Po nekima, mali mu ga je tako elegantno stavio pred cijelom nacijom. Ali premijer uopće više ne obada kad mu ga stavljaju, čak je kaže unaprijed predvidio takvu mogućnost, pa je pare iz hrvatskog proračuna, u Markovo i naše ime, rado prebacio siromašnim bolnicama za dječje bolesti. Tako je po običaju, od birača, dobio nove političke bodove. Narod čezne da ga opet zezne. Pa makar i na račun Markove pjesme, koja oplakuje odlazak mladih za boljim životom. Ali nije lako udovoljit svima potrebitima.

Evo, na primjer, neosporno su potrebite bolesne glavate želve, Mare i Danijele, koje se trenutno liječe u Oporavilištu za morske kornjače na Lošinju, nakon što su pronađene s dijagnozom sindroma iscrpljenosti i gladovanja. Jadne beštije! A sad su dobile i rođaka Marka, nađenog kako 'letargično' pluta oko Lošinja, javljaju stručnjaci. Bolno je i zamislit u što bi se pretvorio svijet da ove tri dragocjene kornjače ne ozdrave ili tek samo zakasne na masovno polaganje jaja na Grčkoj ili Tuniskoj obali.

A građani su upoznali nove ministre u Vladi. Čak trojica od njih su diplomirani kineziolozi.

Jedan od njih, novi ministar poljoprivrede gospar Dabro, predstavio se javnosti kao magistar kineziologije, nakon što je tri godine studiro u Zagrebu. Znači, akademski obrazovan stručnjak za vježbanje u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, sportu, sportskoj rekreaciji i kineziterapiji. I više od toga; profesionalni kick-boksač!

Nakon primjedbe novinara da i takvo školovanje traje pet godina, ministar se ispravio podatkom kako je preostale dvije godine završio u Travniku (BIH). To je zvučalo uvjerljivo, jer su prednosti studija na bosanskom Oxfordu svima dobro znane. Jeftiniji smještaj, bolja hrana u studentskom domu i znatno luđi tulumi nego drugdje. I nema apsolutno nikakvih dokaza da je diploma kupljena na benzinskoj pumpi u Travniku. A i da ima, pa što? Bolje da naši domoljubni političari diplome kupuju svojim soldima, nego da doktoriraju na teret države.                                                    Iako u politici nije presudno baš određeno stručno obrazovanje, neki tvrde da su kineziologija i poljoprivreda strašno povezane, osobito ako oreš volovima i kopaš motikom. Pa su čestitali ovom perspektivnom ministru, koji nas podsjeća da fizičke aktivnosti i bavljenje sportom- produžavaju život. Drugima je sve relativno. Evo primjera: zec, jedan od najbržih trkača među živinama, a živi jedva dvije, tri godine. Letargična, spora, lijena i debela kornjača iz uvodnih redaka, živi preko dvjesto godina. Pa ti ori i kopaj!                                                                   Drugi novi ministar i to novoga Ministarstva demografije i iseljeništva, gospar Šipić je diplomirani teolog i bivši član HDZ-a. Njegov glavni zadatak će bit stvaranje povoljnog okruženja za mlade obitelji, tako što će pazit da se sela ne odsele, a istovremeno da se već iseljeni, iznova usele. Uključujući tri njegova brata vodoinstalatera u Njemačkoj.                    Globalno je poznat ko gradonačelnik Trilja, a tu je funkciju obavljao 13 godina. Neki njegovi sugrađani broje tek nekoliko tisuća iseljenih za vrijeme njegova mandata.                                    Inače, demografija je bila jedna od glavnih tema kojima se njegov DP bavio u kampanji. A to nema nikakve veze sa zabranom prodaje golduna, kako su im se rugali iz opozicije. Neke od mjera koje su obećali su financijsko nagrađivanje sklapanja brakova, poticanje useljavanja drevnih hrvatskih plemena iz Južne Amerike, stimuliranje 'majčinog odgojnog i kućnog posla'.

A to nije ni slično stavu pokojnoga Pravaša, hrvatskog filozofa, publicista i političara Ante Kovačevića da žena nije stvorena za mudraca, nego za – madraca.  

In tanto, novog ministra još čeka i deratifikacija Istanbulske konvencije, potpuni otklon Hrvata od rodne ideologije, a osobito inzistiraju da se u vrtićima, školama, sportskim i javnim objektima, pa čak i zatvorima, odvoje muške i ženske svlačionice i slične prostorije.

Nije precizno navedeno odnosi li se to i na odvojene bazene, plaže, školske učionice, kao i marame na ženskim glavama. I hoće li sve nadgledat -  moralna policija? Za sad tek iz nekih ženskih udruga izražavaju bojazan da žene u Hrvatskoj više neće smjet nositi - gaće?

Kad Hrvati slave, slave neumjereno, ali složno i bez ideoloških podjela. Kad se radi o komemoracijama, malo je drugačije. Ovih su se dana brojni Hrvati s tugom sjećali Bleiburga, ljuti što im Austrija ne da klanjat se žrtvama komunizma na istoimenom polju i pozdravljat se starohrvatskim pozdravom desnicom i još pokojim simbolom, koji samo one zlonamjerne podsjeća na nacizam. Pa su, eto, komemorirali iz Macelja.  

Istovremeno, nešto manje medijski popraćeno bilo je sjećanje drugih Hrvata na godišnjicu predaje tisuće četvornih kilometara hrvatske obale i otoka, u to doba fašističkoj Italiji. Zapisano je, da su skoro cijela Dalmacija i otoci do Mljeta, pa i istok Konavala, potpisom poglavnika došlo u ruke susjedne Italije. Tako je Ante, prezime mu znate, zabilježen u povijesti, ko prvi hrvatski davatelj koncesije na dijelu hrvatskog pomorskog dobra. A i šire.

Ma onda četrdeset treće, baš kad su se udomaćili, Talijani su kapitulirali, a koncesija na pomorsko dobro im je ukinuta, i to zahvaljujući Titovu ZAVNOH-u i AVNOJ-u, pa su teritoriji pod koncesijom vraćeni Hrvatskoj. Dobro… Jugi. A onda je i Juga izgubila koncesiju, nakon što je pokojni naš otac domovine Frano, zahvaljujući baš tim odlukama, u Americi dokazo, da se Hrvatska, po Ustav-u SFRJ imala pravo odcijepit. Valjda će i ovo kad-tad, u Muzej žrtava komunizma.