Kukuriku
Tamošnji poznavatelji prilika predlažu da se europski istražitelji presele u Hrvatsku i u svakoj županiji otvore jedan ured, s obzirom na to koliko posla imaju. Spominju i kako je bivša ministrica bila široke ruke i dala Pivcima milijune europskih eura za poboljšanje uvjeta stoci i unapređenje proizvodnje. A oni su onda za te solde kupili dionice Podravke? Čista podvala, pa zno bi valjda nešto o tome i gore spomenuti državni tajnik, da je to istina.
A središnji Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske dodijelio je 906 tisuća hrvatskih eura Hrvatima u iseljeništvu, njihovim neprofitnim organizacijama i socijalno ugroženim pojedincima. Potporu Ureda dobilo je i 70-ak socijalno ugroženih Hrvata u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu.
Socijalno ugrožena je i Hrvatska zajednica u Canberri pa će na prijedlog Hrvatskog katoličkog centra 'Marija kraljica Hrvata' iz Australije, dobit 20 tisuća eura. Jedva 14 tisuća eura, pripalo je Kulturnom društvu Hrvatski dom u Urugvaju za proslavu jubilarne 96. obljetnice tog Doma.
Veliki broj Hrvata u našoj zemlji ne razumije kako su to Hrvati iz BiH 'iseljenici' iz Hrvatske? Kad su i o'kle iz Hrvatske krenule migracije u Bosnu i Srbiju? Oni misle da je iseljenik iz Hrvatske ona osoba koja se rodila i makar djetinjstvo provela u Hrvatskoj! I da barem zna na hrvatskom nabrojit članove Vlade. I nogometne reprezentacije!
Isto misle i o zajednicama, npr. u Australiji. Ako je nekome pradjed rođen na Hvaru i emigriro u Australiju, u redu, on je bio iseljenik. Ali on se već davno iselio u nebo. Ali kako je onda njegov unuk iseljenik?
Vjerojatno ne razumiju što novo ministarstvo planira. Kad vide kako smo mi bogati i darežljivi, iseljenici će postat - useljenici. I tako će oporavit demografiju, što je i cilj novog ministarstva.
Bivši nogometaš, a sad HRT-ov sportski komentator Joško, zablisto je već u najavnoj emisiji pred početak nogometnog prvenstva u Njemačkoj. Stručno je objasnio gledateljstvu kako mi nemamo brzinu, dubinu ni izolacijske igrače. Uglavnom zato jer nam je kilava genetika i što nismo bili kolonijalna sila, za razliku od brzih, Španjolaca, Francuza, Belgijanaca, koje je Afrika genetski obogatila. A tek kad nam za dvije godine dođe 400 tisuća Nepalaca i Filipinaca. Ne da nećemo dobiti na brzini, nego ćemo izgubiti na skok-igri jer su crni Afrikanci u prosjeku skočniji od bijelaca, imaju jaču muskulaturu.
Onda se, govoreći o reprezentaciji Srbije, duhoviti komentator osvrnuo na tabloidne tračeve o skandalu na SP-u prije dvije godine, kad su pojedini srpski reprezentativci spavali sa suprugama svojih suigrača. Pa su zato neslavno završili. Ili zato što uporno guraju izbornika Piksija, koji nogomet gleda iz kuta od prije 50 godina. A mi smo svoje izbornike stalno mijenjali, dok nismo dobili pravoga.
Na ove stručne navode su se ogradili s HTV-a, a uvrijedili u Srbiji. Pa je li gospar Joško ikoga uvrijedio svojim komentarima? Istini za volju; Nepalci jesu niski, (162 cm), Hrvati 180. Srbi i nisu neka nogometna sila, a njihov Piksi ima problem sam sa sobom. I što sad, kad istina postaje šovinizam i rasizam?
Nije valjda da se ne smijemo više ni zezat, da ne bi nekoga, ne daj Bože uvrijedili? Treba li ukinut stoljetne viceve o Bosancima, Crnogorcima, Cig…pardon Romima, Hercegovcima ili Bračanima? Treba li ukinut i stand-up komičare?
Tako je to u nas, dok papa Frano puca od smijeha tijekom audijencije međunarodne udruge komičara u Vatikanu. Poručio je da humor pomaže prebrodit teškoće i svakodnevni stres, a pravo je olakšanje u ironiji ić kroz život, osuđivat prekomjernu moć, isticat zlostavljanja i neprikladna ponašanja.
Osvrnuo se i na svoje svećenike širom svijeta pa im je tijekom svoje tjedne audijencije poručio kako bi oni trebali skratit svoje propovijedi; slika, misao, osjećaj. Sve to u najviše osam minuta kako vjernici ne bi zaspali. Drugim riječima, svećenici puno govore, a ne razumijete o čemu govore.
'Što ćemo još čut do kraja Bergolijeva pontifikata?', pitaju se domaći konzervativci, protivnici bilo kakvih promjena u Katoličkoj crkvi. Boje se da Crkva s ovakvim vodstvom nema budućnost. Kako to da je Isus propovijedo na Maslinskoj gori satima i zamisli, ni'ko nije zaspo!
Dobro, to je ipak bio Isus, a ne neki smrtni sluga Božji, kojemu za rijet pravo, tijekom propovijedi većina vjernika bezglasno zijeva, ostali broje paukove na zidu, krišom šalju poruke, dok se šuškavi bomboni odmataju, a djeca trčkaraju…
Ispada tako da je recept svake uspješne propovijedi dobar početak i prikladan kraj. Po mogućnosti sa što manjim razmakom jednoga od drugoga.
Nakon što su predsjednik Sabora i njegova balica Vladinim avionom putovali na utakmicu u Njemačku, odma' se sastalo povjerenstvo za sukob interesa da ispita 'ko se sve smije vozit državnim avionom na utakmicu. Tobože, javna služba je da se služi, a ne da se iskorištava. Najviše im smeta što je predsjednik Sabora sa sobom odveo i mlađeg sina. A čovjek očito radi sve kako treba, a dokaz tome je da je na vlasti zadnjih 20 godina. Da nije tako, skupljo bi valjda boce po kontejnerima, a ne bi sjedio na čelu Sabora.
Znajući ga, njegovi pristaše su uvjereni da je on je prvo pito 'ko iz koalicije hoće kartu. A ono ni'ko neće! Pa da se ne baci, ide maloljetni mu sin.
Ulica pak sve banalizira. Pa kažu, kad se mi švercamo u tramvaju, fasujemo globu. On šverca sina u avionu i ne mora platit kaznu.
Mario Klečak