Nakon našega Domovinskog rata smo svjedočili postepenom „zatopljenju“ sa crnogorske strane. Sve se činilo „med i mlijeko“. Svako malo neki međudržavni posjet, dobra suradnja na granici, turizam koji povezuje – izleti od tamo ovamo i obratno. Sportski susreti. Sve nas je to uljuljalo i mislili smo da – sa one crnogorske strane – polako pušu neki novi vjetrovi. Pa onda još i ono „oprosti nam Dubrovniče!“.

Dakako, s vremena na vrijeme, pojavili bi se i neki disonantni tonovi. Tako je bilo i sa nazivanjem bazena u Kotoru po čovjeku koji se otvoreno hvalio napadanjem i pucanjem po Dubrovniku. Nije vrijedan niti da mu prezime spomenem. Pa onda i ona spomen ploča nesretnim ljudima koji su – na pravdi Boga – bili zvjerski mučeni u Morinju. Kojoj spomen ploči se protivio i protiv nje javno prosvjedovao i gradonačelnik Kotora kojega smo mi, naivni kakvi jesmo, prije par dana ugostili na proslavi 100. godišnjice osnivanja našega Juga. Ali, sve u svemu, paralo se da stvari pomalo idu svojim tijekom. Da se situacija smiriva, da ide prema potpunoj normalizaciji.

Sad čitamo da je jučer u crnogorskom parlamentu usvojena rezolucija o Jasenovcu. Prigodno su, valjda da „zavaraju neprijatelja“, u rezoluciju dodali i Dachau i Mauthausen. Pa se pitam zašto nisu dodali i Treblinku i Auschwitz i brojna druga stratišta gdje su nacisti, uključujući i četnike, ubijali nedužan svijet? Ne poštivajući niti humanost niti ljudske živote.

Valjda se nisu sjetili imena svih tih stratišta? Eto, sjetili su se Jasenovca na prvom mjestu.

Da se razumijemo, Jasenovac je sramotno mjesto hrvatske povijesti. Oni koji su logor tamo organizirali i ono što su tamo činili je nešto čega se svaki normalan čovjek treba sramiti. Zato se svake godine najviši predstavnici današnje hrvatske vlasti tamo i okupe, komemoriraju žrtve i time pokazuju da je humanost najviša vrednota ljudskog roda.

A naši susjedi?

Trebamo postavit pitanje, ne njima nego samima sebi, kakvi su nam oni susjedi? Jesu li to pomirljivi susjedi koji više ne namjeraju posezati za ničim našim? Ili su to, ustvari, preobučeni, četnici koji samo čekaju priliku ili nalog, „mig“, neke druge države da nas opet napadnu, popale, popljačkaju?

Eto vas, neka svatko od vas koji ovo čitate ima svoj stav. Ja svoj imam. I iskazao sam ga davno kad sam (premda nisam militarist u duši i po opredjeljenju) se zalagao za naoružavanje i vojni rok. Pa neka opet maštaju kako će „popit kafu na Stradunu“.

Dubrovačko Njorgalo