Ministar prometa i mora, poznat po kravi Milovi za koju tamošnji veterinar tvrdi da ima muško spolovilo, ali nema markicu u uhu, dobio je dundovu kuću na moru, vrijednu pola milijuna na regal. Kaže, pazio ga i pomago što god mu je trebalo. Vjerojatno mu je bio na usluzi od doma jer ministar već godinama živi u Zagrebu.

Većina običnih ljudi isto ima rodbinu, ali ni blizu tako darežljivu. Je li rodbina običnih građana predugo živi, ili svoje bogatstvo nosi sa sobom kad odu na drugi svijet, teško je znat. Ili naši političari imaju neke kratko živuće dundove i tetke, bake i djedove ili ine rođake, koji im prepisuju milijunsku imovinu? A dok ne dođu na vlast, nisu uopće svjesni ljubavi svojih bližnjih. Ali čim zasluže političku inicijaciju, svi u familiji im nešto poklanjaju. Poslije se nerado sjećaju malih stančića i polovnih Renola, na cesti ispred, koje su do tad bili priskrbili.

Ruski cyber – teroristi, hakirali nam glavnu bolnicu u Zagrebu, ukrali podatke građana, uključujući i liste čekanja i ucijenili Vladu. Ministar zdravstva zna za upad, ali ne zna ništa o krađi. Kako oštećeni ne bi čekali gatare i vidovnjake, predsjednik Vlade se javio energičnom objavom da ne pregovara s kriminalcima koji kradu podatke. Čini se logično; ovaj put se može vjerovat institucijama da ne pristaju na ucjene. Ovi hakeri ne kradu željeznu armaturu ili plin.

Iz opozicije disonantni glasovi, a kakvi bi drugi i bili? Oni mogu samo maštat o tome kako je lijepo bit na vlasti. A tek bit premijer! Lupetaš o bilo kojoj temi bilo što i nema apsolutno nikakvih posljedica. Onda silni analitičari analiziraju tvoje izjave, po televizijama, 'promišljaju' tematiku. I opet nikome ništa. Zato je sjajno bit premijer. Ne toliko zbog plaće, nego zbog osjećaja da možeš ponosno reć - ja i moja Vlada, mi smo najbolji.

Pogotovo ja, na čelu svoje Vlade, najbolji sam. A bit će to još i bolje, na čelu sa mnom, naravno, ali ne zaboravimo i ono najvažnije, mene i moju vladu. Inače, ide i sezona i već sad smo najbolji, a pogotovo ja, i moja Vlada. Neprocjenjivo!

Nauka godinama tvrdi da nije dokazana učinkovitost raketa za grad. Unatoč nauci, postradali farmeri, od kojih mnogi vjeruju teoriji da nas dušmani zaprašuju avionima iz zraka, traže rakete kojima se izbacuje srebro-jodid u oblake.

Novi ministar poljoprivrede vjeruje nauci, ali ako su njegovi suseljani glasali za DP, a sad hoće rakete, imat će rakete, pa makar im to samo psihološki pomoglo. Ako to ne pomogne, uvijek mogu jednako učinkovito, a znatno jeftinije, pred oluju organizirat kolektivnu molitvu u svakom selu. Nauka ne bi imala ništa protiv, iako su i tu dokazi na ledu.

Povodom donošenja Zakona o hrvatskom jeziku, prvi put se u povijesti uređuje pitanje službene i javne uporabe hrvatskog jezika. U dvorištu Matice hrvatske u Zagrebu. postavljena je spomen-ploča koju je otkrio čili 92-godišnji akademik i pravnik u teniskama. Nije poznato postoji li igdje spomen ploča zakonu. Osim možda Bašćanske ploče, koja jes' spomen ploča pismu, ali ne - zakonu. Ali ovaj zakon donosi drastične promjene. Manje sposobni i pismeni autori napisa u medijima, morat će ili na poduku ili prestat s pisanjem. U protivnom će ih jezikoslovno-domoljubna policija počet globit za krive jezične tvorevine. Zahtijevat će se titlovanje srpskih, bosanskih i crnogorskih serija i filmova, a čak ni najveći vladin dužnosnik više neće smjet upotrebljavat engleske poštapalice da bi svojim podanicima pokazo svoje snobovsko poliglotstvo. A što se spomen ploče tiče, očekuje se i efekt rasvjete i to vječnom vatrom i počasnom stražom, 24 sata na dan.

Nesvakidašnje umjetničko obilježje dobili su i Austrijanci. Tamo je austrijska kiparica iskiparila kip djevice Marije u porođajnim mukama pa ga uz pristanak biskupa postavila u katedralu.

Za razliku od tamošnje časne sestre, koja naknadno posvećenu rodilju vidi ko i svaku drugu rodilju, hrvatski vjernici u Linzu, bili su zgroženi. Njih petstotinjak okupili su se na prosvjedu i molitvi u crkvi tvrdeći kako je ta umjetnička grozota napad na djevičanstvo Nebeske Majke Marije. Dan poslije, nepoznati kritičar umjetnosti kipu je odrubio glavu pa je i ostatak sakralne umjetnine uklonjen. Još nema dokaza o nacionalnosti počinitelja. Ovo nije prva sporna crkvena skulptura. Jedna od dosad najpoznatijih je zgodni i nabildani Lucifer. Nova TV nas je provokativno pitala - je li ovakav prikaz umjetnička sloboda ili izrugivanje vjeri? Samo 20 posto Hrvata pokazalo je sklonost takvoj blasfemičnoj umjetnosti. Oni, ili nisu pohađali vjeronauk, ili nisu pažljivo slušali o korelaciji između sv. Josipa i Duha Svetoga.

Vlada je Saboru predložila Zakon o Središnjem registru stanovništva, kojim se ukida popis stanovništva, jer će u digitalnom Registru bit svi podaci iz postojećih evidencija. Popis stanovništva bi samo naškodio Vladi, jer bi svima bilo jasno da imamo pola milijuna glasača više nego stanovnika, pa niski natalitet, masovno iseljavanje…

Znači do 2026. svi koji imaju dvojna državljanstva će se smatrat Hrvatima, ukinut će se saborska kvota za dijasporu, jer će svi postati birači. Tako će od 8 milijuna stanovnika, bar 7,5 bit birači, a ostali- djeca.

Priča neki programer da je slične pripreme vidio u Kini. Kaže kako tamo na ulazu u gradove, moraš obavezno predočit ili kupit mobitel, i preko njega sve radiš. Milijarde kamera na svakom koraku, slikaju ti svaki korak, pa ako prijeđeš zebru kad ne treba, pošalju ti odma minus na mobitel. Ako skupiš određeni broj minusa, ne možeš primjerice u banci dignuti kredit. Totalna kontrola pomoću digitalizacije. Kina je zoran primjer da je ono što se zove 'digitalizacija' zapravo - ropstvo.

Ne treba zamjerat našoj starijoj populaciji koja se toga boji. Oni su rođeni prije televizije, smrznute hrane, kreditnih kartica, klima uređaja i mobitela. Njihovo djetinjstvo ne pamti ni kemijske olovke, a kamoli McDonald's ili instant kafu.

Parovi su se u njihovo doba prvo ženili pa onda činili one stvari. Ni'ko nije imo računalo (osim Digitrona), ali je svaka familija imala djecu, tatu i mamu, djeda i baku. Mladi do povratka iz vojske, svakoga su starijega od sebe persirali. Muški nisu nosili rećine na ušima, rijetke su ženske imale najlonke, a bile su zadnja generacija koja je vjerovala da žena treba muškoga kako bi rodila djecu.

Samo da se zna; tad se trava kosila, a ne pušila. Na engleskom Coke je bilo hladno piće, pot kuhinjska tećica, fast food je bilo brzo grabljenje većega bokuna s trpeze, po sistemu najjači preživljavaju. Hardware je bio sličan prijevodu gvožđurije, a za software – ni'ko čuo.

I sad ti old tajmerima objasni prednosti digitalizacije!