Neke prašnjave knjige podsjećaju, kako nam je u mrskom socijalizmu između dva rata, broj stanovnika porast'o za cijeli milijun. A onda se, u slobodnoj, neovisnoj Hrvatskoj za 32 godine smanjio za milijun. Uz to, onih 200 bogatih obitelji, odabranih da budu 'motor hrvatskog razvoja', toliko su se iscrpili razvijajući zemlju, da im je rijetko padalo na pamet razvijat brojnije potomstvo. To su ostavili sirotinji. A gladnima baš i nije do štancanja djece. Na prvi dan škole, u Zagrebu je održan Vatreni ponedjeljak. Poznate hrvatske zvijezde nogometa, zaigrali su mini-turnir, a onda potpisivali dresove za djecu navijače. Nakon što su se prodale sve skupe HNS majice, zvijezde su otišle doma, a ispred 'Sport Visiona' su ostale stotine uplakane djece koja nisu dobila potpis i stotine ljutih roditelja, koji su isključivo radi tih potpisa potrošili stotine eura na dresove reprezentacije. A onda su ih zaštitari još i potjerali doma. 

Jadna djeca, a nisu ništa kriva. Jer, nisu oni, nego njihovi tate od igrača napravili idole, a od djece hodajuće reklame onima, od kojih svaki ima više para nego svi navijači zajedno. O'kle će djeca znat, da se nogometne zvijezde imaju kondicije potpisivat, u vrh glave dva'est puta, i da je glavna fora turnira bila prodat sve dresove sa zalihe. Tate bi bili jeftinije prošli da su umjesto bacanja para na skupe majice djecu odveli na stadion. Da vide gdje će se jednog dana opijat i mlatit, samostalno ili pod vodstvom Bad Blue Boysa. Jer svi se slažu, djeci je sport važan dio odrastanja. I u Americi neki Boysi prave sranja. Evo, baš je bivši vođa američke skupine ekstremne desnice Proud Boys Enrique Tarrio osuđen na 22 godine zatvora, za napad na Kapitol. Čuj, Latino

Amerikanac pa ekstremni desničar!? Fasovala su još i četvorica njegovih Proud Boysa; osuđeni su na zatvorske kazne od 10 do 18 godina. Sve samo zato jer su voljeli gubitnika izbora. Kažu, osuđenik je plak'o i tražio milost, nakon što su prvo kleknule njegova sestra, zaručnica i majka. Sve zaludu. Ode mu garant zaručnica, život, sve, jer je 'bio proud'. A teško će ga i mama doma živa dočekat. Ali zato će njegov žuti politički idol uživat u bogatstvu i slobodi onoliko, koliko god dugo mu soldi budu mogli kupovat zdravlje.                             

Doduše, anarhisti vazda imaju šansu; ako Republikanci pobjede na izborima, pomilovat će ih barem za pola kazne. A ako pobjedi njihov ponosni Otac, bit će pomilovani odma. Nije to k'o u nas, kad smo za vrijeme vladavine lijevih imali puč usred glavnog grada. Pučisti desnice su djelovali iz šatora, ali kako su bili zaslužni za stvaranje države, nakon godine dana opsade, ne samo da su ostali slobodni, nego je jedan od kolovođa još i danas - ministar.                          

Plakat na Fejsu, na službenoj SDP-ovoj stranici, savjetuje starije birače da ili glasaju za njih, ili da se objese, jer će ionako krepat od gladi s HDZ-ovom penzijom. Kažu bolje štrik oko vrata, nego se mučit. Eto inspirativan poziv penzionerima kojima se ne da na izbore. Rijetka prilika koja bi ih inspiriralada se ujutro dižu. Osim mjehura.

Zahvaljujući na savjetu, budući penzioneri su im poručili da bi svima najbolje pomogli raspuštanjem svoje stranke. Jer ovako će u jadnoj našoj, HDZ vladat do kraja civilizacije. Oni koji su mislili da je izgradnja brze ceste do aerodroma, bilo vijaduktom preko Omble pa na Šumet, bilo preko postojećeg mosta, pa tunelom jedina dvoumica, dobili su – troumicu. Njima je bivši gradonačelnik objasnio kako je nepoznat neko odlučio pobrkat lončiće tako što je u jedan dokument stavio dva nespojiva projekta i tako namjerno posvadio građane. On tvrdi da brza cesta za aerodrom ne počinje na Osojniku, nego na Šumetu, a sve ostalo, od Dola do Osojnika je, ajmo reć, na vrbi svirala.

Eto, a već je izgledalo da će značajni krajobraz naše Omble bit urešen vijaduktom, ne manje impozantnim od onih Antičkih simbola rimske civilizacije, rimskih akvadukata. U našem slučaju, s asfaltnim kolnikom na vrhu. Što su stari Rimljani bolji od nas? S današnjom naprednom tehnologijom, naši ga sigurno ne bi gradili - petsto godina. Možda njih zato i zovu – stari Rimljani.

Mario Klečak