Teška fjaka, dosađujem se. Kako da ubijem popodne, a ne odem u zatvor? Otvaram portale i krećem se šumom crnih vijesti koje me čine još melankoličnijim. A onda ugledam boom od glavnog jedra kraj kojeg stoji Ivica Kostelić i smješka se. Smješkam se i ja, dobro znam da će mi ova vijest uljepšat dan.

Kliknem na 'Ivica Kostelić postao prvak Mediterana u jedrenju' i bez da čitam što je novinar HINA-e napisao o tom podvigu, uputim se direkt na komentare čitatelja. Dobro, oh itekako dobro znam što me tamo čeka, ali opet veselim se kao Instagramuša obješenih dojki koja je napokon skupila dovoljnu svotu za silikone.

-Ima troje djece, a sve radi samo da nije kod kuće. Plovi preko Atlantika, ide na Sjeverni pol, natječe se na regatama – govori prvi komentator.

-Žena se zbog njega odrekla skijaške karijere, napravio joj četvero djece i umjesto da je doma sa obitelji, on sebičan misli samo na svoje gušte i mjesecima ga nema doma. Lako je tako biti "otac". – ulijeće drugi komentator.

-Njegova djeca susjeda zovu tata – evo i trećeg.

-Samo da nije doma. Čestitke Iveku – slaže se četvrti.

-Svaka čast njegovoj ženi. Mene bi moja poslala u 3pm da toliko izbivam od doma radi svojih hobija – zaključio je još jedan komentator.

Glupost je neuništiva

Svaki put su komentari isti, i svaki put se oduševim dokud ljudska glupost može ići. Odakle ikome ideja da se prti u nečiji obiteljski život? Dokle god u nekoj obitelji nema 'Denis Buntić aktivnosti', nitko nema apsolutno nikakvo pravo kritizirati, savjetovati, naglašavati, isticati kako bi se netko u drugoj obitelji trebao ponašati. Život nije a+b=c formula, nema ama baš nikakvih pravila. Ima sad na Netflixu dokumentarac o Arnoldu Schwarzennegeru. Surovi odgoj njegovih roditelja njega je ojačao, a njegovog brata satrao. Da nije bilo tako, možda se nikad ne bi maknuo iz austrijskog sela i postao Conan Barbarian. Uglavnom, jedino pravilo jest da pravila nema.

Milijuni Azijaca danas štuju Siddharthu Gautamu. Legendarni Buda godinama je tražio prosvjetljenje, i naposljetku se probudio. U potrazi za istinom – „samo da nije doma“ – 'ostavio' je i ženu i dijete. Da se nije bakćao sa svojim meditacija hobijima, nego s odgojem djeteta, svjetska povijest ostala bi uskraćena za čitavo njegovo učenje. Vjerojatno i danas dobar dio budista po tajlandskim i kambodžanskim portalima komentira teniske podvige Paradorna Srichapana riječima „svaka čast njegovoj ženi. Mene bi moja poslala u 3 pm da toliko izbivam iz doma radi ATP turnira“.

Ili ona vijest u Srednjem vijeku koju je otipkao Johannes Gutenberg na svom svježe izumljenom tiskarskom stroju kada je napokon otkrivena Amerika: „Kristofor Kolumbo postao prvak Atlantika u jedrenju!“

-Ima dijete, a sve radi samo da nije kod kuće. Plovi preko Atlantika, ide na San Salvador, otkriva nove kontinente – govori prvi komentator.

-Žena se zbog njega odrekla kmetske karijere, napravio joj malog Diega i umjesto da je doma s obitelji, on sebičan misli samo na svoje gušte i mjesecima ga nema doma. Lako je tako biti „otac“ – ulijeće drugi srednjovjekovni komentator.

-Svaka čast njegovoj ženi. Mene bi moja poslala u 3pm da toliko izbivam iz doma radi Bahama i Kube – evo sad i trećeg.

Pun je svijet šupaka koji rade svakakve pizdarije samo da nisu doma. Evo, recimo Luka Modrić. Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije prošle se godine čak mjesec dana zajebavao po Kataru umjesto da doma igra FIFA-u sa svojim potomcima. Namjerno je pogodio penal protiv Brazila samo da se nastavi smucati po svijetu. Mogao je lijepo dodati loptu golmanu Alissonu, ali ne, on je zabio gol i tako sebi omogućio dodatne dvije utakmice i dvije sedmice izbivanja iz doma. Mene bi moja žena poslala u 3 pm da toliko izbivam iz doma radi dodavanja vanjskom.

Odrekli se karijere pismonoša

Ili naprimjer Franjo Tuđman. Svo svoje slobodno vrijeme prvi hrvatski predsjednik provodio je s Brunom Orešarom umjesto da je slagao legiće sa svojim sinovima Miroslavom i Stjepanom, te kćerkom Nevenkom. Kakva tužna priča puna plača. Djeca Franja Tuđmana ronila su suze, jer otac nije doma, a Bruno Orešar plakao je, jer nije mogao seta uzeti Jimu Courieru s Pantovčaka.

Kad smo već kod tenisa, valja kazati da je i Novak Đoković klasična izbjeglica iz topline svoga doma. Osvojio je do sad rekordna 24 Grand Slama. Namjerno đubre pobjeđuje da što duže ostane u turniru, samo da nije doma. Nije kao naš dobri Marin Čilić. Otkako je dobio sina Bara, redovito ispada u prvom kolu. Pa neće valjda dijete rasti bez oca samo da bi ovaj osvajao Grand Slamove?

Jedini koji su gori od ovih zapostavljača djece su oni koji mališane – nemaju. Nikola Tesla se po cijele dane zezao s AC/DC-ijem slušajući thunderstruckove umjesto da mu je smisao života bilo potomstvo. Ali ne, njemu su važniji od djece bili električni pokusi i golubovi. Naravno komentatori ne bi bili hejteri da ni njemu nisu našli mane u odgoju malih golubova. Kada je jednom zgodom otišao na slapove Nijagare nešto mućkati samo njemu znano, ekipa se skupila na portalu New York Timesa:

-Ima male golubove, a sve radi samo da nije kraj njih – piše prvi komentator.

-Golubovi se zbog njega odrekli karijere pismonoša, napravio im četiri kaveza i umjesto da je u hotelu s njima, mjesecima ga nema doma. Lako je tako biti uzgajivač golubova, gore nego Mike Tyson – ulijeće drugi komentator.

-Svaka čast njegovim golubovima. Meni bi moji odletjeli u 3 pm da tako izbivam iz kuće radi svojih hobija – zaključio je treći.

Shvatili ste, pun je svijet šupaka koji rade svakakve pizdarije samo da nisu doma sa djecom i golubovima.