Pusti me stat!
Snervali su ga svi redom, od novinara do političara, koji stalno nešto baljezgaju kako je Radić predsjednik iz sjene i kako je on taj koji upravlja ovom genijalnom strankom. Strankom, koja ima i svog predstavnika u EU parlamentu. Jednog i jedinog izuzetnog Bartulicu, kojeg, srećom po njegovu sirotu dobru mu majčicu, ona više ne mora uzdržavati. Cijeli taj cirkus u DP-u Plenki promatra kao ne jako bitnu nogometnu utakmicu i, ruku na srce, fućka mu se tko će pobijediti. Koji god, ionako će mu utrčati u zagrljaj pa mu ostaje samo s umjerenim zanimanjem promatrati utakmicu na terenu. Jednako toliko interesa pokazuje i za podizanje istrage protiv udružene zločinačke na čelu sa Škugorom, iz afere 'Plin tebi, a lovica meni, tati, mami i pokojnom pajdu'. I tako je preko 160 milijuna eura popapala maca, dok ekipa u Ini, od Uprave preko Nadzornog odbora do mađarskih šefova, nije baš ništa primijetila. Operacija je mogla trajati u miru dovijeka, da nije bilo tog nesretnog revnog bankovnog službenika. Što se tiče plina za cent i Vujnovčevih marifetluka, Uskok još nije došao do toga. Što je i logično, ne može se ići preko vlastitih granica. Previše po Hrvatsku 'značajnih' lopova, a premalo beznačajnih i potplaćenih istražitelja. Tako je, kako je!
U SDP-u će uskoro birati novog predsjednika što donosi mr'cu uzbuđenja u tu posve dosadnu i umrtvljenu stranku, koju je Zoki odavno gotovo eutanazirao. Uzbuđenje je ipak, kako se čini, samo na van. Javljaju se neki, pa čak i zanimljivi kandidati, ali vrh stranke računa na kontinuitet pod nazivom 'pusti me stat' i u tom smislu zdušno podržavaju taj kontinuitet u liku i djelu Siniše Hajdaš Dončića, negdašnjeg Zokijevog ministra prometa, koji se baš nije proslavio. Ali koji jest? Vidjet ćemo kuda će ih sve to dovesti, ali kako stvari zasad stoje, male su šanse da netko stvarno prodrma i probudi najveću oporbenu stranku i napravi je pravom i vjerodostojnom oporbom.
Za to vrijeme svi mediji pišu i govore o tome kako je Hrvatska turistički sve manje konkurentna jer su previsoke cijene, točnije nesrazmjer vrijednosti za novac. Uspoređuju se cijene sladoleda, pizze, paste i ribe na štetu Hrvatske. Je li to zaista tako? Naravno da uvijek ima onih koji love u mutnom, ali to nije samo hrvatska specifičnost. Samo kratki pregled cijena hrane u našim trgovinama u usporedbi s istim artiklima u Italiji, Austriji ili Grčkoj pokazuje kako su cijene 'nasvirane' u našim trgovinama i kako ugostitelji, hotelijeri ili vlasnici pansiona ne kupuju hranu u navedenim susjednim turističkim konkurentima, nego u Hrvatskoj! Tako, nažalost, i svi mi ostali. Za usporedbu, PDV-a na ugostiteljske usluge je u Hrvatskoj 25 posto dok je u navedenim zemljama od devet do 14 posto. Porezi na plaće također su manji, što im omogućava bolje platiti radnika pa imaju malo manje problema s radnom snagom. Sve su to stvari s kojima se bore oni koji rade u nažalost jedinoj 'industriji', na koju se Hrvatska previše oslanja. Lako je sanjati o ekskluzivi i takvim gostima, ali pravi ekskluzivni gosti traže ekskluzivu na svakom koraku, od potpune privatne plaže do sadržaja koje nemamo. Realno, imamo sreće jer imamo jedan Dubrovnik koji nema problema s popunjenošću ili Rovinj koji se isto tako dobro drži. Ozbiljnu i realnu strategiju turizma jednako kao i urbanizma, godinama nemamo pa se radi kako se radi i gradi se kako se gradi.
Don Robert je održao zadnju misu u sv. Mihajla prije preseljenja u Trsteno. Trsteno, s puno manje duša i manje posla. Čini se kako u crkvenoj hijerarhiji, jednako kao i u našoj politici, nije dobro 'dignuti glavu', raditi puno, stalno smišljati nove projekte, dovoditi u crkvenu zajednicu sve više i više mladih, koji s gustom sudjeluju u brojnim humanim i humanitarnim akcijama u njegovoj režiji. I crkvenim vrhovima draža je metoda 'pusti me stat'. Poznavajući ga, možda će konačno uroditi plodom teška i sumorna borba ljudi u Trstenom za barem usporivače brzine, kamere i/ili semafore, koji bi osigurali ljudima bez nogostupa, uz ogroman promet i prevelike brzine, malo manje straha za svoju djecu, ali i sve svoje bližnje. Koliko se godina uzaludno bore i mole sve, od gradskih vlasti do Hrvatskih cesta! Rezultat broje u poginulim ili stradalim! Ako ništa, sad su dobili nekog koji uz molitvu i djeluje. Itekako djeluje. Eto vas.