U Službi šibenske kriminalističke policije provedeno je kriminalističko istraživanje nad 25-godišnjakom, 26-godišnjakom i 27-godišnjakom osumnjičenima za kazneno djelo ubojstva na štetu 54-godišnjaka.

Kako piše Šibenski, trojica uhićenih su Ante L. (25), Antonio G. (26) i  Andrija P. (27) zvan "Stina junior", donedavno profesionalni boksač u poluteškoj kategoriji. Upravo on je čovjeka nekoliko puta udario šakom u glavu, dodaju i opisuju što se dogodilo:

-Prije izbijanja sukoba normalno su sjedili za stolom i pili. U jednom trenutku dolazi do naguravanja, sva četvorica izlaze van lokala te 54-godišnjak tada dobiva nekoliko udaraca u glavu, pada na pod, a onda ga još cipelare. Nedugo zatim, uspijeva se pridići, ući natrag u kafić, da bi za njim ušli ostali, te ga boksač udara još nekoliko puta u glavu. Žrtva pada na pod i više ne ustaje.

Pičke. Klasične pičke. U svojih gotovo pola stoljeća boravka na planetu Zemlja nikad, ama baš nikad nisam vidio uličnu tuču ravnopravnih protivnika jedan na jedan. Ono dva testosteronaša se pobiju šakama, i kad jedan drugog namlati, sportski mu pruži ruku, pa skupa sjednu za šank i osvježe se izotonikom nakon naporne kardio vježbe. Ponekad se možda i desi da se odvije tuča jedan na jedan, ali čak i tada, koriste se bokseri, grlići staklenih boca, pepeljare, sjekire i slična oruđa prapovijesnih ljudi. Borbe jedan na jedan bez korištenja svakojakih pomagala oduvijek su rijetke kao turisti u siječnju, ma što lažem, nisu rijetke, nego uopće ne postoje.

Bojno polje

Devedesete godine prošlog stoljeća, u vrijeme kada sam odrastao, bile su bojno polje i pri tom ne mislim na Domovinski rat. Svaki izlazak u noćni život bio je opasan kao pokvarena kamenica. Tuče po kafićima i ulicama bile su svakovečernja pojava, pitanje je bilo samo koje će pičke sudjelovati u njima. Tko će koga namlatiti? Hoće li pičke iz jednog kvarta natamburati pičke iz drugog ili obratno? Naravno, ishod je ovisio o tome tko je brojniji. Pičke su uvijek najhrabrije u bitkama sto na pet.

Na prijelazu milenija u gerilskim zasjedama po hrvatskim ulicama patrolirale su i skinheadske pičke koje su obožavale tuče pod parolom pedeset ćelavih na jednog dugokosog. Naravno ne smijemo zaboraviti ni navijačke pičke koje u kontinuitetu više desetljeća djeluju u čoporu. Oni, među ostalim, obožavaju mlatiti pedere, znači one s manjkom hormona. Pedeset testosteronaša na jednog estrogenaša.

No posebna sorta pičaka bili su i još uvijek su kompleksaši koji su se u osnovnoj školi na tjelesnom bojali konja s hvataljkama. Onako smotani bili su neprekidni predmet zadirkivanja vršnjaka, pa su se u nekom momentu okrenuli borilačkim vještinama. Upisivali su se u MMA klubove koji su bili sve samo ne sportski. Ti MMA klubovi odgajali su buduće sitne kriminalce, izbacivače, dilere drogom i ulične tyson furryje. Ali čak ni takvi, napumpani steroidima i proteinima, nisu bili u stanju potući se jedan na jedan s ravnopravnim protivnikom. Kada bi neki MMA budalaš dijelio nepravdu po ulicama uvijek su mu leđa bila čuvana od još barem nekolicine mišićavih pičaka bez hrabrosti i mozga. To su stvarno bile posebne pičke, koje se ni unatoč poznavanju tehnike krošea nisu imali muda pobiti jedan na jedan osim u iznimnim slučajevima kada bi im 'suparnik' bio maloljetnik ili neka slična nedorasla osoba.

Moramo spomenuti i legendarne političke pičke. To su pičke iza kojih stoji stranka,  Ili im je otac neki stranački guzonja, ili su oni sami u stranačkoj mladeži. Ako stvari krenu u krivo, odnosno pojavi se policijsko-pravosudni problem, onda će tatica upregnuti sve svoje snage da pičkicu izbavi iz rešetki i omogući mu raditi nova sranja. Pravosuđe neće raditi nikakve probleme. Jednom kad tatica izgubi moć automatski ni za pičkicu više nećete čuti.

Tu su i pseće pičkice, ne možemo i ne želimo ih preskočiti. Prepoznat ćete ih po ružnom psu – pit bull terijeru, rotvajleru ili nekom sličnom krvoloku. Pičkica se osjeća puno moćnijim kad je uz njega naoštreno zubalo. Na ruku im idu i suludi hrvatski zakoni. Ovakvi psi su ustvari oružje, i za njihovu šetnju bi trebala posebna dozvola. Kako god, kada vidite ružnu džukeletinu s obrijanim idiotom u Adidas trenerci koji vam dolaze u susret, samo lezite na asfalt i pravite se da ste ležeći policajac.

Kad smo već kod policajaca, u ovom našem povijesnom pregledu svakojakih pičaka nikako ne smijemo zaboraviti ni policijske pičke. Iako je njihov posao primarno trebao biti hvatanje ovih gore nabrojenih pičaka, policijske pičke su ih - kako i sama definicija pičaka kazuje - često od straha izbjegavali (primijetite da pričamo o prošlom vremenu, u sadašnjosti su stvari ipak napredovale nevezano je li policija danas bolje obavlja posao ili je naprosto manje tuča). Kako bi se pravili da ipak brinu za sigurnost građana, policijske su pičke tu i tamo mlatile u razvoju zakržljale metalce ili pankere koje bi zatekli s omalenim džointom. Policijske pičke dovele bi potom dugokosog metalca bez osobne u podrume policijskih zgrada, pa bi se više njih iživljavalo na jednome.

Sportska pravila

Inače, nakon što bi jedne pičke prebile drugu pičku, rat se nastavljao u krug. Druge pičke vraćale bi prvima. Znali su se u takvim osvetničkim slučajevima dovlačiti i pištolji što je tek bila posebna kategorija pičaka. Uglavnom, svakakvim se situacijama svjedočilo, ali glavno pravilo je bilo da protivnici nikad nisu ravnopravni. Pičku ćete u pravilu prepoznati kada se iživljava nad slabijim.

Netko će sad zaključiti da sam protiv tuča. No to nikako nije istina. Ja sam uvijek za dobru, staru tuču, ali po sportskim pravilima. Lijepo se udremo jedan na jedan bez ikakvih pomagala, a kada netko od nas padne, pruži mu se ruka, umjesto da ga se cipelari. Evo baš sam prije neki dan na pjaci u Gružu imao scenu gdje bi dobra, stara tuča bila i više nego dobrodošla. Bila je subota, kod tete Luce na banku hrpa huligana spremna da je operušaju. Kako i ne bi, teta Luce ima najbolji mladi sir u ovom dijelu Europe. Ni moji nepci mu ne mogu odoljeti, pa evo i mene među gomilom nabrijanih kupaca. Brzo uočavam i brojim tko je sve prije mene. A onda strpljivo čekam po vlažnom jugu svoj red. Kada sam napokon ja bio taj, neki mudronja me prestiže na lijevom krilu, a došao puno iza mene. U momentu sam popizdio i stao ga pičkarati. Da je nešto dobacio, bila bi to el clasico situacija za započeti izmjenu pesnica.

Vjerojatno bih pobijedio, jer se ne družim toliko s jednostavnim ugljikohidratima kao on, ali točno znam što bi se dogodilo da sam ga upalio direktom. Odmah bi mi ga bilo žao, možda bih i suzu pustio, ali siguran sam da bi ga potratao s kilom brokule od tete Luce. Eto tako bi ulične tuče trebale izgledati. Sportska nadmetanja u kojima se rješavaju prometni ili škripavac problemi, i čim se kratko obračunamo, zagrlimo se, i opet smo prijatelji.

Ali pička je najhrabrija kad žrtva padne. Tada Kušin Stina može publici pokazati da mu đonu od cipela nisu naštetile ni saharske ciklone. Zaista, kakva pička trebaš biti da udreš čovjeka koji leži na podu? Kakva pička od čovjeka trebaš biti da si u dvadesetim godinama, pa da još s dvojicom vršnjaka ideš tući lika koji je prošao pola stoljeća života i vjerojatno nikad nije čuo za whey protein? Kakva pička trebaš biti da tehniku aperkata koristiš protiv čovjeka na pragu treće životne dobi koji boks ne gleda ni na Areni?

Trebaš biti plačipička, kukavica na kvadrat.