U Brodogradilištu John Readhead & Sons, South Shields u Ujedinjenom Kraljevstvu je 1911. godine izgrađen čelični parobrod DAKSA za brodarsku kompaniju Navigazione a Vap Unione (Unione Raguseo) iz Dubrovnika. Plovio je pod austro-ugarskom zastavom, a na ciminjeri je imao oznaku kompanije UR. Mogao je ukrcati 7500 tona tereta, bio je dug 113,4 i širok 15,7 metara, a parni stroj trostruke ekspanzije od 2400 KS mu je preko jedne propele davao brzinu od 11 čvorova.

U Dubrovniku, svojoj matičnoj luci, svečano je dočekan 6. travnja 1911. godine. Zapovjednik broda bio je kapetan Vicko Miloš. Usidrio se pred Lokrumom i tada je narod s brojnim barkama uveličao svečanost, brod je blagoslovio don Pero Bijelić, a kumovali su mu Tea Matijević i Herman Mirošević. Kad je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj 23. svibnja 1915.  godine, zaplijenila je brod dok je bio u Genovi. Vlasnik je postala državna Ferrovie dello Stato iz Napulja. Godine 1916. brod je promijenio ime u SANTA ROSA i sljedećih sedam godina plovio je za Talijane. Godine 1923. došao je u vlasništvo hrvatskog brodara Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. koja mu vraća ime DAKSA.     

POTONUO U NEVREMENU KOD ŠPANJOLSKE

Na posljednje je putovanje isplovio 10. siječnja 1930. godine iz Gruža. U Vranjicu je ukrcan cimenat za tunisku luku La Goulette gdje je nakon iskrcaja ukrcan teret željezne rudače te je 19. siječnja zaplovio put Rotterdama. Dana 22. siječnja prošao je Gibraltar, a veliko nevrijeme ga je zahvatio 26. siječnja oko 13 sati prije uplovljavanja u Biskajski zaljev. Biskajskim zaljevom more, nebo i vjetar bivali su sve gori te je plovidba bila veoma teška. Brojni su brodovi zatrpali obalne radijske postaje pozivima u pomoć. Dana 26. siječnja u 13:07 sati radio-telegrafist s DAKSE poslao je SOS (Save Our Souls) kad je jedan golemi val probio pokrov na skladištu broj 1, nakon čega ga je punilo more. Nepuni sat poslije u 13:58 sati opozvali su poziv u pomoć. Dva sata poslije, u 15:19 sati, opet su poslali poziv u pomoć i to je bilo posljednje što se čulo s DAKSE. Pretpostavlja se da je potonuo 11 nautičkih milja sjeverozapadno od Viga u Španjolskoj, odnosno 30 nautičkih milja jugozapadno od rta Finisterre, i sa sobom je povukao 38 članova posade.

Već dva dana nakon brodoloma ukazali su se tragovi s DAKSE. Ribari iz portugalskih gradića Viane do Castelo i Castela do Neire 28. siječnja 1930. godine naišli su na ostatke dijelova zapovjednog mosta, čamaca, pojaseva za spašavanje, kolute za spašavanje i mali čamac s natpisom Dubrovnik. Vijesti su sporo išle, pa se tek 30. siječnja preko uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. saznalo za nesreću. Još uvijek su postojale nade da će DAKSA doploviti u Rotterdam, te je 29. siječnja išla vijest da je DAKSA prošla Land's End, što je opovrgnuto 4. veljače, jer je to bio p/b ISTINA. Dana 5. veljače Londonski Lloyd ga je upisao u svoje knjige potonulih brodova te je napisao kako je p/b DAKSA potonuo 26. siječnja 1930. godine.

ZASTAVE NA POLA KOPLJA

Dani žalosti u Dubrovniku su bili proglašeni od 9. do 13. veljače 1930. godine. Sve je bilo u ozračju crnine, a zastave na pola koplja za poginule. Od te nesreće više nijedan brod nije nosio ime DAKSA jer je običaj bio da se ne daje ime po brodu koji je potonuo s ljudskim žrtvama, međutim Luka Dubrovnik je 1978. dala njihovoj pilotini (peljarski brod) ime DAKSA, a on i danas plovi kao ribarica imena VOGICA.

Popis stradalih sa p/b DAKSE: zapovjednik Vlaho Baletin (rođ. 1900.) Dubrovnik, 1. časnik Frano Glavinić (1901.) Ston, 2. časnik Vojislav Zečević (1894). Livno, 3. časnik Nikola Kolumbić (1902.) Starigrad, kadet Petar Davidović (1904.) Kaluđerac- Budva, radio-telegrafist Anđelko Seidl (1904.) Maribor, vođa palube Ante Srzić (1874.) Makarska, tesar Šimun Puratić (1896.) Sumartin, kormilar Nikola Bilić (1904.) Hvar, kormilar Mato Bibić (1895.) Hvar,

kormilar Juraj Karković (1907.) Hvar, kormilar Ivan Lakoš (1891.) Kaprije, mladić palube Filip Orlić (1910.) Vinišće- Split, mladić palube Ivan Bašić (1905.) Vinišće, mladić palube Ivan Škoda (1906.) Poljana- Pag, 1. strojar Viktor Zorović (1889.) Pag, 2. strojar Antun Depolo (1887.) Dubrovnik, 3. strojar Jakaša Drago (1909.) Split, strojarski pomoćnik Ante Bilić (1907.) Vranjic, strojarski pomoćnik Fran Janžeković (1911.) Gorica -Split, vođa stroja Ante Kaleb (1889.) Bribinj, ložač Jozo Glavan (1889.) Privlaka -Biograd, ložač Danijel Marijan (1906.) Veli Iž, ložač Vice Fuzl (1888.) Bribinj, ložač Antun Jadrić (1880.) Seget, ložač Šime Jerak (1895.) Sukošan, ložač Franjo Mikin (1888.) Betina, ložač Jure Radić (1889.) Baška Voda, ložač Antun Staničić (1894.) Baška Voda, ugljenar Mato Cvitanić (1908.) Bol, ugljenar Ivan Lukić (1900.) Bribinj, ugljenar Božidar Radovčić (1907.) Kaprije, konobar Roko Pesušić (1887.) Rava, sobar Antun Pein (1911.) Dubrovnik, sobar Frano Jojo (1912.) Kukljica, mali Antun Pesušić (1907.) Soline- Veli Rat, kuhar Blaž Maribožić (1909.) Mravinci- Šibenik, mali kuhinje Jakob Tudorović (1913.) Naviđani- Biograd. 

Polaganje vijenaca u more u počast poginulima nakon tragedije sa parobrodima STON I DUBAC

Pored Gradskih mira parobrod STON u vlasništvu Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. je 13. veljače 1930. godine bio prepun Dubrovčana koji su htjeli odati počast poginulim mornarima sa p/b DAKSE. U more je točno u podne spustio vijenac kap. Ivo Bronzan uz blagoslov dubrovačkog biskupa dr. Josipa M. Carevića koji je održao prigodni govor uz nastup pjevačkog društva "Dubrava", a zastava parobroda je bila spuštena na pola stijega. Porporela, tvrđava svetog Ivana, veliki mul u portu i predio Ploča su bili puni ljudi, a na moru je bilo puno manjih brodica koje su pratile događaj. Prethodno je u Katedrali na kraju trodnevne žalosti, od 9 do 13. veljače, održana misa zadušnica, na kojoj su bili rodbina poginulih i mnogobrojni Dubrovčani. U Katedrali je bio postavljen katafalk (uzdignuti drveni odar) s pojasom za spašavanje s p/b DAKSE, zastavom Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. i osmrtnicama.

Parobrod DUBAC u vlasništvu Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. je na godišnjicu tragedije bio blizu potonuća. Prilažem scanove i original tekst: "Na prvu godišnjicu propasti DAKSE Citat naslova iz glasnika, "Jadranska straža," br. 4. god. 9.; Travanj 1931. god.; dalje citat "Posada parobroda DUBAC na 26.01.1931., nalazeći se na oceanu u blizini rta Finisterre, gdje je prošle godine propala "Daksa" sa 38 hrabrih pomoraca, odaje počast mrtvim drugovima. Zapovjednik broda, kap. Pero Glunčić baca u more vijenac".