Dubrovnik s okolicom ima stanovnika kao omanji šangajski neboder, pa opet svjetskoj kulturi dao je lijepi obol. Nije ovo bezvezna lokalpatriotska ocjena, nego tako kažu međunarodne organizacije. Gradska jezgra je pod zaštitom UNESCO-a, isto kao i Festa svetog Vlaha, a pod planetarno blago uvršteni su i stećci u Konavlima.

Sva ova kultura potječe iz davne prošlosti, no i u suvremeno doba Dubrovnik je opet pionir u raznim dosezima, ovoga puta na području tehnologije. Naime, malo je poznato, čak i domicilnom stanovništvu, da je grad pod Srđem prvi na svijetu implementirao pametne ceste. Što su to uopće pametne ceste i tko ih je smislio, odnosno kako rade i čemu služe?

Najkraće rečeno pametne ceste, kako im i sam naziv kaže, mjere pamet na cesti. Pamet vozača. U najkraćem mogućem vremenu pametna cesta izbacuje koliki je kvocijent inteligencije vozača koji je koristi, odnosno za svega nekoliko sekundi dobiju se potpuno precizni znanstveni podaci je li osoba koja upravlja vozilom pametna ili glupa.

Desna traka

Ovu revolucionarnu ideju razradili su najpametniji prometni stručnjaci na čelu s najpametnijim prometnim stručnjakom Androm Vlahušićem. Cijeli jedan mandat na čelu Grada, Vlahušić je potrošio kako bi donio revoluciju na dubrovačke prometnice. Sjećate se toga, pola gradskog proračuna Vlahušić je stukao kako bi otkupio kuće po Ilijinoj glavici i napravio tamo novo križanje. Mnogi su kritizirali tadašnjeg gradonačelnika govoreći da koji kurac Andro toliko para troši na gradnju takvog raskrižja kada onu skroz desnu traku – iz smjera Župe prema Sedam smrtnih grijeha i Šipčinama – neće koristiti gotovo nitko. Bit će potpuno prazna, a vozila će se gomilati na skretanju iz smjera Župe prema staroj gradskoj jezgri.

Eh, kako su samo ljudi samo glupi, jer ne razumiju Vlahušića.

Istina jest da se vozila gomilaju na skretanju prema Gradu i da je ona skroz desno traka gotovo uvijek prazna, ali Vlahušić je baš to htio, jer upravo tu i jest kvaka. Dok glupi vozači gmile u koloni, oni pametni ih prešišaju preko prazne trake, pa se žmigavcem uključe na početak kolone. Heureka! Eto preciznih podataka o kvocijentu inteligencije vozača po kojem ispada da je prosječni taksist genijalac, a prosječna žena glupača.

Vlahušić i ostali prometni majstori nisu se zaustavili samo na Ilijinoj glavici, nego su pametne ceste implementirali i na mnoga druga mjesta. Dole kraj Pemove remize postoje dvije trake prema Gružu. Glupi vozači čekaju u lijevoj dok ih pametni prestižu desnim trakom.

Isto imamo i kod parkića u Gružu iz smjera Hotela Petka. Glupaci se gomilaju u desnoj traci, a oni vozači s kvocijentom inteligencije preko stotke prelaze ih lijevom stranom, pa se uključe žmigavcem desno. Dok izvode taj manevar smiješak im se razlijeva licem, a sebi u bradu mrmljaju kako li su samo pametni jer ne moraju čekati pod ovim zvizdanom. Također i na Batali u smjeru robne kuće. Glupake ćete prepoznati, jer su lijevo, a pametnjakovići su u desnom kraku.

Pametne ceste samo su lijepi nastavak politike hrvatskih i dubrovačkih stranaka kojima je mjerenje inteligencije svojih građana top prioritet. Vratimo se petnaestak godina unatrag kako bismo vidjeli što je prethodilo pametnim cestama. Tada se, naime, provodio projekt pametne gradnje.

Najkraće rečeno pametna gradnja, kako joj i sam naziv kaže, mjeri pamet graditelja. U najkraćem vremenskom razdoblju, pametna gradnja pokazuje je li građevinar glup ili pametan. Naime, pametan građevinar gradio je ilegalne kuće, ili širio postojeće ne pitajući za prostorne planove i građevinske dozvole, jer je znao da mu nitko nikad neće srušiti građevinu, štoviše da će u budućnosti doći neki političar koji će je legalizirati. I stvarno je taj političar došao, eto kako su bili pametni ilegalni graditelji. Zvao se je Zoran Milanović i preko noći je legalizirao sve nelegalno izgrađene objekte po Hrvatskoj i Dubrovniku. Dobili smo znanstvenu brojku od preko stotinu tisuća pametnih osoba koji su u hipu dobili vrijednu imovinu. S druge strane glupaci su željeli graditi legalno, pa mnogi nisu uspjeli doći do papira i ostali su kratkih rukava, pardon kratkih kvadrata.

Pametni vezovi

Još jedan hvalevrijedan projekt koji mjeri pamet i glupost hrvatskih i dubrovačkih građana i dalje je na snazi, a zove se pametni vezovi.

Najkraće rečeno, pametni vezovi, kako im i sam naziv kaže, mjere pamet vlasnika vezova. Doduše vlasnik je kriva riječ, jer se ne može ništa posjedovati na moru, ali upravo tu i jest kvaka. Korisnik veza ponaša se kao vlasnik. U staroj gradskoj luci svoj vez koji koristi iznajmljuje za lijevu lovu gliserima i drugim turističkim plovilima. Oni u Rijeci dubrovačkoj još su pametniji. Salili su muliće i iznajmljuju ih vlasnicima plovila iako po zakonu uopće ne mogu biti vlasnici tih vezova. Kako genijalno! S druge strane glupake ćete prepoznati na listama čekanja za vezove. Više od 20 godina glupak se nalazi na dvjestotom mjestu za vez i ne miče otamo. Neki čak i padaju na listama čekanja umjesto da se dižu. Ne bi da su spolovilo sredovječnog gunđala.

Lijepo smo mi sve ovo nabrojali, ali postavlja se pitanje zašto je uopće važno znati je li građanin glup ili pametan? Zašto su svi ovi projekti koji mjere inteligenciju građana uopće bitni? Živimo u doba surovog liberalnog kapitalizma koji počiva na teoriji Charlesa Darwina. Samo oni najžilaviji i najsnalažljiviji opstaju. Eto, zato je to važno. Glupak koji nema vez nema veze ni o ekonomiji. Ne zna se prilagoditi tržištu, ne potiče rast ekonomije. Svi oni koji su lijepo izgradili nelegalne građevine sada tamo imaju apartmane i tako potiču ekonomski rast, a glupak koji je čekao papire i nije izgradio ništa samo je teret državi, jer je socijalni slučaj.

Pametan će se uvijek snaći, sredit će vez, pa ga iznajmit, proširit dio kuće, pa ju iznajmit, prestići čitavu kolonu, pa će tako imati dodatnog vremena za još jednu turu s aerodroma. A glupak je neprilagođen, evolucijski isprdak. Što prije nestane, bolje za ekonomiju.