Imao je 11275 bruto tona, a dva su mu 8-cilindrična Sulzer motora ukupne snage 6250 KS omogućavala preko dvije propele brzinu od 16 čvorova. U vrijeme planiranja njegove gradnje već se znalo da je Drugi svjetski rat neizbježan pa je brod bio isključivo i namijenjen transportu vojnika i ratne opreme.

PRVO JE BIO RATNI BROD…

Pošto se i vojska po komforu uvijek dijelila na klase, tako je i smještaj na DAVONSHIREU podijeljen za prijem 104 časnika u prvom i 90 dočasnika u drugom razredu te šturo vojnički kazano skupni smještaj za 1150 vojnika, a gdje drugo nego u brodskim skladištima. Za vrijeme rata DEVONSHIRE plovi Sredozemljem i do Singapura, a 7. lipnja 1944. za vrijeme invazije na Normandiju zajedno s tri broda istoga vlasnika LANCASHIRE, CHESHIRE i WORCHESTERSHIRE prevozi preko La Manchea oko 10 tisuća vojnika.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata nastavlja ploviti za britansku vojsku te sudjeluje u vojnim transportima za potrebe savezničkih armija tijekom Korejskog rata. Iako je 1953. godine.

…A ONDA I KRUZER ZA STUDIJSKA PUTOVANJA

Kompletno rekonstruiran, DEVONSHIRE je raspremljen već sljedeće 1954. godine. Nakon dugog boravka na mrtvom vezu, kupila ga je 1962. godine za 175 tisuća britanskih funti kompanija British India Steam Navigation koja ga je u brodogradilištu Barclay Curle u Glasgowu preuredila u brod za studijska kružna putovanja.

Pod imenom DEVONIA polazi na prvo putovanje 16. travnja 1962. godine, a smještaj je opet zanimljivo podijeljen u kabinski za 190 profesora i studentski sa 830 kreveta. Ovome je brodu izgleda i bilo suđeno da cijeli svoj radni vijek prevozi specifične putnike smještene u za njih specifično priređenom boravku.

Edukativne plovidbe je obavljao po Europi, Indiji i Pakistanu. Tako ga je put sa studentima i profesorima doveo i do Dubrovnika, o čemu svjedoči i priložena fotografija. Na njoj se vidi da je, sukladno tradicionalnoj strogoj podjeli komfora na DEVONIJI, i prijevoz bio podijeljen u luksuznim Chevroletima za profesore te studentski u nešto skromnijim autobusima. Iako je, ruku na srce, ovakav način školovanja, gledajući iz tadašnje, ali i iz današnje perspektive, ipak bio sveukupno izrazito luksuzan. Neočekivano je u prosincu 1967. ovaj ne baš stari i dobro očuvani brod konačno doplovio do svoje posljednje luke La Spezia u Italiji gdje je nedugo nakon toga sljedeće 1968. godine i izrezan u staro željezo.