u Gibraltaru za šest dana preuređena u brod-bolnicu pod kodnim imenom ALBATROS ALK-71. Za vrijeme rata brod je hospitalizirao ukupno 730 ranjenika s kojima se nakon 113 ratnih dana i pređenih 26 tisuća milja, veličanstveno dočekan, vratio u Southampton 9. kolovoza 1982. godine. Odmah je nastavio sa svojim školskim plovidbama pa je u Dubrovnik uplovio već 20. listopada i ponovo 16. studenog iste godine. Naravno, ne baš previše toplo dočekan, jer su u britansko-argentinskom sukobu simpatije tadašnje Jugoslavije bile na strani vojno poražene Argentine. Posljednje komercijalno kružno putovanje UGANDA završava na Malti u siječnju 1983. godine nakon kojeg je ponovo u vojnoj službi britanske ratne mornarice za koju prema Malvinskim/Falklandskim otocima plovi na još nekoliko putovanja.

Raspremljena je 25. travnja 1985. u luci Falmouth- UK. Unatoč brojnim nastojanjima da se brod sačuva i konzervira za neka bolja vremena, UGANDA je prodana tajvanskim rezalištima pa je 15. srpnja 1986. godine pod imenom TRITON nakon dvomjesečne plovidbe Sredozemljem, Sueskim kanalom i Indijskim oceanom usidrila pred rezalištem brodova u Kaohsiungu, svojoj posljednjoj luci. Ali prije nego je tu započelo njeno konačno rezanje, u tajfunu "Wayne", otrgnuta je sa sidrišta 22. kolovoza 1986. kod obala nedalekog Chinchina gdje se nasukala u plićak nagnuvši se na svoj desni bok za 70 stupnjeva, a njena kobilica je bila okrenuta prema obali i jedna propela je bila izvan površine mora. O brodu su se raspisali novinski mediji pod izrekom da je to "brod koji je odbijao umrijeti". U ožujku 1992. TRITON je i dalje bio nasukan na istom mjestu zajedno s još nekoliko drugih brodova koji su stradali u tajfunu "Wayne" 1986. te je otpočeto rezanje svih zajedno 1992. godine. Vlasniku broda TRITON je tajvansko rezalište platilo 63 američka dolara po toni za brod deplasmana (težina broda) 12214 tona tj. ukupno 769482 američka dolara .                                                                                                                                              

Što su značila zimska uplovljavanja UGANDE u Dubrovnik znaju samo oni koji se sjećaju tadašnjeg dubrovačkog zimskog mrtvila. Na brodu je uvijek bilo ukrcano više od tisuću studenta i profesora, pa kada bi se oni u svojim tradicionalnim školskim uniformama raštrkali po dubrovačkim ulicama, Grad bi nakratko oživio kao u najboljim ljetnim mjesecima. UGANDA je redovito zimi i do četiri puta godišnje posjećivala Dubrovnik, a nerijetko je navraćala još i u Rijeku i Split. Konačno je na proputovanju iz Venecije za Rodos doplovila u Dubrovnik 19. studenog 1982. godine na svom posljednjem poduzetom kružnom putovanju.