Od 1. siječnja na snagu stupa zakon koji će (za)braniti iznajmljivanje turistima stanove u zgradama osim ako se ne skupi 80 posto potpisa ostalih stanara. Na upit Vladi zašto donosi ovaj zakon kažu kako žele osloboditi stanove za dugoročni najam i zaustaviti bujanje rasta cijena nekretnina, jer mlade obitelji sa svojim primanjima ne mogu doći do krova nad glavom.

Zvuči lijepo ovo objašnjenje, ali čitav ovaj zakon nema mrtve veze s realnošću. Kao prvo što je uopće stambena zgrada, koja je njena definicija? U zakonu stoji da je zgrada ona građevina koja se sastoji od minimalno četiri stana. No što to točno u praksi znači? Jesu li, primjerice, nekretnine unutar zidina - zgrade? Ili kuće?

Bit će veliki problem definirati što je točno zgrada. Naprimjer, je li kuća ili vila s četiri ili više etažiranih jedinica – zgrada? Pa čak i ako na (vlasničkom) papiru nisu etažirane, a u praksi imaju četiri različita ulaza, o čemu je točno riječ? O zgradi ili…?

Diskriminirajući zakon

Kao drugo ovaj zakon je masu diskriminirajući. Netko tko sad ima apartman u zgradi moći će nastaviti radit, jer se zakon neće primjenjivat retroaktivno, no s druge strane netko tko bi u budućnosti mogao poboljšati svoj kućni budžet ostat će uskraćen za tu mogućnost. Zašto? Svjedočimo ogromnom rastu cijena i za preživjeti plaća nije dovoljna. Ili se rade dva, tri posla, ili uz 'normalan' posao osoba živi od najma nekretnine. Pogotovo to vrijedi za umirovljenike. Oni bi samo od mirovine umrli od gladi.

Problem apartmana zaista postoji i treba ga riješiti, ali ne na ovaj način. Istina je da mlade obitelji ne mogu doći do stana, isto kao što ni strani radnici za kojima je sve veća potreba ne mogu pronaći adekvatno mjesto za stanovanje, ali čitav problem se ne smije rješavati na Super Hik način – uzmi siromašnima da bi dao bogatima, nego Robin Hood metodom – uzmi bogatima da bi dao siromašnima.

Zašto spominjemo legendarnog lika iz Alan Forda? Zato jer ovaj zakon koji se predlaže za 1. siječnja izravno na ruku ide hotelijerima. Ne bi nas čudilo da je njihov lobi i doveo do donošenja ovog zakona. Jednim člankom će ubiti dva člankonošca. Zaustavljanjem rasta novih apartmana nadaju se da će se dio gosta preliti u njihove hotele. Oni bi najsretniji bili kada bi se retroaktivno ugasili i već postojeći apartmani u stambenim zgradama. Direkt bi im to išlo na račun, ne samo kroz povećani broj gostiju nego bi njihovi radnici sada imali gdje živjeti. Oni će profitirati donošenjem ovog zakona, a nije da su gladni. U budućnosti će imati samo još više, a riječ je pretežno o stranim vlasnicima koji novac zarađen u Hrvatskoj izvlače u strane zemlje. Sad se više ne mogu pravdati ni da otvaraju radna mjesta Hrvatima, jer rijetki su stanovnici Lijepe naše koji još uvijek rade u hotelima.

Da bi se riješio problem apartmana, potrebno je djelovati kao Robin Hood. Pogoditi strijelama one koji imaju. Paušal koji sada plaćaju iznajmljivači je smiješan. On jednako vrijedi za one koji imaju jedan apartman i za one koji imaju 20 ili 30 apartmana. Ti što primjerice imaju veliki broj apartmana – recimo kao u Lapadskim dvorima – su nelojalna konkurencija hotelima koji plaćaju klasičan porez. To treba urediti, odvojiti biznis s apartmanima od činjenice da jedan ili dva apartmana poboljšavaju mladoj obitelji ili umirovljeniku kućni budžet.

Kako to napraviti? Poreznom politikom. Kao prvo, u Hrvatskoj je ogroman broj praznih stanova. Ljudi, pogotovo sada u doba inflacije, ulažu u nekretnine koje zjape prazne, niti u njima itko živi, niti se iznajmljuju. Te nekretnine porezima treba vratiti u funkciju stanovanja. Drugo uvesti progresivni porez za apartmane. Nekome tko ima jedan apartman, mali porez, dva apartmana, malo veći, na tri apartmana već podosta veliki, a četvrti zaklat porezom kako bi se vlasnika 'natjeralo' da ga daje u dugoročni najam. Netko će sad reći da bi se ovome lako doskočilo. Pripišeš nekretninu na brata, sestru, sina, kćer, supružnika – sve to jest istina – ali nikad nije lako svoju nekretninu prepisati na nekoga drugog, jer ne znaš hoće li ti se sutra sin odati drogi, pa ju olako prodati, a ti tu ne možeš ništa, jer na papiru nisi vlasnik.

Atak na gruški neboder

Ovaj udar na mladu obitelj ili umirovljenika koji bi možda sutra mogao imati apartman u gruškom neboderu otvara prostor za još veće bogaćenje nekome tko ima vilu. Taj će dodatno profitirati. Dignut će cijene u svojih deset apartmana i istovremeno plaćati smiješni paušal. Čuj tradicionalni obiteljski smještaj, a goste umjesto rakija, pršut i sir dočekuje sef sa šifrom i ključevima. Zašto se njega ne natjera da se ne bavi turističkim najmom, pa da u njegovim stambenim jedinicama unutar vile žive mlade obitelji? Na kraju krajeva, brojni dijelovi kuća koji su etažirani zasebno su se prodavali. Ovdje se opet vraćamo na početak priče – koja je ustvari definicija zgrade?

Vlada je nesposobna. Puno lakše je donijeti ovakav zakon, ne treba tu rada i pameti dok se kod progresivnog poreza treba ozbiljno uhvatiti posla. Porezna uprava bi imala što raditi i čitav taj posao ne bi bio jednostavan, ali je puno pravedniji. Ovako se ide linijom lakšeg otpora i direkt na korist hotelijerima koji usput rečeno puno sporije dižu plaće od realnog rasta inflacije, a nije da nemaju posla.

Treba se obračunati s velikim biznisom apartmana, s vilama i čitavim naseljima, a ne udarati osobu kojoj je to dodatni kućni prihod da ne crkne od gladi. Na kraju krajeva apartmani su i bujali, jer su plaće u hotelima bile smiješne. Poslodavci i Vlada zajedno su zakuhali ovu situaciju. Poslodavci s malim plaćama, a Vlada jer ih je krala raznim nametima. Sve se to lomilo preko leđa radnika koji su baš zato otvarali apartmane. Sada ih hotelijeri i Vlada žele i tu zaskočiti kako bi bogati imali još više, a siromašni s jednim apartmanom u gruškom neboderu još manje.

Na kraju krajeva, zašto mlade obitelji ne bi živjele u hotelima? Zašto se oni ne zabrane za turističku djelatnost i lijepo prenamijene u stambenu? Vidjeli smo u ratu kako su lokalni ljudi sasvim lijepo živjeli u hotelima, a zabranom hotela ne bi bilo potrebe ni za stranom radnom snagom.

Jednim člankom zakona ubiješ dva člankonošca.