Ovo je drugi dio teksta o temi o kojoj smo već pisali u svibnju 2021. godine u kojoj stoji kako su brodovi Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. iz Dubrovnika od studenog 1901. godine plovili rijekom Bojanom do luke Oboti (Albansko ime za Obod). Izgrađena su dva parobroda s imenima BOJANA i ALBANIA za održavanje poštanske i putničko- teretne pruge iz Trsta, Rijeke, Dubrovnika te do Obotija.

Luka Oboti se nalazi na rijeci Bojani koja teče granicom između Crne Gore i Albanije. Austrija je subvencionirala dio linija nekih brodara još iz kraja 19. stoljeća koji su plovili po Skadarskom jezeru i do Rijeke Crnojevića, a donaciju je dobivala i Dubrovačka parobrodarska plovidba od studenog 1901. godine.

BOJANA I ALBANIA

Parobrod BOJANA je izgrađen 1890. u Trstu, bio je upisan u kategoriju male obalne plovidbe, imao je 202 BRT-a, duljinu 38,61 metara, parni stroj jačine 150 konjskih snaga, imao je devet članova posade, a prvi zapovjednik je bio kapetan Ivo Cvitanović. Parobrod ALBANIA je izgrađen 1892. u Trstu, bio je upisan u kategoriju male obalne plovidbe, imao je 219 BRT-a, bio je dug 40,48 metara, imao je osam članova posade, a prvi zapovjednik je bio kapetan Karlo Martilović.  

Važno je znati da je Oboti bila posljednja luka otvorena za međunarodnu plovidbu, jer su još od Berlinskoga kongresa 1878. godine za plovidbe sjevernije rijekom Bojanom i cijelim Skadarskim jezerom te do Rijeke Crnojevića mogli ploviti samo brodovi pod turskom i crnogorskom zastavom. Nakon Prvog svjetskog rata plovidba iz Jadranskog mora se nastavlja  prema Skadarskom jezeru te ću preskočiti ostale brodare, a spomenut ću samo Zetsku plovidbu a.d. iz Cetinja. U ovom tekstu ću priložiti objavu za njihove putničke pruge gdje je vidljivo da su održavali redovnu prugu iz: Splita, Dubrovnika, Zelenike, Bara, Skadra, Plavnice (veza za Podgoricu) i Rijeke Crnojevića (veza za Cetinje), a ista plovidba će kasnije u tekstu imati poveznicu s Jadrolinijom.                   

RIJEKOM BOJANOM DO SKRADARSKOG JEZERA, PA ONDA I DALJE

Odlukom Ministarstva pomorstva, sve obalne teretne i putničke parobrode je 1. listopada 1946. godine preuzela Jadranska plovidba d.d. iz Sušaka. Imali su ukupno 36 brodova. Nakon nacionalizacije i utemeljenja novih brodarskih poduzeća dana 20. siječnja 1947. godine osnovana je Jadranska linijska plovidba tj. skraćenog imena Jadrolinija sa sjedištem u Rijeci. Imali su tada  27 parobroda i dva motorna broda koji su prethodno bili u vlasništvu Jadranske plovidbe d.d., dijela Dubrovačke plovidbe koji je iza rata imao središte u Rijeci i ostatka Zetske plovidbe. Tri parobroda koje je Jadrolinija naslijedila od Zetske plovidbe su MORAVA od 160 BRT-a koja kasnije u Jadroliniji mijenja ime u BAR i još jednom u BELI. Drugi parobrod je SITNICA od 130 BRT-a koji mijenja ime pod Jadrolinijom u ULCINJ i treći je HERCEGNOVI od 317 BRT-a koji je isto ime zadržao u Jadroliniji. 

Tako su parobrodi bivše Zetske plovidbe u vlasništvu Jadrolinije iza rata plovili na prugi iz Pule preko: Rijeke, Zadra, Šibenika, Splita, Ploča, Dubrovnika te rijekom Bojanom bi uplovili u Skadarsko jezero i dalje prema Virpazaru i gradskom naselju Rijeka Crnojevića (do mosta). Nije mi poznato jesu li ovi parobrodi baš svojim gazom mogli doći do naselja Rijeka Crnojevića za vrijeme niskog ljetnog vodostaja ili su tada putnike i teret prekrcavali u manje brodiće u luci Virpazar, ali svakako je to bila pruga koju je Jadrolinija objavila i održavala. U mjesečniku "Pomorstvo" iz prosinca 1948. (prilažem kopiju teksta) piše da je Jadrolinija do kraja listopada za sve njihove pruge prebacila plan za 110 posto što se tiče prevezenih putnika i 120 posto na prijeđene milje. U istom tekstu se spominje da su od 1. kolovoza prestali prometovati prema Skadarskom jezeru tako da je izvršeni plan prema godišnjem zadatku bio mnogo veći.

Uglavnom je vidljivo da je Jadrolinija održavala dužobalnu prugu preko Dubrovnika te do Rijeke Crnojevića djelom 1947. i djelom 1948. godine. U ovom tekstu prilažem reklamu Jadranske Linijske Plovidbe - Jadrolinije iz mjeseca svibnja 1948. gdje je vidljivo da su prometovali iz Pule za: Rijeku, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik, Virpazar i Rijeku Crnojevića. U istom mjesečniku časopisa "Pomorstvo" iz listopada 1948. (kojega prilažem) se vidi ista reklama gdje je izostavljena plovidba rijekom Bojanom i Skadarskim jezerom te otada Jadrolinija reklamira dužobalnu prugu iz Trsta preko: Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika, Splita, Ploča, Dubrovnika i Kotora.                                                                                                                                 

Zanimljivo je kako je rijeka Bojana jedina na svijetu koja je u ljetnim mjesecima u gornjem toku mogla teći uzvodno zbog velikih suša i niskog vodostaja Skadarskog jezera, a zbog pritoka albanske rijeke Drim koja se spušta iz planina Albanije s dosta vode i u gornjem dijelu ulijeva u Bojanu. Ona je veoma spora rijeka s padom od samo 0,6 posto. Danas više nije moguće ploviti brodovima od luke Oboti do Rijeke Crnojevića jer su se izgradili mostovi te bi neka korita Rijeke Crnojevića trebalo jaružati. Tu nam je još zanimljivo da je gradsko naselje Rijeka Crnojevića nadomak grada Cetinja tj. udaljeno je devet kilometara zračne linije ili 17 kilometara cestom do grada koji se nalazi na 670 metara nadmorske visine. Srednja dubina Skadarskog jezera je pet metara. Ipak danas bi ta plovidba bila moguća s manjom brodicom gaza do jednog metra i ta brodica ne bi zbog mostova smjela imati jarbol. Trgovalo se svime u oba smjera, a Crnogorci su najviše izvozili sušenu riječnu ribu, ukljeve/skurine i šarane. Plovidba Skadarskim jezerom i rijekom Rijeke Crnojevića je utihnula nakon potresa 1979., a u potpunosti se ugasila nakon 1981. kada se ugasilo poduzeće Galeb čiji su brodovi zadnji plovili na putničko - teretnoj liniji po Skadarskom jezeru.