Fotografiju koja prikazuje parobrod na sidrištu pored otoka Lokrum je fotografirao fotograf Felix (Srećko) Laforest. Svoj prvi atelje Felix je otvorio u Herceg Novom 1922. godine, a potom u listopadu 1929. godine i u Dubrovniku. Dubrovački je atelje poslovao u kući Gjivanović na Pilama na broju 153. Prelistavanjem svih godišnjaka prijeratnog tjednika "Narodna svijest" u dubrovačkom Državnom arhivu, pronađeni su podaci da je parobrod RANCHI čak tri puta posjetio naš grad na kružnom putovanju.

Prvi put 12. svibnja 1926. godine s 492 putnika i 352 člana posade. Tom je prigodom plovio tičući luke: Southampton, Lisabon, Alžir, Krf, Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Venecija, Trst, Messina, Palma de Mallorca, Tanger, Southampton. Ponovo se ovamo vratio 16. svibnja 1927. s 410 putnika í 363 članova posade, a otplovio je tek sljedećeg dana. Posljednji put RANCHI je usidrio pored Lokruma 25. rujna 1929. s 282 putnika i 335 članova posade. Bio je i ostao jedini od četiri broda blizanca koji su plovili na kružnim putovanjima, ali samo do 1931. kada su ga zamijenili parobrodi VICEROY OF INDIA i tri parobroda iz nove serije s početnim imenima STRATH.

ČETIRI BLIZANCA

Godine 1923. je položena kobilica za prvi od četiri jednaka broda iz posljednje tzv. "R" serije brodova iz obimnog programa obnove britanske putničke flote stradale u Prvom svjetskom ratu. Radilo se o brodovima koji su nosili imena gradova ili pokrajina u tadašnjoj krunskoj britanskoj koloniji Indiji: RANCHI, RAWALPINDI, RANPURA i RAJPUTANA. Naručeni su za linijske putničko teretne plovidbe s ustaljenim polascima iz Southamptona tičući luke: Gibraltar, Marseilles, Alžir, Malta i Suez do indijskog Bombaya.

U Adenu su se redovno zaustavljali da bi se opskrbili gorivom (ugljen i voda). Izgrađeni su u dva brodogradilišta, RANCHI i RANPURA u R &W Hawthorne Leslie & Co Ltd u Newcastleu, a RAWALPINDI i RAJPUTANA u Harland & Wolff u Greenocku kod Belfasta. Naručitelju, brodarskoj kompaniji Peninsular and Oriental Steam Navigation, poznatijoj kao P&O, sva su četiri broda isporučena 1925. godine. Imali su 16700 bruto tona, bili su dugi 173,7 i široki 21,6 metara, a mogli su prihvatiti 300 putnika u prvom i 280 u drugom razredu. Dva parna stroja četverostruke ekspanzije ukupne snage 15000 KS omogućavali su im preko dvije propele plovidbu brzinom od 17 čvorova.

JEDINI NASTAVIO S KOMERCIJALNIM PLOVIDBAMA

Plovili su između Indije i Londona sve do kolovoza 1939. kada ih je zbog početka novog svjetskog sukoba rekvirirao britanski Admiralitet. Odmah nakon što su borbeno opremljeni s po šest topova 152 mm i dva topa 76 mm za ophodnje kao naoružani trgovački brodovi, upućeni su na ratišta Atlantika.

Nažalost, već krajem studenoga iste godine u pomorskoj bitci u vodama između Norveške i Islanda poznati njemački bojni brodovi SCHARNHORST i GNEISENAU potapaju RAWALPINDI, a sredinom travnja 1941. zapadno od Reykjavika njemačka podmornica U-108 na morsko dno šalje i RAJPUTANU. Parobrod RANPURA je karijeru završio kao pomoćni vojni brod dok je RANCHI jedini poslije rata nastavio komercijalno ploviti.

RANCHI je od 1948. godine u zakupu australske vlade počeo prevoziti emigrante, a u dvije je plovidbe 1950. u najmu nizozemske vlade prevozio i kolonijalne izbjeglice iz pobunjene Indonezije. U siječnju 1953. već isluženi brod je prodan britanskim željezarama za 300 tisuća funti. Snagom vlastitih parnih strojeva je otplovio prema luci Newport u Walesu, gdje je u rezalištu British Iron & Stell Corporation uskoro završio u hrpi starog željeza, a potom u visokim pećima obližnjih čeličana.