Jandroković je ostao totalno „iznenađen i uvređen“! Smije li državni dužnosnik voditi sina službenim avionom na utakmicu? Ključno pitanje je - postoji li uređen i jasan pravilnik što, tko i kada može koristiti službeni avion i kada i pod kojim uvjetima može u taj avion ući 'privatna osoba'? Sve to iz jednostavnog, ali jako važnog razloga. Radi se o avionu kojega plaćaju hrvatski građani koji imaju pravo znati tko i kako troši njihov novac. No, to je u našoj politici shvaćeno fakultativno. U Hrvatskoj su samo tri osobe sa zaštitom najvišeg stupnja, a to su predsjednik Republike, premijer i predsjednik Sabora, što onda, iz sigurnosno jasnih razloga, uključuje i njihovu najužu obitelj, pa tako i maloljetnog sina predsjednika Sabora. 

Dakle, ako maloljetni sin putuje ekonomskom linijom, s njim putuje i netko iz sigurnosne službe. Zato ima logike zajedničko putovanje zbog jednostavnije zaštite. Ali vratimo se na pravilnik koji nije mijenjan od Tuđmana i koji je vrlo rastezljiv. Kad postoji jasno razrađen sustav pravila, onda nema potrebe nikoga pa ni Njonja prozivati zbog morala ili nekakvog nedostatka morala. Moral je rastezljiva kategorija i uvijek iz ovog ili onog razloga diskutabilan. Konačno, moral nije kategorija koju previše propituju hrvatski birači. Upravo zbog rastezljivosti moralnih kategorija, koje se najčešće koriste ili kao alibi ili kao napad na protivnika, jedini i pravi način koji može spriječiti svaku vrstu zlouporabe jest jasan pravilnik i poštivanje istog.  Zašto on nije napravljen svih ovih godina, to je pitanje za političare i njihov nonšalantan odnos prema uvođenju reda i sustava, posebno kad to zadire u njihova 'prava'. To puno govori i o njihovoj kompetentnosti za poslove koje obavljaju s našom lovom. 

Kad smo kod kompetentnosti, ministar Butković pokazao je kako baš ne spada u tu kategoriju, za posao koji radi, iz više razloga. Među svojima je popularniji nego ikad, zbog Facebook prepiske sa Zokijem, gdje mu je glavna zvijezda bila nekakva blesava kravica. Sav si je važan i sam sebi urnebesno duhovit pa se sad javlja obračunavajući sa svima koji imaju primjedbe na njegov rad. Tako je na svom profilu našao za primjereno narugati se saborskoj zastupnici Selak Raspudić jer se ona, ma gle užasa, usudila ponovno pitati ministra zašto u novom prijedlogu zakona o prometu nisu obuhvaćene i nove okolnosti koje će se dogoditi na našim cestama. Korištenje autonomnih vozila, dakle vozila bez vozača, koji će uskoro biti na cestama. Prije godinu dana postavila mu je pitanje tko će biti odgovoran u slučaju nesreće s tim vozilima, na što se Butković nasmijao i rekao: “Ha, ha, vozač sigurno neće!“ Kako tada, tako i danas, niti zna, niti razumije što se sve može dogoditi u prometovanju tih vozila našim prometnicama. Uređene zemlje već su odavno pripremile ili napravile zakone prilagođene novim okolnostima na cestama. Time je pokazao potpuno nerazumijevanje načina funkcioniranja autonomnih vozila i u tom smislu nije ni najmanje napredovao. Ali je na svom Facebooku sprdao bračni par Selak Raspudić kako mu ne mogu oprostiti što je srušio premijerske ambicije njihovog frenda Zokija pa sad grakću. Baš tim riječima. Ne znam je li to odgovor kravice ili Butkovića. Ako je kravice, posve je u skladu s njenim znanjem, što je u redu, jer nije njen poso! 

Utakmica s Albanijom nije nas digla i dala nam  krila pa smo malo potonuli. Ali to je ipak samo igra. Najvažnija igra na svijetu, doduše, i najveća radost za nekoliko milijuna izbornika i navijača u Hrvatskoj i van nje. U svakoj betuli, barem su četiri izbornika koji bolje znaju kako je trebalo. S druge strane, zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika napravila je dosad, budimo realni, puno više nego jedna Engleska, ma koliko je ta Dalićeva izjava snervala Engleze. I bit će toga još. Nadajmo se novoj prilici za radost, iako nije kraj svijeta ako ne uspijemo. Kad preuzmu teren mlade snage, bezbrojnih talentiranih klinaca koji iz nekog razloga posebno dobro uspijevaju na ovom našem tlu, vrh nas opet toka. Neka ih, nek rastu. Što se nas tiče u Dubrovačkom dnevniku, mi s pravom slavimo: 200. broj Dubrovačkog dnevnika je danas pred vama. Nisu nam vjerovali da ćemo uspjeti. Ali jesmo i s gustom ćemo proslaviti sa svima vama koji nas vjerno pratite. Što drugo, nego bravo za sve nas i vas. Eto vas.