Kao, tobože, kako bi se drugačije zvali bivši otpadnici HDZ-a i donedavno aktualni anti-HDZ-ovci, koji su svi zajedno, od vukova postali premijerove pudlice, koji samo iznimno grizu, a najčešće samo laju. Bivši alfa mužjak, predsjednik stranke, reklo bi se po narodski, zna svome petku post. Za poznanike, on je čisti intelektualac; kažu, kad čita ne miče usnama. 

I on i drugi iz stranke misle da je greška, ako ne i marifetluk to, što njihov američko-hrvatski kandidat za EU parlament Stephen, nije govorio istinu o svojim kreditima i kućama. Ili se nešto izgubilo u prijevodu? 

Jer, kako stvari stoje, on i familija nakon plaćenih kredita, imaju za život 39 eura mjesečno. 

Sve da koristi odobreni minus na bankovnoj kartici, uz često blagovanje za biskupskom trpezom, pa i saborskim objedom, uz spakirani doggy-bag (tobože za kučka). A peru se i ribaju na – Indexu. Reklo bi se, živi teško i u neljudskim uvjetima. 

Naravno da to nije točno, i da te svakodnevne životne troškove, pedeset četverogodišnji  zastupnik Bartulica podmiruje sredstvima svoje mame, zajedničkom obiteljskom odlukom. 

Zato je i htio u EU parlament. A da, i radi Hrvata.  

I uspio je! Skromni i ponizni Stephen, u stožer je doš'o u crvenom Ferrariju, stao na govornicu, zahvalio Bogu i volonterima, a prisutne izvijestio, da će on u Bruxellesu bit' glas običnih ljudi. Onda je opet sjeo u crveni Ferrari i brzo odjurio što dalje od običnih ljudi.  

Poput njega, većina naših političari živi u neljudskim uvjetima - žive u bogovskim. Znajući za njihove potrebe, na biralištima je 20 posto Hrvata, dvanaestorici svojih sinova i kćeri osiguralo ugodan ostatak života, nakon što su ih njihovi miljenici uvjerili u svoje sposobnosti. Sposobno su lobirali, kampanje su bile i tradicionalne svađe, prijetnje i izdaje. Cilj rijetko bira sredstva kad dođu izbori za EU Parlament. Plaća skoro 8 tisuća eura je samo dio naknade. Imaju oni pravo i na troškove kancelarije u matičnoj državi, dnevnice, putne troškove, plaćene cestarine, jednokratnu novčanu isplatu na kraju mandata i dodatnu mirovinu.                                                                                                                        

Neslužbena statistika govori, da kad naši političari dođu do lokalne, općinske razine, osiguravaju sebe i djecu, županijska im obećava budućnost užoj i široj familiji, državna razina i potomstvu u sljedećih 100 godina, a kontinentalna im ga dođe k'o hobi;  iz dosade skupljaju eure ko numizmatičari, a onda penzija od skoro dvije tisuće eura. Imajući sve ovo u vidu, 80 posto Hrvata nije izašlo na izbore, nego su pobjednicima čestitali - od doma.  

SDP-u se mora priznat da su velemajstori poraza. Znaju izgubiti tako da ni'ko ne primijeti da su to učinili namjerno, a pri tome ipak osvajaju dovoljnu količinu fotelja. Šef Peđa je po svoj prilici bio prevelik za tu stranku. Taktika poniznog padanja na koljena pred Milanovićem nije mu uspjela, pa se neće više kandidirati na predstojećim unutarstranačkim izborima. A prema obećanju, ukoliko SDP ne formira vladu, on odlazi s čelnog mjesta stranke. Sretan što stranku ostavlja nasljedniku u puno boljem stanju nego kad ju je on preuzeo, Peđa je svoju uspješnost ocijenio četvorkom; zamalo odličan! Kritičari baš u njegovom zadovoljstvu vide problem ljevice. Kažu, svojim će odlaskom pojačati SDP. Godinama već gube, jer im lideri sami sebe čašćavaju četvorkom. Drugima ga je bilo žao. Izgled'o im je ko fikus, kojega je čistačica na Iblerovom trgu prestala zalijevati. 

Bio je to veliki dan za Imotski. Nakon godinu dana klesanja, otkriven je na ulazu u Imotski, 50 tonski kameni spomenik vječne ljubavi Mercedesu. Prisutan je bio i gradonačelnik gospar Budalić, a blagoslovio ga je i lokalni svećenik. Ljubitelji auta iz cijele regije oduševljeni. Kažu, to je spomenik ropskom životu naših radnika po Njemačkoj, koji su teško zarađenu ušteđevinu ulagali u vile i Mercedese, samo da se pokažu pred susjedima i rodbinom. 

A vidiš ti, drugi bi radije podsjetnik na vremena, kad se čuvalo koze i ovce i polje obrađivalo; recimo spomenik pastir s kozama, ili poljodjelac s dikelom. Pa besposlen pop ne bi krstio kamen nego - jariće. 

Bivši sudac, pa saborski zastupnik, pa eurozastupnik, više nije ništa od toga. Njegovo obraćanje javnosti preko TV-a je potvrdilo da nije bolest sve što boli. Ma, 'ko ne bi pobjesnio na građane idiote, kad su mu oteli plaću od 8 tisuća eura. Tako je u afektu gospar Kolakušić Hrvate javno osumnjičio da nisu normalni i neka ih bude sram, što nisu njega odabrali? Pa je onda predstavio buduću prvu damu Lidiju i zaprijetio svojom pobjedom na predsjedničkim izborima. Eto još jedne prilike milijunima nenormalnih hrvatskih birača, da nakon masovne posjete psihijatrima i odrađene terapije, na predsjedničkim izborima u jesen, isprave svoju grešku. Ako ih ne bude sram!                                                 

Nakon najnovijeg tragičnog incidenta kod barijere na Markovom trgu, još nisu poznati motivi. Znajući koliko vlada brine za svoju osobnu sigurnost, očekuje se pomicanje ograde još stotinjak metara dalje, a po potrebi i osnivanje vladine agencije za sprječavanje samozapaljenja i ograničavanje ugljičnog otiska. Sve po preporuci Europske komisije. 

 Mario Klečak