Evo nije doček Nove godine nego završio, a opet je uskuhalo oko apartmana.

Još do prije nekoliko dana su se sve gradske i županijske vlasti hvalile koliko je gostiju došlo i u prosincu i tijekom cijele prošle godine i u naš Grad i u županiju ističući to kao veliko dostignuće. Čule su se velike riječi da je skoro dostignuta 2019., da su oboreni rekordi, da smo bili popunjeni ko niko drugi, da smo šampioni turizma ećetera, ećetera.

A onda ..... prc! Najavljuju se restrikcije. Ukidaju se neki apartmani, a osobito nove dozvole. Mislim se nešto: čime će se dogodine i sljedećih godina hvaliti vlasti kad se smanji broj apartmana, a s time, posljedično, i broj gostiju. S kojim će se rekordima onda hvalit?

Tako se je već naš gradonačelnik pojavio u programu (ma što u programu – u glavnim večernjim vijestima – jedne nacionalne televizije) i objavio da se više neće izdavati dozvole za nove apartmane u zidinama, a slično je najavio i za sve druge „stambene“ zone u Gradu. Pa se pitam koje su to druge zone u nas u Gradu nego stambene? Oli ima poljoprivrednih ili možda zona za stoku u Gradu? Misli li on to onda zabraniti nove apartmane od Kantafiga do Svetoga Jakova?

Onda se javio i bivši gradonačelnik koji daje crni scenarij. Da crnji ne može bit.

Naravno, niti će se preko noći ostvariti mi scenarij po željama sadašnjeg gradonačelnika, a neće se odma ostvarit niti crni scenarij bivšeg gradonačelnika. Ali, jasni su trendovi kud idemo.

Već sam na ovim stranicama pisao prije nekog vremena da su iz našega Grada otišli svi centri gospodarskog odlučivanja (pa je te moje misli prije par dana „preuzeo“ jedan naš gradski vijećnik) i da je ostala samo privatna inicijativa u turizmu, a evo je sad naš (pazite: „naš“) gradonačelnik prijeti ugasit. Doduše, malo-pomalo, ali .... Zaludu podatak da Dubrovnik ima najmanji udio apartmana prema drugim gradovima u Hrvatskoj, zaludu svi drugi argumenti o smanjivanju mogućnosti zarade domicilnog stanovništva čime, među ostalim, rješavaju i svoja stambena pitanja. Zaludu sve. Naš se gradonačelnik nakastio na apartmane i teško će tu bilo koji argumenat pomoć. Ali....

Malo sam o ovoj temi porazgovarao s jednim iskusnim pravnikom koji je osobno zainteresiran za ovu temu jer afitava i koji mi kaže da tu ima itekako „mesa“ za borbu i pred našim tijelima vlasti i sudovima, a bogami i pred Europskim. Kaže mi on, između ostalog:

- da, prije svega, Grad ne izdaje nikakve dozvole za otvaranje apartmana nego to čini Županija, pa se ne može nijedan gradonačelnik prtit u uobičajeni upravni postupak po zahtjevu građanina za otvaranje apartmana niti prijetit;

- zatim da se ne može građaninu odbit zahtjev za otvaranje novog apartmana zato što grad ili županija ili država nisu donijeli podzakonske akte (a nisu) po novom Zakonu o turizmu;

- da novi Zakon o turizmu niti jednom rječju ne favorizira hotele niti demonizira apartmane i nema nikakve zapreke po tome Zakonu da bilo koji grad, na primjer, odluči zatvorit 4-5 hotela, a dozvolit otvaranje još 100 apartmana. Ako se neki grad ili općina odluči zatvorit ili apartmane ili hotele onda će itekako morat dobro obrazložit zašto to čini i zašto kažnjava jedne a favorizira druge jer će se u protivnom izvrgnut odgovornosti i mogućim tužbama nezadovoljnih. Morat će dobro obrazložit zašto favorizira tzv. krupni kapital i vlasnike hotela, a uništava obične građane;

- kaže da se, ako se zabrani otvaranje novih apartmana sa izgovorom da nam je Grad preopterećen turistima, po istom se principu neće više moć u Gradu otvorit niti jedan novi hotel. Jer, ako je destinacija preopterećena onda možete mislit što bi se dogodilo kad bi se otvorio neki novi hotel sa 300, 400 ili 500 soba. Ili ako bi se neki postojeći hotel nadogradio za jedan ili dva kata? To bi predstavljalo ogromno preopterećenje, a ako bi Grad to dozvolio onda bi svi oni građani koji su, zbog navodnog preopterećenja, bili odbijeni imali itekako temelja za tužiti Grad da su bili odbijeni bez razloga;

- Zakon o turizmu istina govori da treba utvrdit „vršno“ opterećenje destinacije i, ako je previše turista da to opterećenje nekako treba smanjit. Ali, Zakon ne kaže kako smanjit. Ono se može smanjit recimo i na način da se spriječi dolazak izletnika iz drugih gradova pa da se time smanji gužva u destinaciji, a ne da se kažnjava građane time da ne mogu ostvarivat dodatni prihod u svojoj nekretnini. Ovako bi se po riječima moga prijatelja zabranjivalo Dubrovčanima da otvaraju apartmane i na njima zarađuju a favoriziralo npr. izletnike iz apartmana iz Trebinja koji dolaze u Grad i prave gužvu. Takvima bi se „učinilo mjesta“ u vršnom opterećenju? Pita se jesmo li sve nevolje u ratu pretrpjeli i gledali hoćemo li poginut a da sad gosti iz Trebinja slobodno dolaze u Grad (ko nedavno masovno za doček Nove godine) a da Dubrovčani ne smiju afitat svoju nekretninu i zaradit?;

- napose govori da će bilo koji grad ili općina jako teško moć dokazat zašto jedno područje proglašava „podobnim“ za apartmane, a drugo područje „nepodobnim“. Zakon o tome ništa ne govori, a on sumnja da se tu može uspostavit bilo koji razuman kriterij. Zašto bi Gruž bio podoban za afitavanje, a Lapad ne bi?;

- na moje pitanje što je sa apartmanima u stambenim zgradama, govori mi da će tu tek bilo koji grad ili općina koji ih pokuša zabranit (postojeće ili nove) apartmane tek imat velike probleme jer će, da bi se izbjegli problemi i sudski sporovi, morat zabranit bilo kakvo registriranje i obavljanje drugih djelatnosti u istim tim zgradama. Jer, pita s razlogom, kako racionalno objasnit da npr. liječnička ordinacija može u zgradi, a apartman ne može u istom takvom stanu, na istom katu? Kakva je onda to jednakost između djelatnosti pred zakonom i prema Ustavu? A znamo i sami koliko je firmi registrirano na adresama u stanovima i kakve se sve djelatnosti obavljaju po našim zgradama.

Malo sam razmislio o svemu što sam čuo i, bogami, nisu to baš argumenti za odbacit. Neću ulazit u to kako bi sve te argumente ocijenio neki sud, ali bi se veliki belaj iz toga mogao „okotit“ ako bi bilo dosta takvih tužbi građana i ako bi ih Grad počeo gubit. Bojim se da bi sve građane ovoga Grada moglo skupo koštat ovo „junačenje“ po novinama i televizijama.