Gradonačelnik Mato Franković najavio je da će Grad Dubrovnik kao prvi u Hrvatskoj ograničiti broj apartmana. Zabranit će se otvaranje novih smještajnih jedinica, a cilj je ukinuti i 30 posto sadašnjeg smještaja.

Sve ove promjene omogućuje novi Zakon o turizmu koji će na snagu stupiti sljedeće godine, a koji lokalnoj samoupravi daje znatno veće ovlasti. Drugim riječima gradovi će moći upravljati koliko turističkog smještaja mogu imati. Gradonačelnik je kazao da se već rade studije 'nosivog kapaciteta' koje bi trebale biti gotove za pola godine, te će se temeljem njih, donijeti pravila o iznajmljivanju. Najavljuje i zabranu iznajmljivanja u takozvanim stambenim zonama.

Detalji se tek trebaju razraditi i bit će zaista zanimljivo vidjeti u sljedećim mjesecima kako će izgledati, ali jedno je sigurno – Mato Franković je pokazao muda. Ovo o čemu on priča je kockanje s izborima. Lokalni izbori na programu su 2025. godine, sljedeće nas očekuje predizborna kampanja, a ove ideje koje je sada iznio u javnost mogu mu samo štetiti, jer će se mnogi građani uzjoguniti zbog straha od gubitka prihoda.

Pa zašto onda Mato Franković želi na sljedećim izborima srušiti Mata Frankovića i HDZ? Zato jer, kako i sam kaže, Dubrovnik je dosegnuo maksimum apartmana, veliki rentijeri samo se šire i kupuju nove nekretnine, a mladi teško mogu do krova nad glavom, jer cijene nekretnina neprekidno divljaju. Ovaj problem traje odavno i gradonačelnik je odlučio da ga se mora riješiti bez obzira što bi mu ovakav potez itekako mogao štetiti na izborima. Stvarno, gradonačelniče, svaka čast na hrabrosti, ovo je velika stvar.

Ja osobno nisam za zabrane i ograničenja. Zašto uskratiti mogućnost da netko novi sutra ima jedan apartman koji će mu omogućiti prihode sa strane? S druge strane, ovi koji će ostati moći će dodatno podignuti cijene. Vidjeli smo već te primjere po Europi u Amsterdamu i Južnom Tirolu. Naravno da treba ograničiti apartmane i smatram da bi bilo puno bolje da se to napravi progresivnim porezom. Na jednu smještajnu jedinicu mali porez, na dvije veći, na tri već veliki, a na četiri i više takva porezna koljaža da se nikome ne isplati imati toliko apartmana. E sad je pitanje može li neki grad uopće donijeti ovakvu odluku, jer za njezinu provedbu treba pomoć Porezne uprave. Onda smo već na državnoj razini, a problem je što svaki grad ima svoju specifičnu problematiku. Nešto što valja u Dubrovniku nije dobro negdje drugo i obratno.

Također, veliki su problem i prazni stanovi koji se uopće ne daju u najam ni domaćima, ni turistima. Te stanove ponajviše kupuju stranci kao investiciju pogotovo u sadašnjem vremenu inflacije. Oni na taj način čuvaju vrijednost novca, ali istovremeno podižu cijene nekretnina.

Bez obzira na sve, veseli što je Franković prepoznao problem. Ne može broj apartmana rasti unedogled, jer njihovim konstantnim rastom pada kvaliteta života. Zatvaraju se butige, ništa se u gradu ne može nabaviti, jer postoje samo apartmani. Evo jedan primjer – na Babinom kuku je bila sjajna butiga moto opreme koja se zatvorila, a prostor je prenamijenjen u apartmane. Nikome se više ništa ne isplati raditi osim apartmana. Doći ćemo do toga da neće biti ni profesora, ni doktora, ničega.

Ova će tema u sljedećim mjesecima biti glavna. Nadam se da će se na kraju naći najpravednije moguće rješenje. Nažalost, nijedno rješenje do kraja ne može biti pravedno, ali od nečega se mora krenuti. Shvatio je to i Mato. Čekaju ga teška vremena, ali odlučio je sebi moći pogledati u lice za deset ili dvadeset godina. Biti miran da je nešto pokušao. Jer ovako kako je sada je potpuno bolesno.

Što se pak tiče hotela da će profitirati ovom odlukom to je samo donekle istina. Gosti koji dolaze u privatni smještaj nemaju novca za hotele. Neće ih oni preuzeti, barem ne sve. Ali naravno da i hotele treba ograničiti u širenju, zabraniti gradnju novih, jer ionako gradska infrastruktura ne može podnijeti toliko ljudi. Ako će se apartmanskim mjerama dio novca sliti u hotelske blagajne, onda se i njima treba uzeti dio kolača. Znatno im povećati koncesije za plaže ili tako nešto. Kad smo već kod ograničenja, isto treba napraviti i s kruzerima. Kad već spominjemo Amsterdam, valja napomenuti da su oni u potpunosti zabranili dolaske velikih turističkih brodova.

Dobro je da se o svemu ovome počelo govoriti. Javna rasprava možda iznjedri svima nešto dobro. Sada se mnogi građani bune, ali bez obzira što imaju apartmane, ni njihov život u ovom gradu nije dobar. Sve je to povezano. Hajdemo napokon riješiti problem koji zaista postoji. I ogroman je.