Njihova gradnja planirana je na području Solituda (uključujući dio i ispred Ronilačkog kluba), te Stare Mokošice. U Solitudu se planira oko 450 vezova, a u Mokošici još 360. Da bi se započelo s gradnjom potrebno je izmijeniti prostorne planove i koješta ostalo, ali nadležni, čini se, ipak imaju volje završiti ovaj projekt u sljedećih nekoliko godina. 

Ova vijest bi svakog normalnog građanina ovog grada oduševila, ali ja, valjda, nisam normalan. Mene je, naime, rastužila. Već vidim svu muku koja očekuje vlasnike novih vezova. 

Prometne gužve ovih su dana nesnosne, a ja nemam motor. Neće da upali. Prošle godine kupio sam BMW nadajući se da ta legendarna marka jamči minimalne probleme, a dogodilo se upravo suprotno. Otišlo mi je kvačilo startera. Nikad do sada s nijednim motorom nisam imao takvih problema, a evo sad me upravo BMW zeza. Dva tjedna su prošla samo dok sam došao do meštra da mi postavi dijagnozu. Njih je, općepoznata stvar, minimalan broj u Dubrovniku, nemaju ljudi vremena, a toliko je motora. Nakon što su mi kazali da je problem u kvačilu startera, morao sam naručiti original dijelove koji koštaju kao polovni skuter do 50 kubika. Naravno, te dijelove za BMW nemoguće je naći u Dubrovniku, pa sam zvao Tomić u Splitu. 

Duže od reklama na Novoj TV 

Ali ni oni tamo nisu imali dijelove, nego su ih morali naručiti iz Njemačke. Sve je to trajalo duže od reklama na Novoj TV na polovici filma. Kada su napokon dijelovi iz Njemačke stigli – a koliko je vremena prošlo, ja sam u međuvremenu zaboravio voziti motor – meštar mi te dijelove nije mogao zamijeniti, jer je komplicirano do njih doći, a on naravno nije ovlašteni servis BMW-a, pa samim tim nema ni sav potrebni alat. U trenutku dok pišem ovaj tekst, motor mi je još uvijek u boksu, a ja pičkaram sistem i kapitalizam. 

Je li moguće da BMW namjerno komplicira čitavu stvar kako bi vlasnike natjerao da kupuju skupe original dijelove i mijenjaju ih u ovlaštenom servisu? Pa naravno da je tako, jesam glup i naivan. Prošla su ona vremena Golfa i Vespe kada je najobičniji čovjek mogao sam mijenjati dijelove. Kako sada vidimo, i meštri se muče. Umjesto da s godinama tehnologija napreduje i da se motori sve manje kvare događa se upravo obratan trend. Kvare se sve lakše, a tvornice daju sve kraće garancije. Evo sad, ako kupite novu Yamahu imate garanciju od samo dvije godine. Kada je moj stari kupovao Nissan Micru imao je garanciju pet godina ili 100 tisuća kilometara. 

I sve bi to bilo lijepo i krasno da u Dubrovniku postoji ovlašteni servis, ali ne samo da ga nema za BMW, nego ga nema ni za brojne druge marke. Nema ni dovoljno meštara, a u sljedećim godinama biti će ih još manje. Nekretnine su skupe, za nešto ozbiljno raditi treba veliki novac za najam. Kome se to isplati? A ako netko ima vlastiti prostor bolje ga je iznajmljivati turistima nego se mučiti s motorima. Plus ne mora tražiti radnu snagu koju je sve teže naći u bilo kojoj struci. To je samo jedna u nizu katastrofalnih posljedica ovakvog turizma kojem svjedočimo. 

Tko sebi želi loše, neka uzme vez  

Sve ovo nabrojeno u vezi motora još je puno gore što se tiče plovila. Koliko samo ima brige oko prosječne brake ili brodića? Ne samo oko motora, nego i svega ostalog. Gdje to popraviti, kako doći do meštra? I ono malo meštara koji se bakću oko plovila u sezoni će prije popravljati chartere, nego privatne. Njima je hitnije, bolje će i platiti. 

Tko god sebi želi loše, neka uzme novi vez kad bude gotov i neko plovilo. Nikad mu neće biti dosadno. Dane, tjedne i mjesece trošit će na pozive meštrima i nabavku dijelova. U Gradu, naravno, ne mogu kupiti ništa. Sve će morati naručivati i čekati. A sunce, sol, kiša i vlaga vragovi su koji nikad ne spavaju. A tek besane noći kada bura mete po Solitudu. Ne bi čovjek vjerovao kakav tamo zna biti udar. 

Ali bez obzira na sve ovo što pišem, svi će ti vezovi brzo pronaći vlasnike. Živimo u ludom 21. stoljeću gdje je čovjek stalno u nekoj žurbi, nikad nije miran. Naravno da će nabaviti plovilo, to je neka vrsta društvenog statusa, dokaz kako se uspjelo u životu. Nema veze što će mu kvaliteta života opasti. Čitavu godinu mučit će se oko plovila da bi ga ljeti sveukupno deset dana koristio. 

A kapitalizam trlja ruke, sistem se svima smije  – nama nesmirenima i vječno nezadovoljnima -  koji samo trčimo za lovom koja nam često donosi i jako puno problema, iako mi smatramo da nam kupuje sreću. Ako mi ne vjerujete, uzmite vez u Solitudu i(li) Mokošici, pa ćete vidjeti što će vam se dogoditi.