Svi novinski portali tu vijest stavljaju na vrhove naslovnica. Naravno, ne analiziraju prijedlog Zakona u detalje ali svi revno izvještavaju da će po tom Zakonu (ako se usvoji, a sumnjate li u to da će se usvojit?) oni koji svoje stanove u stambenim zgradama hoće iznajmljivat turistima ili stranim radnicima morat prethodno pribavit suglasnost najmanje 80% ostalih vlasnika stanova u zgradi.

Doduše, niko ne govori da li je tih 80% potrebno prikupit po kvadraturi stanova u zgradi ili po broju stanova. Pa hajdemo malo o toj brojci, tom postotku.

Kako doseći 80%?

Ima dosta stambenih zgrada koje imaju samo 4 stana. Kad jedan od vlasnika hoće iznajmit stan u takvoj zgradi on će zatražit suglasnost preostale trojice vlasnika. I, ako mu svi daju suglasnost to će bit tek 75% suglasnih. Dakle, taj ne može nikad dobit suglasnost. Ista je situacija ako zgrada ima tri stana – kad mu suglasnost daju preostala dva vlasnika taj će skupit samo 66% suglasnosti. U zgradi sa pet stanova, kad mu sva preostala četvorica daju suglasnost skupit će tih 80%. A što ako je samo jedan džiloz ili nije dostupan, ili teče ostavinska rasprava iza pokojnog vlasnika i ne zna se ko će bit slijedeći vlasnik? Ili se zna u slučaju kad jednog bivšeg vlasnika nasljedi njegova žena i dvoje-troje djece. Ko će onda u ime svih njih dat ili odbit suglasnost? I koliko je vlasnik takvog stana jednakih prava u odnosu na vlasnike koji imaju istu namjeru a žive u zgradama sa npr. 20 stanova i koji realno ne moraju skupit suglasnost baš svih suvlasnika?

Je li ovo idealna situacija za reketaranje onoga koji traži suglasnost? Hoće li se taj, kad bude od ostalih suvlasnika tražio suglasnost, susresti s njihovim novčanim zahtjevima da bi mu izdali potrebnu suglasnost?  

Ali, nisam ni očekivao nešto pametnije. Jer, kad se bilo koji zakon donosi na bazi „hajke“ onda i ne može iznjedrit neka pametna rješenja. Što je krivo nasađeno od početka ne može se kasnije popravit.

Zašto se sve koriste stanovi u zgradama?

Hajdemo dalje i postavimo sebi pitanje kako se koriste stanovi u stambenim zgradama? Najvećim, ogromnim, dijelom se koriste za stanovanje vlasnika sa obitelji. Ostatak stanova se iznajmljuje, bilo običnim podstanarima, ili turistima. Ili stranim radnicima. A, ima ih dosta koji su iznajmljeni za razne djelatnosti. Računovodstvo, kancelarije, ambulante, advokatske kancelarije i ...... ko zna u koje sve namjene.

Naša Vlada pretpostavlja da su svi ti najmoprimci (osim turista i stranih radnika) krasan „svijet“, svi odgojeni u Beču. Da su njihovi klijenti koji im dolaze isto tako fini, tihi, obzirni, uviđavni.......

Apsolutna je diskriminacija odabrati samo dvije kategorije najmoprimaca i njih proglasiti nepoćudnima. To su dakako turisti i strani radnici. O licemjerju da ne govorimo. Jer to su dvije kategorije ljudi koje mi uporno zazivamo da nam dođu. Prve, da dođu na odmor kod nas i da nam usto ostave i svoj novac, a druge da dođu u nas radit sve one poslove bez kojih ne bi mogli opstat, a koje naši ljudi neće da rade.

Kako se ponašaju turisti i strani radnici?

Ako pobliže analiziramo te dvije skupine ljudi (turiste i strane radnike) onda lako dođemo do zaključka da se obje ponašaju vrlo uljudno. Kako se niko ne zapita, kad je već poznato da nas godišnje posjete milijuni turista, kako je tako malo incidenata koje turisti izazovu? Kad se dogodi jedan incident onda se sve novine o tome incidentu raspišu i svi komentiraju da turiste treba „poćerat“ a pri tome niko ne kaže da je to 0,01% od njihovog ukupnog broja. Niko se ne zapita zašto se je turist u 3 poponoća popišao iza kantuna neke kuće? Pa zato jer naši lokalni „filozofi“ nisu osigurali dovoljno javnih zahoda. Kad se par turista (od njih desetak i više tisuća) napiju, svi se obruše na turiste generalno.

Ko da smo mi Hrvati bolji. Koliko je Hrvata večeras u Gradu „pod gasom“, posvađaju se, galame ...? E, ali oni to mogu jer su doma, a turisti bi trebali bit „sveci“ i pit samo komomilu.

A, što se stranih radnika tiče, to su u pravilu ljudi koji su sa drugog kraja kugle zemaljske došli u nas radit najgore poslove da prehrane obitelji. Mi smo ih tražili da dođu. A, čim su došli odma, unaprijed, smo ih okrivili da će krasti, silovat, bavit se kriminalom. Naša djeca ih gađaju kamenjem. Čak nam je smetalo što su na Jelačić placu došli proslavit zadnju Novu Godinu. To je bila udarna vijest, njihove slike kako se vesele na svim portalima. Dosad baš nisam pročito da se bave kriminalom, ali pogledajte svaki dan Crnu kroniku u svim novinama pa ćete viđet što su sve spremni uradit neki Hrvati. Tuče, silovanja, izvlačenje noževa ili slomljenih boca, pucnjava i ubojstva, krađe, trgovina drogom ......

Što kažu ljudi?

Ali, da ne bude samo o mojemu dojmu. Neka se čuju i oni koje bi taj Zakon, navodno, trebo zaštitit. Razgovaram sa prijateljem koji afitava apartman u svojoj vlastitoj kući već dugi niz godina. Pitam ga da li je zabilježio da njegovi gosti rade nered? Da li razbijaju, da li su glasni, da li rade zabave u apartmanu? Bune li se susjedi? On mi kaže da se uopće ne može sjetit kad je imo takve goste. Da su to redom vrlo pristojni ljudi koji poštuju i kućni red i zemlju u koju su došli.

Onda pitam jednoga prijatelja, koji živi u većoj stambenoj zgradi kakvo je njegovo iskustvo sa susjedima koji žive u svojim vlastitim stanovima. On mi kaže da ima „svakakvih“. Da sumnja da su neki narkomani jer da na hodniku susreće njihove prijatelje ili goste vrlo sumnjivog izgleda i ponašanja. Čak sumnja da su neki od njih i dileri pa su im ti navodni „prijatelji“ ustvari mušterije koje dolaze po svoju „dozu“. Oni koji iznajmljuju stanove za razne druge djelatnosti također u zgradu dovode svoje mušterije. Bilo da su to stranke ili, u slučaju ambulanti, bolesnici. Eto, nedavno čitamo da su u jedan stan u Splitu u stambenoj zgradi, na VI. katu, ugradili magnetsku rezonancu. Usput, taj moj prijatelj je stariji čovjek i kaže da su neki vlasnici stanova izrazito rabijantni i da ih se boji. Da su neki alkoholičari, neprestano se svađaju i deru, dovedu prijatelje pa slave do duboko u noć, uz galamu. Ko u onoj pjesmi Dobriše Cesarića „Vagonaši“ gdje u jednom stihu Dobriša kaže:

„U nedjelju kad stane rad

Eh onda bijeda pije, pije

Zapjeva neko hrapavim glasom

A neko ženu bije“.

Pa Vas pitam, je li Vam drago i ko Vas uopće štiti od toga da na hodniku svoje zgrade susrećete kriminalce, narkomane, alkoholičare, bolesnike (neke možda i zarazne), rabijantne suvlasnike ......? Takvi mogu bit vlasnici stanova ili ih afitat bez ikakve suglasnosti ostalih suvlasnika.

I da li bi radije na hodniku susretali pristojne turiste ili strane radnike ili ove prethodno pobrojene.

Umjesto zaključka

A, navodno je svrha toga novoga Zakona da se oslobodi što više stanova za afitavanje podstanarima. Hoće li se ta svrha ispunit? Čisto sumnjam. Jer, onaj ko bi poželio otkazat stan podstanarima, ako ovi neće da izađu, bio bi upućen na ovo naše „brzo“ pravosuđe i vjerojatno bi prošlo barem 5-6 godina dok bi uspio ishodit presudu za iseljenje i provesti ovrhu. Mnogi rezoniraju da je onda bolje držat stan prazan nego sebi u životu „navalit na leđa“ frustracije i probleme.

Puno naših sugrađana imaju stanove u Zagrebu i neće da ih afitaju nikome. Nema tih solada! Drže ih za svoj vlastiti komoditet, da mogu dva-tri puta godišnje otić u Zagreb na pregled u doktora, da im djeca ili unuci imaju stan kad pođu studirat ili jednostavno da pomognu prijateljima u nevolji kad im treba smještaj u Zagrebu. Hoće li ih nekim novim zakonom Vlada naćerat da stan afitaju?

U svemu ovome vidi se jedna pojava tako svojstvena svakoj državi pa zašto ne bi bila i našoj? Političari koji predlažu ovakve zakone hoće pokazat da su „Bogovi“, da mogu raspolagat sudbinama pa i vlasništvom svojih građana. Ali, to je već druga tema koju ću narednu obradit na temelju mojega neposrednoga saznanja.

Prilično sam siguran da će ovaj Zakon, ako ostane u ovakvoj formi, „pasti“ na Ustavnom sudu zbog povrede prava vlasništva ili bar zbog diskriminacije dijela najmoprimaca. Ako ne „padne“ na ovom i ovakvom Ustavnom sudu onda će zasigurno pasti u Strasbourg-u.

"Pao" taj zakon ili ne pred pravosuđem, oni koji ne budu mogli dobit dovoljnu suglasnost ostalih suvlasnika, počet će opet s tablama "Sobe, zimmer", čekat na kolodvoru ili u luci i goste će i dalje primat, ali ovaj put "na crno". A kad im neko prigovori, kazat će da su im u stanu prijatelji ili poznanici. Teško je narodu "stat na rep". 

Dubrovačko njorgalo