Prvi od njih je nazvan porezom na nekretnine. Potpuno pogrešno po samoj definiciji! Nekretnine nisu samo kuće i zgrade nego i građevinsko zemljište, proizvodni pogoni i poljoprivredno zemljište. Drugi novi porez je onaj koji se odnosi na stambene jedinice koje se kratkoročno afitavaju turistima.

Dakle, oba ta nova poreza se odnose isključivo na zgrade ili kuće za stanovanje. Očito je da su od poreznih „škara“ izuzete sve druge vrste nekretnina koje sam gore nabrojio.

HAJDEMO MALO U POVIJEST

Treba se malo vratit i u povijest. Hrvatski sabor je svojevremeno usvojio promjene Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave. Tim promjenama se dalo pravo općinama ili gradovima u Hrvatskoj da, na svojem području, odrede poreze na:

- neobrađeno poljoprivredno zemljište (koje se ne obrađuje više od jedne godine);

- nekorištene poduzetničke nekretnine (koje ne obavljaju djelatnost više od jedne godine); i

- neizgrađeno građevno zemljište (na kojemu nije ništa sagrađeno).

Protiv tih promjena Zakona je više osoba podnijelo tužbu Ustavnom sudu i naš je Ustavni sud ukinuo sve te odredbe Zakona. Možete i sami pročitat Odluku Ustavnog suda na internet stranici Narodnih novina, broj 26 iz 2007.g. Tamo su svi detalji, da Vas ne zamaram.

Ukratko, naš Ustavni sud je uvođenje poreza na te tri vrste nekretnina proglasio neustavnim jer:

1. vlasnike takvih nekretnina nije dopušteno prisiljavati na stavljanje tih nekretnina u funkciju;

2. je uvedene poreze Ustavni sud smatrao „kaznenim“ porezima;

3. se u Zakonu nije vodilo računa o gospodarskoj snazi osoba kojima se uvode porezi; i

4. da su uvedeni porezi suprotni Ustavnim načelima pravednosti i jednakosti poreznog sustava.

Koji je rezultat te Odluke Ustavnog suda? Eto, u poljoprivredi su ogromne površine i dalje u drači. Brojni proizvodni pogoni su van proizvodnje. Hotel Belvedere je napola porušen. Treba li spomenut Kupare?

KAKO TO STOJI S OVIM NOVIM POREZIMA?

Nije još objavljen konačni tekst Zakona kojim se uvode novi porezi osim što smo mogli pročitat prvobitni prijedlog i mogli smo poslušat prezentaciju ministra financija.

Po onome što smo čuli, prijedlog novih poreza je, u svakom slučaju, „kazneni“ porez. Jer, kako drugačije protumačit povećanje poreza za neke građane za više od 600%, kako su to izračunali stručnjaci  uspoređujući dosadašnju obvezu i onu koja bi trebala uslijedit po novom Zakonu? Dodatno tome, kako drugačije protumačit nego kao „kaznenu“ odredbu onu koja kaže da će neki (koji se uspiju izborit za 80% suglasnosti ostalih suvlasnika) plaćat dvostruku pričuvu u odnosu na sve susjede.

Kako ocjenit odredbu da će svi obveznici bilo kojega od ovih novih poreza bit i dalje obveznici plaćanja komunalne naknade jer se ta naknada ne ukida? Je li to onda dvostruko oporezivanje? Ili u slučaju afitavanja trostruko?

Nadalje, na koji je način naš zakonodavac vodio računa o gospodarskoj snazi osoba kojima se uvode porezi? Onako kako je predloženo jednako se tretiraju i onaj jadni penzioner koji afitava mali apartman (da bi se, doslovno, prehranio jer ima mizernu penziju) i onaj rentijer koji ima 10 apartmana. Jesu li iste gospodarske mogućnosti obje ove kategorije? Onaj jadni penzioner je, što poslovica kaže, kao komarac kad mu otkineš krila pa mu se vide crijeva.

I „cukar na kraju“: ako se sve takve nekretnine moraju jednako oporezovat po načelima pravednosti i jednakosti poreznog sustava (kako piše u samom Ustavu, doslovno), kako opravdat da država i sebe i još neke vlasnike takvih stanova planira oslobodit od plaćanja tog poreza?

Naravno, zakonodavac se može na sve ove prigovore oglušit, ali sam prilično siguran da će ovaj novi prijedlog Zakona završit na Ustavnom sudu, a ovi su ipak (kakvi god da su) vezani za svoje ranije odluke i stavove, ali ponajviše na doslovno citirane odredbe Ustava.

KAKO TO IZGLEDA U STVARNOSTI

Kad pogledamo što je bila intencija ukinutih odredbi toga ranijeg Zakona, to nije bilo isključivo da općine i Gradovi naplate nešto poreza, nego prvenstveno da se natjeraju vlasnici da nešto korisno urade sa svojim vlasništvom. Jer, najlakše je sve ostavit da bude zapušteno, da raste drača „do krova“. A, mi onda  kupujmo nove kanadere da nam gase požare koji se u toj drači nekontrolirano šire ljeti.

Da je opstao taj raniji Zakon, vlasnici svih ovih vrsta nekretnina bi dobro promislili da li će ih zadržat neaktivnima ili će ih iznajmit nekome da ih koristi? Ili, da li će ih prodat samo da ne plate porez?

Ko penzioner prilično sam dinamičan, stalno neđe putujem, vozim se. Eto, neki dan sam bio u Konavlima na jednom sprovodu. Vozili smo se žena i ja pored aerodroma prema Grudi, a na povratku smo se provozali od Grude preko Pridvorja do Zvekovice. I, iz auta smo gledali Konavosko polje iz oba pravca. To je „tuga“ za pogledat. Vode ima koliko hoćeš za navodnjavanje, pristup autom je na svaku parcelu, a pretežni dio toga polja je zapušten. Ništa nije posađeno!

Početkom ljeta sam bio na Šipanu i provozo sam se od Suđurđa do Šipanske Luke. Ista slika. Polje skoro potpuno zapušteno iako domaći ljudi kažu da – đe god zabušiš u zemlji – može se plitko doć do „slatke“ vode.

Provozajte se pa pogledajte sa Rabe u deltu Neretve. Više od pola poljoprivrednog zemljišta je u drači i travi.

Nisam obožavatelj politike koju provodi Izrael, ali samo mogu zamislit što bi oni napravili da im je dat samo ovakva tri polja. Bile bi tri ili četiri žetve godišnje.

Ko „točka na i“ mi je bilo nedavno putovanje autom kroz Italiju. Prošo sam stotine kilometara i, tako vozeći gledamo žena i ja poljoprivredna zemljišta oko ceste. Nema jednog jedinog kvadratnog metra zemlje koji nije obrađen. Gledamo i ne možemo se načudit! Kako se to Talijanima sve isplati, a nama ništa? Nije to samo Italija – naputovao sam se po cijeloj Europi i svuda je takva slika.

Ako mi ne znamo što učinit postavljam samo jedno pitanje – zašto se ne plati jedno studijsko putovanje studentima poljoprivrede da pođu u te uređene države i tamo pitaju i saznaju kako to tamo funkcionira i da predlože da se to uvede i u nas? Da se poljoprivrednicima isplati proizvodit i da cijela naša zemlja ide naprijed. Na istoj smo geografskoj širini ko Italija, evo imamo i vode za navodnjavanje dovoljno. Naš je narod marljiv. Pa kako to u njih uspjeva, a u nas drača i šikara? I kanaderi svako ljeto!

Patate uvozimo čak iz Egipta, česan iz Kine, ..... neću dalje nabrajat. Valjda je 70% poljoprivrednih površina u nas zapušteno. Ne samo uz obalu. Prođite kroz Liku pa i Slavoniju pa se sami uvjerite. Kad bi se sve obradilo mogli bi hranit pola Europe a ne uvozit hranu.

PARADOKSI

Kad pogledate sa jedne strane, Ustavni sud svojom Odlukom dopušta vlasnicima nekih nekretnina da ne rade ništa, da im sve nekretnine zarastu u draču i šikaru. A, sa druge strane, oni koji svoje nekretnine stavljaju u funkciju – makar afitavajući – će se izgleda novim Zakonom kažnjavat drastičnim porezima. Kažu: „neka prodaju ako ne mogu platit porez“!

Dakle, najbolje je ne radit ništa. Ako radiš platit ćeš ogroman porez, a ako ne radiš nitko ti ne može ništa. Ne mogu drugačije shvatit nego kao poruku države onima koji ništa ne rade da i dalje planduju, a one koji rade da će ih se kaznit porezom. Pojedince i 600% većim nego dosad.

Sve bi još bilo i podnošljivo da takvim mjerama ne šegamo granu na kojoj – dobrim dijelom – počiva proračun cijele Hrvatske.

Teško je to shvatit. Ima li ikoga ko će nas otrijeznit? Hoće li se nać ne'ko ko će počet ekonomski razmišljat  i u poljoprivredi, u turizmu i svim drugim djelatnostima? Ili će i dalje ovako eksperimentirat, pa kako bude? 

Dubrovačko Njorgalo