'

KRONIKE POVIJESNIH STRANPUTICA U boj u boj, za narod svoj

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Ni'ko se nije javio na natječaj za ravnatelja USKOK-a. Neće bit lako Voljenom Vođi s mutnim nekalibriranim radarima nać nekog 'sposobnog', kalibra šefice DORH-a. Lako ti je bilo, dok se nije moralo surađivat s OLAF-om. Sad se svima stisnula, jer moraju udovoljit i Olafu i partijskom vođi. A kako je teško očekivat prijavu Elliota Nessa, preostaje samo da se veliki AP odvaži, pa preuzme i tu dužnost uz premijersku.

U rujnu je službeno objavljeno da u registru birača u Hrvatskoj imamo pola milijuna birača više od broja punoljetnih stanovnika. Na prigovor o mrtvima na popisu birača, upitana HDZ-ovka je pojasnila da su pravila jednaka za sve. U prijevodu: i živi i mrtvi imaju jednako pravo glasa.           

Neki iz oporbe svjesni da se nemaju čemu nadat od birača iz susjedne države, smatraju da tamošnji Hrvati nisu nikakva dijaspora Republike Hrvatske, nego konstitutivni narod u BIH. Nacionalne manjine ne bi trebale glasati po etničkom principu, nego ko i svi drugi građani RH. Etnička pripadnost je nebitna za glasačko pravo!

U Nacionalu su objavili transkripte razgovora snimljenih tijekom istrage afere Vjetroelektrane iz Uskokovih spisa. Kad tamo, supruga predsjednika Vlade bila je tema olajavanja od nekih državnih tajnica koje tvrde da je ona kumovala zapošljavanju svoje prijateljice na visoku poziciju. Stavili i sliku nje i muža joj premijera.

Kad je premijer to vidio, najviše ga je pogustalo što mu supruga super izgleda na naslovnici, mada ni on nije za bacit. Sve drugo je zlonamjerno, jednako ko i neka davna insinuacija kako je ta naša Dubrovkinja zaslužna za zapošljavanje svoga brata na aerodromu. Eto zašto je naš premijer alergičan na novine. I ne, (kako je to čest slučaj), na papir ili tiskarsku boju, nego na - tekstove.                                            

Zato se sprema novi zakon u curenju podataka. Neće to bit ko nekad u doba so­ci­ja­liz­ma, kad su partijski komesari budno pratili nastanak novina i uredno obavljali svoj društ­veno odgovorni cen­zor­ski posao. Danas u demokraciji, nakon ukidanja cenzure, taj va­žan posao sasvim dobro i dragovoljno obav­lja­t će sami urednici i novinari. Jer, obećanje predsjednika države kako će on pomilovat sve utamničene zviždače i novinare, vrijedit će samo dok njega ne uhvate u šegu.

U Saboru je jedna zastupnica objavila kako se na studij na kojem je trebala predavati bivša predsjednica Kolinda nije prijavio ni jedan student. Kažu, bilo je - preskupo! Iako je spomenuti studij osobito tražen, nisu naveli naziv kolegija. Zato su o mogućem nazivu krenule špekulacije kako je profesorica doktorirala na temi 'Teški život mesareve kćeri u Jugi prije odlaska u Beč na školovanje', s osvrtom na ponudu kruha i jogurta u SFRJ.

Izvlačenje svojih građana iz ratne zone Izraela avionima državnih kompanija, uz velike europske države, upriličila je i mala Crna Gora.

Hrvatski građani su se šlepali uz druge, pa i s Crnogorcima, jer hrvatski ministar vanjskih poslova s dva prezimena i dvije putovnice slanje aviona smatra paradom za dobivanje poena političara. A izraelska zastava na njegovom ministarstvu prijateljski je čin.

Da su barem pod hrvatskom zastavom ukrcani u avion naši turisti i hodočasnici, nakon posjeta Svetoj Zemlji, prostoru milosti i susreta s Bogom. Kome su za dlaku otišli na audijenciju.

Istina, nije to baš bilo opasno ko utakmica rizika u Grčkoj, kad se dignuo cijeli državni aparat kako bi naši domoljubivi navijači što prije skapulali.

Većinu gledatelja izgubljene utakmice protiv Turske u Osijeku nije utješila ni ustaška budnica otpjevana od klapske grupe manjinskog dijela gledališta. Teško će im domovinskom zanosu doprinijet i nova kazna UEFA-e, koja se očekuje prije sljedeće utakmice doma. Vjeruje se da će van stadiona moć pjevat tek onu U boj u boj za narod svoj, za koju mnogi vjeruju da je stih iz opere Nikole Šubića Zrinskoga, a u stvari mu je autor poznati srpski pjesnik Jovan Jovanović- Zmaj. Ne vjerujete? Pitajte Google!                                                                                                                

Uz toliko parazita, krvopija i drugih nametnika u javnom sektoru, samo su nam još stjenice falile. Počelo je u Rijeci, masivnim napadom na neboder, a s obzirom da struka još nije izumila cjepivo, daljnje širenje je, kažu, neizbježno. Zabranjeni su mnogi insekticidi, a otkad nema DDT-a, (jer nije EKO), svaka gamad se množi. Postoje dva jednako nehumana rješenja; spržit gamad na plus 45 ili zamrznut na minus 18. Očaj tjera neke frustrirane stanare nebodera da razmišljaju o spaljivanju stana.                                                                                                                                                     Drugi lakše podnose češanje, pomireni frazemom 'dosadan ko stjenica'. A frustrira ih jedino to što su ove krvopije u dalekoj povijesti bile simbol bijede i šporkece. Blažene picajzle, kažu neki bivši notorni ženskaroši, bio si ponosan što te - srbi. Ma dobro, svrbi!

Popularni Članci