Peđa Grbin je organizirao konferenciju za novinare. Onako zanimljiv, pun života i elana. Pravo je pitanje što je obećao da će biti na presici kad je onoliko medija došlo popratiti njega samoga. Moguće da ih je namamio kolačima ili burekom. I onda je on nešto govorio, nitko ga nije ništa slušao, a tamo u daljini prema kamerama i gorostasom predsjedniku SDP-a prilazi Zoran Milanović. S obzirom na karakter predsjednika, sudeći prema njegovoj gestikulaciji, nije bilo jasno hoće li tuči Grbina ili novinare. Nitko se nije nadao da će se dogoditi ono što se dogodilo, a svi znamo što se dogodilo taj dan, i dan iza, i onaj tamo iza. Toliko je živopisnih stvari bilo da je i Ustavni sud morao zasjedati i očitovati se. Zoran Milanović na konferenciju za novinare nije došao kao kandidat za premijera SDP-a, nego kao doktor u vozilu hitne pomoći s defibrilatorom. Stranku, koja je proteklih osam godina umirala od učmalosti, nerada, nezainteresiranosti za sudjelovanjem u javnom životu, privremeno je oživio elektrošokovima. Otkucaji su koliko - toliko stabilni, adrenalin radi, rejting se diže, sjedište SDP-a na Ibleru ponovno je nakrcano ljudima koji tradicionalno, ali u ovom desetljeću nikad brojniji nahrupljuju na odbore u potrazi za što boljim mjestima stranačkih lista. I to je takav gad, kako kod njih, tako i kod ostalih posebno u vremenu društvenih mreža. 'Rijeke pravde', 'Gotov je', 'Dosta je bilo' samo su neke od parola simpatizera s ljevice koji su par sati tražili lozinke za Facebook i Twitter jer ih tamo nije bilo godinama, samo kako bi se čuo i njihov glas i  kako bi neki šef stranačke organizacije vidio da su živi. 

Idućih dana kroje se izborne liste, a to su sastanci na kojima se napetosti režu nožem. Nositelji su  uglavnom već poznati. HDZ-ovu listu nosit će Branko Bačić, aktualni ministar i potpredsjednik Vlade, a SDP će predvoditi bivši ministar i bivši potpredsjednik vlade Ranko Ostojić. Iza njih je gužva jer je mala bara, a puno krokodila. Posebno kada u tu baru upliva i nemali broj koalicijskih krokodila. Ivica Puljak je tako u pregovorima s Peđom Grbinom svojoj ženi Marijani dogovorio drugo mjesto na listi, odmah iza Ostojića. Sebe je stavio na zadnje mjesto pa se nada kako će preferencijalnim glasovima ipak doći do mjesta u Saboru. U SDP-u je Dubrovnik godinama bio zanemaren pred Korčulom. Ljetovanja visokopozicioniranih SDP-ovaca na Korčuli, čašćenje po restoranima, riba, vino…uvijek su nekako bili dobro honorirani pa je Dubrovnik često bivao izigran, a korčulanski kandidati imali su prednost. Saborski zastupnici SDP-a iz Dubrovnika u deset saziva  mogu se svesti na tek jednu saborsku zastupnicu. Tako je i proteklih tjedana visilo  u zraku hoće li opet itko iz dubrovačke organizacije završiti na izglednom mjestu jer je načelnica Vele Luke također predložena i pikirala je to neko izgledno mjesto. Kako će se situacija rasplesti nije poznato jer je kreiranje stranačkih lista kao burza dionica, može biti visoko, a može biti nisko. Gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević navodno bi se trebao naći na visokom trećem mjestu i velika je vjerojatnosti da će postati saborski zastupnik. Uz mjesto gradonačelnika na kojem volontira, gdje mu cijeli posao radi zamjenik dok on radi u Splitu, eto još jednog radnog mjesta na kojega neće dolaziti.  

U HDZ-u je jednako napeto. Iz naše Županije na listu navodno ide pet kandidata, dok iz Dubrovnika po nekim predviđanjima očekujemo tri kandidata. Među njima je i gradonačelnik Mato Franković koji i po anketama koje su provođene u ovoj izbornoj jedinici kotira kao najpopularniji HDZ-ovac.  

Kada se utvrde liste, par dana će trebati onima koje stranke nisu prepoznale da 'dođu sebi', a onda da svi krenu u kampanju i odrade najbolje što mogu za svoje stranke i na kraju krajeva za same sebe. Ako se pobijedi, ima još pozicija koje stoje otvorene.  

Dubrovnik i Dubrovačko – neretvanska županija tradicionalno su daleko od oltara, a nacionalne politike analiziraju se kroz realizirano ili obećano u lokalu. U Dubrovačko – neretvanskoj županiji HDZ i Plenković tražit će povjerenje birača na temelju kapitalnih projekata koje su realizirali. Generalno, Plenkovićevi ministri kojih se riješio ili kojih se morao riješiti su mu bili grozni, ali se mora biti objektivan i reći da je ne naša Županija u njegova dva mandata dobila više nego u mandatima svih ostalih predsjednika vlada zajedno. Pelješki most, pristupne ceste, aglomeracije, brojni infrastrukturni projekti samo su neki od argumenata HDZ-a kojima će ovoga puta tražiti povjerenje glasača. Vlada Zorana Milanovića zaslužna je velikim dijelom za izgradnju dubrovačkog aerodroma europskim sredstvima, ali je loše kadrovirala pa dan danas Zračna luka Dubrovnik plaća milijunske penale Europi jer netko nije slučajno ili namjerno radio svoj posao. O Marini Frapi i potezima Siniše Hajdaša Dončića u mandatu Zorana Milanovića ne treba niti razgovarati jer je sve objašnjeno. 

Divno bi bilo, a možda bi bilo previše tražiti, kada bi se ova nacionalna naguravanja kap stišala i kada bismo čuli sve nositelje i stranke, kakvi su im programi i ljudi, posebno oni novi koje ne poznamo pa da definiramo svoj glas na nekoj zdravoj osnovi, a ne po sloganima i pjesmama.