Don Kihota i Sancha Panze, para maškara s likom predsjednika Srbije i ruskog predsjednika. Presuda Karnevalskog suda obrazlaže da su njih dvojica bila najveće zlo u prošloj godini.

Ne ulazeći u svrhovitost naših povijesnih tradicija, neki misle da bi slične kulturne manifestacije ipak trebale bit smislenije i puno duhovitije. Jer, ako je Kaštelanima, potpuno nebitni Vučić krivac za sve, onda se moraju dobro zamislit. Nešto su falili; je li spomenuta kartonska groteska bio scenski rekvizit nekakve neuspješne kazališne predstave, pa je ionako išla u smeće, ili se umjetnik toliko trudio, samo zbog karnevala?

A i stručnjaci za maškare misle da po tradiciji treba vazda spaljivat domaćega Krnevala.

Čudi ih, kako se ni'ko nije sjetio prošle godine u znaku svinje, kad smo ono za Božić odojka plaćali po cijeni janjeta, zahvaljujući kremiranju prasaca u izvedbi firme ministra vanjskih poslova. A baš dan prije kaštelanske lomače, u Saboru nikad prije viđene, a kamoli snimljene, teatralne grimase upravo tog ministra, koji se bečio i plazio jezik prema nekima, preobrazba dostojna Kafkinog - skarambeža.

Na Markovom trgu su prosvjedovali lijevi i liberalni iz oporbe. Tražili su tek zaustavljanje korupcije, kriminala, pljačke i HDZ-ove uzurpacije vlasti te trenutačno raspisivanje izbora.

Uz odobravanje okupljenih, bilo je i neumjesnih poruka, što je uobičajeno stručnu procijenio premijer, a njegov ministar Beroš je prosvjed ocijenio tragikomičnim, pitajući se živi li možda taj pobunjeni dio Hrvata u – svemiru. Tom poznatom neurokirurgu nisu prinijeli pažnji da svi mi živimo u svemiru.

Neki su to ocijenili dokazom da diploma nije isto što i inteligencija. Jedino što mi živimo u običnom svemiru, a gospar doktor i njegovi stranački kolege žive u paralelnom svemiru. A ako je prosvjed i bio tragikomičan, koliko je tragikomično kad stručan neurokirurg ode u politiku, poručili su mu na društvenim mrežama.

Među nama rečeno, prosvjed je moguće i bio tragikomičan, jer razjedinjena opozicija samo hoće skinut HDZ s vlasti, a ništa ne govori što će onda bit.

A naš predsjednik Vlade je upozorio one koji na izborima glasuju za opoziciju, da bi lako mogli ostat bez novoizglasanog Zakona o hrvatskom jeziku. Pala je i kritika opoziciji što nisu digli ruke u Saboru za epohalno djelo vladajućih intelektualaca, domoljuba i mislilaca koji su i bez njih uspjeli. Iako su pojedini kritičari izrazili čuđenje kako se ide na razvoj jezika s jedne strane i zabrane govora s druge strane, premijer je poručio da se ne uspostavlja nikakva "jezična policija" te da zakon nije u suprotnosti sa sadašnjim Zakonom o uporabi jezika.

U duhu novih kočijaško - komunikacijskih trendova u Saboru, Brdu i Dvorima, prezrena opozicija mu je poručila da Zakon o hrvatskom jeziku nabije u guzicu svim svojim jedva pismenim brđanima kojima treba zakon da bi uopće znali prepoznati kojim jezikom (jedva) govore. A što im nipošto ne smeta, da svoje bogatstvo broje u nezamislivim brojkama.

Neki u ovome vide tek uhljebljenje desetak zaslužnih za zaštitu lika i djela AP-a i Ministarstva kulture. Jer, hrvatski jezik mora ubuduće bit toliko drugačiji od ostalih balkanskih jezika da će se morat titlovat filmovi iz Srbije, Bosne i Crne Gore.

Čuo se je i glas ulice. Neimenovani građanin tvrdi da, koliko god se trudio govorit na čistom Tuđmanovskom hrvatskom, svaki put kad izvrši zavirdbu u svoj novčanik da prinese pažnji koliko mu je mala penzija, shvati da mu je, za ono što bi napiso vladajućim jezikoljupcima, prikladniji srpski jezik: mamicu vam vašu j....

Naša javnost se zabrinula, kad je ovih dana doznala od turističkih stručnjaka da će Dubrovnik propasti ako nastavi živjet od rente, a ne od rada. Zamisli ti, rentijeri kupuju stanove, zadužuju se cjeloživotnim kreditima i onda besprizorno mlate pare ne radeći ništa. A drugi nemaju ni kredit, ni stan. Đe to ima u svijetu?

A društvu fali spremačica, poštara, vozača, zidara i poljodjelaca. Zato stručnjake današnji privatni smještaj nikako ne gusta; ovo više nije tradicijski obiteljski smještaj iz sedamdesetih godina. A baš taj je bio najbolji! Barem su tako današnjim turističkim znalcima pričali tate i mame. Ono kad se turisti ugošćuju u našoj vlastitoj kući, a domaćini se malo stisnu u ljetnu kuhinju i magazin, samo da njima bude komodno. Samo vi izgefelite, bite!

I ne samo to, nego nakon što bi ih doveli doma s magistrale ili kolodvora, tratavali su ih pršutom, sirom, rakijom, suhim smokvama.

Muški nasljednik kućevlasnika, nerijetko bi zahvalnu strankinju častio i više od navedenoga.

Pa bi se svu godinu dopišivali. A prezadovoljni gosti iz Europe, drugi put bi im na regal donosili kafe, praška za robu, cukara, a kadikad bome i radio tranzistor, a djeci domaćina slatkiša i luft-madrace. Da mogu udobnije spavat u magazinu.  

Doznali smo i da se planira zimski turizam. Zadnjih pedeset godina je to bilo nemoguće, jer radi orkanske bure avioni danima nisu mogli slijetat na Čilipe, nego u Split. Mora bit da su danas avioni otporni na buru. A kako stvari stoje, nema više ni kiše, koja bi nekad i u proljeće znala padat cijelu setemanu, pa turisti nisu iz kuće izlazili danima. Možda su se baš radi kiše i osjećali ko doma, pa su od napornog rada u tvornicama, počivali uz ljubaznog domaćina, pršut, sir, rakiju i suhe smokve. Zato, ushićeni čekamo zimski turizam! I suhe smokve.

Mario Klečak