Ženu i mene su bili pozvali dragi prijatelji jedno veče prije otprilike mjesec i po dana u njih doma na Kono i nakon krasnoga druženja i još ljepše večere (počast kuharici!) izašli smo zajedno u njih na taracu da bi se oprostili i pošli doma. Kako sa njihove tarace puca pogled na dio Grada i Pila ugledali smo prekrasno osvjetljeni Lovrijenac, kakav nikad u životu nijesmo viđeli. Bila je to čarobna rasvjeta u lijepoj noći. Preko zidova tvrđave su se redale slike znamenitih Dubrovčana a, s vremena na vrijeme, je preko cijeloga sjevernog zida bilo ispisano „Lovrjenac“. Ko zamađijani smo stajali i gledali, svaki je razgovor zamro. Prva misao mi je bila da bi takvu rasvjetu trebalo češće puštit' da pokazuje svu grandecu i snagu cijele tvrđave. Ali, natpis „Lovrjenac“ mi je malo remetio cijelu tu sliku. Falilo mi je ono jedno slovo „i“.

Kako nijesam ja bio jedini koji je vidio tako osvjetljen Lovrijenac, sutri dan na jutarnjoj penzionerskoj kafi se razvila debata je li „Lovrjenac“ ili je „Lovrijenac“. Ima li onaj „i“ ili nema? Dakako da se društvo podijelilo. Jedni su bili za „i“, drugi protiv.

Ja sam na tu raspravu već bio i zaboravio kad danas čujem žučnu raspravu između jednog mlađeg bračnog para u kojoj on tvrdi da je „Lovrijenac“, a ona se ne slaže. Vidim da ta tema i dalje vibrira u ariji.

Onda sam našo jedan članak u kojem profesorica hrvatskog jezika govori da je pravilno rijet' Lovrjenac i još prisnažuje da je o tome razgovarala i sa pokojnim Lukom Paljetkom i da se i on s time slagao.

Kad se pogledaju službene internet stranice raznih institucija u nas u Gradu vide se različito korišteni nazivi ali mislim da oni nisu nikakav pouzdani izvor i na koje se nitko razuman ne treba pozivat' niti predstavljaju Bog zna kakav autoritet. Danas na internetu čovjek svašta pronađe i pročita i, generalno, treba bit' zadovoljan ako su na stranicama ispravljene daktilografske pogreške a kamoli da su stranice ozbiljno lektorirane.

Pa evo da i ja rečem par riječi.

Mislim da je pravilno i pošteno koristit nazive (toponime) onako kako su ih nazivali oni koji su ih i osnovali, a u slučaju tvrđava i sagradili. Odakle pravo bilo kome da mijenja imena gradova, tvrđava, brda? Osobito, odakle pravo bilo kome da se na to pravo poziva na temelju navodnih pravopisnih pravila?

Svjedoci smo da su se kroz našu hrvatsku – često gorku i mukotrpnu – povijest pravopisi hrvatskog jezika jako često mijenjali. Najčešće pod utjecajem političkih promjena, a katkad i zbog razvoja jezika. I danas kad želim više saznat' o nekoj hrvatskoj riječi ili jezičnoj konstrukciji, pa odgovor potražim na internetu, nađem dijametralno suprotna tumačenja. Ovo me uvijek podsjeti na onaj čuveni monolog dotura Luiđa iz „Malog mista“ kad za večerom na Badnju veče, prijekorno – malome Mirku – koji je već student medicine, kaže: „ajde moj sinko, iz rvaskih libri ne možeš njanci rvaski naučit. Znaš li ti da je najboja rvaska gramatika napisana na njemačkom jeziku?“.

Zato bi se u ovoj raspravi opredijelio da naziv tvrđave bude službeno onaj koji su koristili oni koji su tvrđavu i sagradili. O tome postoji dosta arhivskih zapisa, a prvi od njih je onaj od 16. rujna 1301. godine. Navodno je i sam pokojni Lukša Beritić – a on je neosporeni autoritet – o tome razmišljao i pisao, i ustvrdio da je izvorno ime tvrđave „Lovrijenac“.

Dakle, nepravilno je današnjim pravopisnim pravilima mijenjati izvorno ime. Jer, ko garantira da se – ako političko opredijeljenje u nas i dalje bude okretalo „udesno“ – jednog dana neće bit ponovo uveden tzv. „korienski“ pravopis, pa bi u tom slučaju tvrđavu morali ponovo preimenovat u „Lovrienac“?

Usporedimo ovakva zalaganja i „proglašavanja nepravilnim“ sa osobnim imenima. Puno puta smo se susreli sa raznim inačicama istih imena. Tako smo često u životu upoznali neku „Lucijanu“, a nekad i „Lucianu“. Ili, susreli smo „Miu“, ali i „Miju“. Njihova naizgled različita imena, očito iz istog korijena, porijeklom od iste svetice, su uredno upisana u matične i crkvene knjige onako kako su im ih dali njihovi roditelji. Hoće li i nekima od njih jezični eksperti zanijekati pravilnost imena pozivajući se na trenutna pravopisna pravila?

Dubrovačko njorgalo