Za nas nešto starije isto dolaze u obzir popodnevne šetnje iako se poprilično „ispucamo“ ujutro po placi, peskariji, butigama, pa dosta nas radije odabere pižolet iza objeda.

Ipak, valjalo se malo maknut iz kuće barem za vikend i protegnut noge pa smo se tako žena i ja, potaknuti jednim malim oglasom, odlučili pasanu subotu malo poć do Konavala. Naime, viđeli smo oglas da Turistička zajednica Općine Konavle organizira u Franjevačkom samostanu u Pridvorju koncert Brass & Percussion Septeta Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Iako sam htio poslušat koncert, ipak sam želio malo cijelu subotu malo osmislit u više detalja. Da to ne bude samo „koncert, pa doma“. Zato smo sa sobom odveli unuke i pošli dosta prije koncerta. Djecu treba maknut od mobitela i kompjutora, a kud ćeš ljepšega i boljega mjesta od posjete Konavlima. Toliko toga lijepoga ima za viđet, a i naučit tamo. A, za razigrane crtiće i video igre ima dana koliko god hoćeš.

I tako smo se odlučili skrenut odma na Zvekovici na put prema Pridvorju. Na putu prema Pridvorju smo fermali u Drveniku jer je djecu zanimalo viđet kako slijeću avioni. Iako su djeca već letila avionom nikad nijesu viđele izvanka kako slijetanje izgleda pa im je to bilo atraktivno. Nažalost, naš novi aerodrom ne ostavlja mogućnost da se vidi slijetanje aviona pa – koga to zanima – mora poć do Drvenika ili okolnih mjesta.

Nakon toga smo se odlučili poć u obnovljeni Knežev dvor u Pridvorju. Ni žena ni ja nismo ga posjetili nikad dosad. Kad smo došli i parkirali auto neugodno smo se iznenadili. Naime, osim još jednoga auta koji vjerojatno pripada čuvaru Kneževa dvora i našega auta, tamo nije bilo nikoga! Teško je za povjerovat jer je ipak kraj svibnja, svi se hvalimo tisućama turista koji su već u Gradu i okolici i očekivali smo da će bit posjetitelja.

Inače, sam Knežev dvor je jedno fascinantno mjesto i treba odat priznanje onima koji su se založili da ga se obnovi, a osobito onima koji su obnovu osmislili. Ljubazni vodič nam je odma sve pokazo i proveo nas kroz cijeli Dvor pružajući nam puno informacija i o samom Dvoru i njegovoj obnovi. Zapanjuje kako je zgrada Dvora samodostatna za svakodnevni život, na jedan način skromna ali pokazuje i grandecu za ondašnje vrijeme. Kancelarija u prizemlju, smještena u velikoj i dominantnoj prostoriji ipak je visinski i drvenom ogradom odvojena od ostatka prostorije čime se jasno naglašava značaj vlasti u odnosu na onoga koji je pozvan da pristupi.

Zidove krase i uvećani povijesni katastarski planovi Konavala. Zapelo mi je za oko ime katastarske općine današnjeg Cavtata koje se jasno naziva „Captat“, a i neka druga imena sela u Konavlima su se prije drugačije izgovarala. Konačno, dobro se sjećam da je još i moja baba Cavtat zvala Captatom, pa se pitam ko je i kad i zašto to ime promijenio u današnje. Bilo bi zanimljivo čut obrazloženje.

Inače, nije samo obnovljen Knežev dvor. To je cijeli kompleks zgrada, sa vanjskom kapelicom, gumnom i krasnim starinskim objektom sa taracom na kojoj nažalost nije bilo nikoga. Prava šteta da naši ljudi iz Grada i iz cijelih Konavala ne dođu i ne provedu subotu popodne u ugodnom druženju u tom kompleksu. Jer, osim ugodnog ćakulanja i kafe, tamo se može puštit djecu da se slobodno igraju u prirodi jer nema prometa. A, da usput nešto i nauče.

Nakon tog posjeta smo se spuštili do Franjevačkog samostana i tek kad smo se kalali u polje i pogledali prema gore još jednom prema Kneževom dvoru shvatili smo koliko se on nalazi na dominantnom položaju. Mogu samo zamislit kakvo je strahopoštovanje morao osjećat neki srednjovjekovni seljak koji je nešto skrivio pa je pozvan na red u Knežev dvor, penjući se uzbrdo, i koje su mu sve misli prolazile kroz glavu dok je, onako uspuhan, pristupao u kancelariju Dvora.

Treba li išta reć o Franjevačkom samostanu u Pridvorju? Takav sklad gradnje crkve i samostana, okolnog prostora, pa – ako hoćete – i očito ciljano centralno posađenog platana na prostoru ispred crkve i samostana je rijedak primjer arhitekture. Ali, govori puno i o značaju Konavala i za franjevce i za Republiku. Govori i o očito brojnom pučanstvu koje je na području Konavala živjelo.

Na samom ulazu u klaustar susrećemo grupu posjetitelja koji su u posjetu samostanu. Očito su došli upoznat se sa povijesti ali i na koncert koji treba uslijedit.

Ovo je mjesto na kojemu treba pohvalit Turističku zajednicu Općine Konavle koja organizira seriju koncerata pod nazivom Koncerti u tajnim vrtovima. Ambijent u klaustru samostana je jednako lijep kao i u klaustrima franjevaca i dominikanaca u Gradu. Možda čak i ljepši i tajanstveniji jer se nalazi usred prirode, bez ikakve buke civilizacije. Pravo mjesto i za molitvu i za muziku.

Ipak, u subotu je sitna kiša prijetila da će pokvarit koncert, ali je možda i dodala još malo šarma i prirodnosti. Dakako, nama posjetiteljima, ali je pred nastup donijela probleme izvrsnim izvođačima koji su brže-bolje morali svoju izvedbu iz vrta klaustra premještat pod njegove svodove.

Svakako moram napisat nešto i o samom koncertu. Prije svega, radi se o grupi vrhunskih glazbenika, solista, koji lakoćom vladaju svojim instrumentima, ali i skladno grupno muziciraju. Osobito je to bilo zahtjevno na ovom koncertu iz barem dva razloga. Prije svega, komorni muzičari nemaju dirigenta i iznimno važno za njihovo skladno muziciranje je da imaju vizualni kontakt što našem Septetu nije bilo moguće u ovim kišnim uvjetima i smještaju pod svodove klaustra. To više treba pohvalit njihovu besprijekornu usklađenost. A, ne manje važna je i činjenica je da im je bilo potrebno značajno prilagoditi dinamiku muziciranja u potpuno drugačijim akustičnim uvjetima u odnosu na očekivane na otvorenom, a osobito jer se radi o puhačkim i udaraljkaškim instrumentima. Napose, treba pohvalit izvrsno balansiran program koji je bio podijeljen na tri dijela. Prvi dio su bile skladbe Henry-a Mancini-a, u drugom dijelu smo čuli obradu nekoliko tanga, a u posljednjem dijelu programa smo osobito bili oduševljeni obradom naših tradicionalnih napjeva i plesova dubrovačkog kraja koje su nazvali „Posveta korijenima“. Puni pogodak! Svaka pohvala izvrsnim i složenim aranžmanima i besprijekornoj izvedbi. U jednom trenu mi je glavom prošla prispodoba da je Gotovac stvorio operu „Ero sa onoga svijeta“ prilagođavajući lokalne napjeve na suvremen način. Nije ovo prijedlog aranžeru, ali bilo je lijepo bar začas promisliti na takvu mogućnost. Ipak, za mene je vrhunac muzičke obrade i perfektne izvedbe bila kompozicija nastala na osnovi Nardellijeve „Pjesme Dubrovniku“. Izvrstan aranžerski balans koji je do kraja iskoristio mogućnosti svih instrumenata koji su sudjelovali, dajući tako poseban ton pojedinim dijelovima kompozicije ali je za naglasiti i upravo minucioznu izvedbu svih solista popraćenu razgovjetnom ali nenametljivom pratnjom ostalih instrumenata. Kad se svemu ovome doda izvrsna i opuštena konferansa i prije i tijekom koncerta to je uistinu bilo veče za pamćenje. Uostalom, djeca su najpoštenija i najiskrenija publika pa kad vidite da je ono nekoliko djece koja su bila na koncertu takoreći pobožno i do kraja koncerta raširenih očiju i ušiju popratili sve kompozicije, od prve do zadnje, onda nema nikakve dvojbe da je Brass & Percussion Septet obavio vrhunski umjetnički posao u predivnom ambijentu.  

Nakon koncerta, u želji da još malo i sebe i djecu nagradimo predivnim pejzažima i krajolicima Konavala, pošli smo u Konavoske dvore. Vjerovali smo njihovoj internet stranici na kojoj je stajalo da su otvoreni, ali smo na kraju ostali razočarani jer smo zatekli mrkli mrak i zatvoren restoran.

Što je poanta svega ovoga? Ne treba poć daleko od kuće da bi se lijepo provelo. Toliko baštine i bogatstva je oko nas. Samo se treba movit. Bilo u Konavle ili u Primorje ili na Pelješac ili na Mljet. Toliko lijepoga se može viđet i doživjet i potaknuo bi svakoga da učini samo taj mali napor. Nagrada će biti obilata. Sjećat će se takvih izleta do kraja života. A, kad sa sobom odvedete i djecu naučit ćete ih nečemu lijepome iz naše drevne povijesti.

Dubrovačko Njorgalo