Baš sam malo, onako radi analize, „pretrčavo“ sa jednog na drugi televizijski nacionalni kanal uveče u 7 ura, kad na svim televizijama počinju glavne vijesti. I na svim kanalima, bez izuzetka, su prve i najvažnije vijesti one o izborima.

A, nije još ni određen datum izbora. Gospe moja, ko će ovo prekuportat' do dana izbora. A, lako da će tad bit gotovo. Tek će onda nastupit vrijeme davanja izjava, pa novih procjena ko će s kime, pa imenovanje kandidata za premijera, pa ...... Ne vjerujem da će ovaj cirkus prestat do sredine lipnja. Ovo će bit isto ko kad je utakmica reprezentacije. Kad utakmica završi ne gasi se televizija. Ma kakvi! Tek se onda gleda repriza najboljih akcija, golova, slušaju izjave selektora, igrača, pa komentatora u studiju.

A, do tad će ko zna koje važne i životne teme proć' ispod radara. Neprimjećene!

Možete zamislit' samo kakvih ćemo se sve izjava naslušat' u kampanji. Pa uvreda, ponižavanja. Laži! Ko da smo, među sobom, smrtni neprijatelji. A, radi se samo o razlici kako neko gleda na to kako bi državu trebalo organizirat'. Ali, vlast je slatka. I, ne biraju se sredstva i riječi.

Još je konte Ivo Vojnović, u svojoj čuvenoj „Na taraci“, kroz usta gospara Lukše o tome progovorio. Za one koji nijesu gledali, gospar Lukša dobije poštom proglas jedne od političkih stranaka, i ljut komentira „ ... dvije bande – tri bandijere – četiri šmigle – a stotinu lera! Ma!... Đandarmi vas čuvaju.... Bajunete vam se hoću – da se ne zakoljete. Kako askeri na Kristovom grobu!“. Valjda neće u nas doć' do bajuneta ovega puta.

Ali, već se sad naziru neumjerene izjave. Jedna od onih koje su mi, ovih prvih dana kampanje, najviše zasmetale i „paraju uši“ je izjava koju naš premijer već mjesecima ponavlja. Ono kad kaže: „.... sagradili smo Pelješki most...“.

Pa, analizirajmo malo ovu izjavu, a bez sumnje bit će sličnih i sa strane ljevičara.

Kad mi neki prijatelj ili poznanik ili susjed kaže da je sagradio kuću ja podrazumijevam da je ušparo' solde pa sagradio. Ili, dio ušparo', a dio uzeo kredit kojega će on – glavom i bradom – ili njegova djeca – vraćat' dvadeset ili trideset godina. I zato ima pravo rijet da je ON sagradio kuću. A, ko ima pravo reć da je sagradio Pelješki most? Puštimo mi predizbornu politiku i parole, pogledajmo fakte.

Dakle, notorno je da je Pelješki most sagrađen sa više od 80% sredstava koje je financirala Europska unija, a ostatak Republika Hrvatska. To je javno izjavljeno milijun puta dosad.

Zašto je svoj dio kolača financirala Europska unija? Pa zato jer je Hrvatska, prema svim financijskim kriterijima i kriterijima razvijenosti, među članicama Europske unije jedna od najnerazvijenijih. Ukratko, sirotinja! Nije mi to drago, ali pogledajte sve tablice razvijenosti Eurostat-a pa će Vam sve bit jasno.

I, za takve države su predviđeni fondovi Europske unije koji i služe da se u takvim državama financiraju infrastrukturni projekti koji će pripomoć takvoj državi da brže dostigne kakav-takav stupanj razvijenosti da se može mjerit' sa drugim državama u Uniji. Dakako da Europska unija ne bi prihvatila financirat' gradnju nogometnih stadiona ili građevina iz luksuza. A u slučaju financiranja Pelješkog mosta je zasigurno pomogla i eksteritorijalnost Dubrovnika i od matične države i od Europske unije.

A, zašto je Republika Hrvatska pristala dat' preostalih 20-ak % sredstava za izgradnju tog mosta? Pa, vozeći se kroz cijelu Hrvatsku uzduž i poprijeko, kad vidim da skoro svako Prdečevo selo ima auto-put, pitam se ko bi od nadležnih imo' obraza reć' da neće financirat' tih preostalih 20% troška za taj most i pristupne ceste? Kad smo i sa tim mostom, oprostite mi na izrazu, „u guzici“.

I onda najvažnija dva pitanja.

Prvo je: Je li Europska unija dala tih 80% sredstava za taj most stranci na vlasti ili ga je dala hrvatskom narodu, odnosno cijeloj Hrvatskoj?

A drugo: Je li preostalih 20% sredstava za gradnju mosta dala iz svojega vlastitog takujina stranka na vlasti ili se je to financiralo iz proračuna cijele Republike Hrvatske u koji su solde ravnopravno doprinosili svi građani, bili oni birači i simpatizeri vladajuće stranke kao i oni koji glasaju za stranke opozicije pa i oni koji uopće ne izlaze na izbore?

Kad se trezveno odgovori na prethodna dva pitanja onda je zaključak jasan: stranka na vlasti nije izgradila Pelješki most!Taj je most izgrađen ogromnom većinom soldima Europske unije, a manjim dijelom iz državnog proračuna Republike Hrvatske koji su napunili svi građani ove države.

Postupak za dobit financiranje iz Euro fondova je jasan, premda izgleda ko „čudo misirsko“. Europski fondovi imaju katalog projekata koje su spremni financirat. Iz država članica neko treba prepoznat što se u njegovoj državi može iz tih fondova financirat i treba popunit (pojednostavljeno rečeno) formular – upitnik i podnijet zahtjev. I čekat odluku. Nije to nikakva filozofija. Ako je neko od činovnika odletio u Brisel ili je podignuo telefonsku slušalicu pet-šest puta da bi lobirao za tu odluku, to mu je bio poso', za to je bio od svih nas dobro plaćen. Nikakva filozofija da bi se na njoj sad zarađivali izborni bodovi. A i te činovnike koji su to radili nije plaćala niti jedna stranka nego ih je iz proračuna plaćala Republika Hrvatska, odnosno svi mi građani koji su taj proračun punili. Točka!

A, koliko dugo će se uopće u Hrvatskoj moć' projekti financirat' iz fondova Europske unije, na koje smo se navikli i na koje računamo ko' da su vječni i neiscrpni, to je zasebno pitanje i sve se nešto bojim da će jednog dana, nadam se ne ubrzo, doć' do otriježnjenja.

I, da se razumijemo, iste bi ove riječi napiso' i da je obrnuta situacija, da su ljevičari bili na vlasti zadnjih osam godina pa da se u kampanji „kite“ tuđim perjem.