Albanka izazvala prometnu nesreću na Ratcu u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Pa majku ti tvoju!

Jesi čula, majku ti tvoju, Državo! Dionica legendarne D8 na Ratcu opasna je kao zveckanje Irana nuklearnim oružjem, jer je brza kao britanski posjetitelj Ultre na amfetaminu, a istovremeno vijuga kao kraljevska kobra koja se sprema na revolveraški obračun s mungosom. Pa opet, zakonodavac je iscrtao isprekidanu liniju kojom dozvoljava pretjecanje. Svaki put kad vozim po Ratcu, otvorim i oči, i uši, i usta, i jagodice, jer se, unatoč kilometarskoj isprekidanoj liniji, realno bez straha od nadgrobne ploče može pretjecati na samo par sitnih, kratkih mjesta. Tamo uvijek očekujem nekog tenka da mi izleti pred šoferšajbu.

Uglavnom, da se ja držim prometnih pravila davno bih bio pokopan na Dančama. Nikad ne gledam prometne znakove nego isključivo vozim po osjećaju. Na Ratcu rijetko prestižem, čak ni s motorom, a opet s druge strane često zaobilazim auta na punoj liniji, pogotovo kad sam na dva kotača. Onda se odnekud stvori policijsko

Gospodine, vozili ste…

-Vozili ste 30 kilometara više od dopuštene brzine – govori mi cajo vadeći kemijsku.

-A koliko je dopuštena brzina?

-70 kilometara na sat, gospodine.

-70 kilometara na sat, i kad je sunce, i kad je snijeg i led? Isto vrijedi, je li tako?

-Gospodine, ograničenje je 70 kilometara na sat, ali uvijek trebate prilagoditi vožnju uvjetima na cesti.

-Pa evo sam je prilagodio tim vašim uvjetima. Cesta je suha kao brojne žene koje sam bario, a nigdje nikoga.

Nažalost, odavno sam odrastao i sve mi je kristalno jasno. Brige Državu i za uvjete na cesti, i za sigurnost vozača, a posebno njihovo zdravlje, jedino i isključivo im je važno napuniti proračun. Nema tu neke filozofije, ne trebaš poznavati Sokratovo učenje da zbrojiš dva i dva kaznena boda. Jedini smisao Države jest puniti proračun kako bi zapošljavala uhljebe i posljedično dobivala glasove. Rekoh, odavno to razumijem, ali ono što mi nije jasno jest zašto Država negdje strašno sili punjenje proračuna, poput prometnih prekršaja, a s druge strane  - nimalo.

Evo recimo free walking ture. Dubrovnik je pun vodiča koji 'besplatno' vode goste po isprekidanoj liniji Straduna. Žive od bakšiša turista, a Državi u proračun uplaćuju par centi tek da se zadovolji forma. Premijer se s tim ne opterećuje, jer zna da će Maro Marušić sjesti u auto i poći u spenzu u Lidl.

-Gospodine, znate li što ste pogriješili? – govori mi cajo vadeći kemijsku.

-Znam, gospodine – odgovaram – to što sam se rodio.

-Nemojte biti tako depresivni – tješi me – vidite kako je lijepi dan. No vi niste upalili svjetlo, iako zakon nalaže da se od studenog do travnja mora 24 sata voziti s upaljenim svjetlima.

-Pa evo i sami govorite da je lijepi dan. Bura je oprala nebo kao čistačica apartman, vidljivost je sve do Barija, zašto bih onda palio svjetlo? Da mi žarulja crkne što prije?

Nažalost, odavno sam zašao u odraslu dob i sve totalno capisco. Brige državu i što se bura satere da opere nebo od šporkog juga, njima je jedino važno napuniti proračun. Pa zašto ga onda do kraja ne pune?

Država se ne opterećuje

Evo recimo free walking apartmani. Sve živo se iznajmljuje – šupe, garaže, sutereni, potkrovlja - milijarde se okreću u privatnom smještaju, a istovremeno država uzima kikiriki. Nema klasičnog poreza za najam turistima, nema poreza na nekretninu, možeš imati čitav blok stanova, a Država od svog tog ogromnog tržišta nema apsolutno ništa. Premijer se s tim ne opterećuje, jer zna da će Maro Marušić sjesti na motor i otići na pjacu u Gruž.

-Gospodine, zašto se parkirali motor na trotoar? – govori mi cajo vadeći kemijsku.

-Nego, gdje ću ga parkirati? U more?

-Nemojte tako odgovarati i nervirati se. Normalno da ga nećete parkirati u more, ali ne smijete ni na trotoar.

-A gdje su, molim vas, mjesta za motore? Parkirao sam na trotoar, jer ima dovoljno mjesta da mogu proći kolica.

Nažalost, odavno nisam dijete i sve kontam. Brige Državu i za motore i traktore. Njima je važno jedino napuniti proračun. Pa zašto ga onda, jebemumater, ne pune?

Evo recimo free walking portali. Preko pune internetske linije uhodaš na portale i slobodno čitaš vijesti. Milijuni čitatelja svakodnevno besplatno čitaju novinarstvo po portalima, a Država ne ubire nijednog eura. Premijer se s tim ne opterećuje, jer ionako ne zna.

Dajte se više odlučite! Ili nas prestanite maltretirati s besmislenim prometnim pravilima i sličnim nametima ili potpuno ukinite porez. Ako mogu free walking ture, free walking apartmani i free walking novinarstvo, onda može i free walking Lidl. Ušetaš, uzmeš besplatno što ti treba i na kraju samo ćušneš na blagajni koliko misliš da je potrebno. Bez poreza, bez općina, županija, turističkih zajednica, vlade i parlamenta, bez svih tih gluparija.

Free driving država.