'

KOMENTAR "Nema nikakvog reda, nema kućnog odgoja, nastavnici su raznim mjerama "uškopljeni", a kad situacija izmakne kontroli, nema ozbiljnih sankcija"

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Patrik Macek/PIXSELL
Vidjeli smo i čuli stotinu puta kako sasvim mala djeca zabestimaju. 

Radi se o djeci koja su tek progovorila i koju, iz šale, katkad i članovi familje impicaju da nešto šporko reču. I takvo ponašanje traje par mjeseci, a onda se svako to dijete ili posrami ili mu dosadi da ga nagovaraju da reče nešto nepristojno.

Nijesam psihijatar ni dječji psiholog ali mi je jasno da – zakonom velikih brojeva – moraju postojat djeca koja imaju neki psihijatrijski poremećaj, a postoje – jednostavno rečeno – i neodgojena djeca.

U svakoj se generaciji našlo poneko takvo dijete. Bilo bolesno ili neodgojeno. Pa i u mojoj. U onim davnim vremenima se znalo postupanje – ako je medicinska ili psihološka struka procijenila da je dijete bolesno, smještalo ga se u „specijalnu“ školu. Čini mi se da je u nas u Gradu ta škola dugo dugo godina bila na Ilijinoj Glavici u sklopu škole „Marin Držić“.

One druge, za koje se nije smatralo da su bolesni, u red je dovodio obrazovni sustav i roditelji. Ipak, neke se niti tada nije moglo privesti redu, pa se je time bavila socijalna skrb. Ako je bilo neophodno, ako ništa nije pomagalo, to bi se dijete uputilo u neki popravni dom.

Jednostavno, vremena su se promijenila. U vrijeme moje mladosti su roditelji smatrali da im je prvenstveni cilj da im dijete ne radi nepodopštine, da ne odudara od okoline i ostale djece. Takva ponašanja su svi roditelji smatrali obiteljskom sramotom i nisu ih tolerirali. Pa su i odgojne mjere bile prilagođavane tom cilju.

Danas su se vremena promijenila. Gledam i slušam oko sebe stavove brojnih roditelja koji uopće ne brinu kako im se djeca ponašaju. Baš ih briga. Neki otvoreno pred djecom zagovaraju nasilje ako ga oni smatraju potrebnim. Njihova djeca su njihovo „sunce“ i obrušili bi se nasiljem prema bilo kome ko ne prihvaća da je njihovo „sunce“ učinilo neko sranje.

Evo, cijela država se zabavlja slučajem jednog djeteta u Zagrebu koje, evo već dvije godine, terorizira djecu u dvije škole. Pazite, radi se o djetetu od svega 10 godina! Dakle, nenormalno se počeo ponašat lani kad je imao samo 9 godina!?

Što je to u glavi djeteta od 9 godina da se ponaša izrazito seksualizirano, da napada curice, da pred cijelim razredom i na svojim kolegama imitira seksualne pokrete, da psuje, da svima pokazuje „srednji prst“? Gdje je to dijete to naučilo ili tko ga je tome naučio? Što to dijete doma ili u svojoj bližoj okolini gleda? Što gleda na televiziji ili internetu?

Jer, očito je da se druga djeca tako ne ponašaju, da ih tome doma nisu učili, da o tome nemaju niti saznanja.

Ovo je jedan izolirani slučaj koji je medijski dosta iskorišten, ali koliko takvih slučajeva imamo još? Prema podacima koji su danas objavljeni, lani je bilo 362 prijava vršnjačkog nasilja i to samo u osnovnim školama u Zagrebu. Koliko ih je u cijeloj Hrvatskoj, a koliko u nas u Gradu? A, koliko ih je bilo gdje su žrtve prešutjele nasilje i nisu ga možda niti roditeljima spomenuli? Nego „gutaju svoju bol“.

Quo Vadis Hrvatska

Sustav obrazovanja i kućnog odgoja je potpuno podbacio.

Što se tiče „sustava“, dovoljno je čuti danas što je izrekao Ministar obrazovanja, koji legitimnu zabrinutost roditelja ostale djece naziva „balvan revolucijom“. Nego što bi roditelji ugrožene djece trebali? Pustit da nasilno dijete terorizira njihovu djecu? Na taj stav Ministra se večeras nadovezala i državna tajnica tog Ministarstva koja kaže da neće „ulica“ određivat što će bit u školi. Za nju su roditelji ugrožene djece, ukratko, „ulica“. Draga gospođo, ta „ulica“ su oni koji plaćaju porez iz kojega se i Vaša plaća financira i sasvim legitimno ne žele da im djeca žive u strahu. I, točka.

Nije to sve zajedno slučajno. Prošećite ulicama bilo kojega pa i našega Grada. Pogledajte kako se ljudi ponašaju. Sve je više nasilnika i neodgojenih ljudi. Onih koji ne smatraju da je građanski pristojno poštovat ono što je u našoj zemlji propisano. Pogledajte „crnu kroniku“ i kakvi se sve „majstori“ i njihove „dogodovštine“ tamo pojavljuju. Koliko ljudi psuje i pljuva po ulici? Koliko ih vozi i otvoreno za vrijeme vožnje govori na mobitel? Koliko ih se zaustavlja autom na zebri da propusti pješake? Koliko ih pretiče preko pune crte? Koliko ih se gasira autom ili motorom po Gradu? I, usput skinu auspuh tako da budu još veći frajeri.

Evo baš danas čujemo da se potpuno pijani i mladi vozač motora, koji usput nije registriran, i kojemu je dodatno pronađena droga, obrušio na čovjeka treće dobi i kacigom mu mlatio po autu. A, usput je u svom divljanju oštetio i policijski auto koji se tu slučajno zatekao. Što mislite, što mu se dogodilo? Ništa! Nije niti  zadržan u pritvoru.

Postavlja se pitanje zašto se mladi ljudi tako ponašaju? Tko su im roditelji i čemu su ih učili doma? Kako su ih odgajali? Zašto su njihovi roditelji mislili da im se djeca mogu tako ponašat? Da li zbog nekih njihovih uglednih položaja u društvu ili su mislili da su njihova djeca nešto posebno zbog bilo čega drugoga?

Ukratko, nema nikakvog reda. Nema kućnog odgoja, nastavnici su raznim mjerama „uškopljeni“, a kad situacija izmakne kontroli, nema nikakvih ozbiljnih sankcija.

Uglavnom, vidimo kuda sve ovo ide. Pametnome čovjeku je sve jasno. Ide sve gore i gore. Dok nekome „ne pukne film“, a onda ćemo se svi pitat zašto se to dogodilo. Sve češće čujem komentare ozbiljnih ljudi da ne bi, u slučaju da tako neki divljak napadne njihovo dijete, ništa niti prijavili policiji nego da bi se oni sami pobrinuli za „pravdu“. Idemo li to prema pravilima „divljeg zapada“?

Našim Gradskim vijećnicima koji su glasali protiv uvođenja građanskog odgoja, a bilo je to u ovom mandatu Gradske uprave, ostaje da se zapitaju zašto su tako glasovali.

A, sarkastično ću reći da možda roditelji ugrožene djece u Zagrebu čine grešku. Umjesto da „obijaju pragove“ ovakvog Ministarstva iz kojega se čuju ovakve nebulozne izjave, možda je bolje da svoju djecu upišu na trening nekog borilačkog sporta i da ih odgajaju na način da ovakve mlatimudane, jednostavno, sirovom snagom dovedu pameti. Kad su to njihovi roditelji već propustili učinit. Jer, kako stvari idu naprijed, dok ta ugrožena djeca odrastu bit će još gore nego što je danas i bilo bi pametno da budu na takvo nasilje spremni i obučeni.

I, cukar na kraju, baš je danas to Ministarstvo obrazovanja objavilo listu od 513 nagrađenih najboljih učitelja, nastavnika i profesora osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj. Dali su im kao nagradu 1.327 eura bruto. Kad im mirovinsko, zdravstveno, porezi, prirezi i PDV na sve na što potroše svoju neto nagradu ostat će im cca 680 EUR-a stvarne vrijednosti. A, znate li koliko je iz našega Grada tako nagrađenih, vrsnih, nastavnika i profesora? Niti jedan jedini!

Dubrovačko Njorgalo

Popularni Članci