Bolest glave, sijanje mržnje po društvenim mrežama i portalima, proklinjanje drugih nacionalnosti, posebno Srba i svega što na njih liči, naravno u govoru i pismu, postala je disciplina koju bi mnogobrojni salonski internetski dobrovoljci Domovinskog rata, rado gledali na Olimpijskim igrama.  

Glavna meta naših salonskih ''domoljuba'' bila je zvijezda na dubrovačkom novogodišnjem dočeku. Glazbenik  i pjevač Zdravko Čolić privukao je posjetitelje iz cijele bivše Jugoslavije. Među njima je, onako odokativno najviše bilo BIH državljana odakle je pjevač i rodom, pa je logično da je 72-godišnjeg pjevača, rođenog u Sarajevu došlo vidjeti jako puno Bosanaca. I sam Čolić sebe deklarira Bosancem, što je samo po sebi deplasirano uopće spominjati u 21. stoljeću kada bismo valjda trebali biti građani i stanovnici svijeta.

Brojači krvnih zrnaca, zaposleni u Studenca i jedna Kraševa čokolada
Veličina novogodišnjeg dočeka je bila enormna, i u brojevima, i u pozitivnim emocijama da zasigurno ništa nije moglo zasjeniti dobru atmosferu. Središnji nastup Čolića, kako i Gelo benda trajali su satima i nije zabilježen niti jedan, najmanji incident. Policijska priopćenja su na radost normalnih ljudi bila prazna. Veselilo se 25 tisuća ljudi, dok je ipak respektabilan broj brojača krvnih zrnaca ispod prijenosa nastupa na društvenim mrežama pisao kako je Čoliću otac policajac iz Srbije, a kako u masama na Stradunu nema ljudi iz Dubrovnika te da je sve zatrpano 'posetiteljima iz regijona', istima onima što rade u dubrovačkom Studencu, koji 'našoj djeci otimaju hleb iz usta' i govore 'prijatno i zdravo'. Da ne bi ispalo kako su po mrežama gluposti pisali samo mladi ljudi, treba reći kako to apsolutno nije točno. Protagonisti ovakve komunikacije su i ljudi u poznim godinama poput jedne gospođe iz Grada što ima ime kao Kraševa čokolada.

Sitni Hrvati koji baš uvijek mrze sebe i sve oko sebe
Zagreb je bio smiješan s ovim internetskim trolovima. Na fotografijama dočeka iz Zagreba u krupnom planu bili su veseli Nepalci, koji baš poput ovih radnika u Studencu rade na deficitarnim zanimanjima koja nitko ne želi raditi i koja su slabo plaćena. Dok im ti isti Nepalci popravljaju krovove iz potresom porušenog Zagreba ili dok im putem GLOVA raznose hranu, onda su im dobri. Dok rade poslove koje oni neće ili njihovi roditelji ne žele da im djeca rade, onda su poželjna radna snaga, onda koriste njihove usluge. Ali, kada su vidjeli da se ti ljudi raduju i vesele, e to je onda krucijalan problem jer bi ti „tamnoputi Indijanci“, kako ih časte Facebook komentatori, trebali samo spavati i raditi, biti tužni i žalosni i dijeliti depresivne trenutke s onim malim sitnim Hrvatima koji ni na novogodišnju noć ne mogu prestati mrziti sebe i sve oko sebe.

I Thompson umjesto Čolića iznjedrio bi pljuvače i frustrirana piskarala
Da nije bilo Vjere Šuman koja je ovoga puta preskočila napisati uvodnik, ne bih uopće dijelio ove dojmove koje sam naknadno prikupljao s društvenih mreža koje bi iz higijenskih razloga valjalo prestati koristiti. Da je Marko Perković bio na bini umjesto Čolića, jedna druga postava Facebook pljuvača bi bila prisutna. Gradonačelnik Franković bi bio nazivan 'za dom spremnim' gradonačelnikom. Dubrovnik bi bio desničarski grad u kojem HDZ zbog ideologije nikad neće sići s vlasti. Bilo bi i službenih kolumnista s nacionalnih medija pa i onih koji žive u Dubrovniku, a pišu za nacionalne medije, koji bi plahte tekstova pisali o ustaštvu u Dubrovniku i udarali po onima koji su ga doveli. Takvima,  kada je nešto dobro, to nije vijest, Ako parafraziramo Čolićevu pjesmu 'Kuća puna naroda', mogli bismo zaključiti kako nam je kuća puna budala.

Kuća puna naroda 
Ali, nije. Dubrovnik je u novu 2024. godinu uplovio kao kuća puna naroda, bez jednog jedinog incidenta. Reakcije s dočeka domaćih i turista su fantastične. I upravo je to sve razlog za nazdraviti godini koja dolazi. U njoj ćemo, između ostaloga, birati poslanike u EU parlamentu, zastupnike u Saboru, samim time i predsjednika Vlade, a potom ćemo vidjeti tko će nam biti ili ostati, novi/stari predsjednik Republike. U međuvremenu ćemo slaviti uspjehe hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, slavit ćemo dobre turističke rezultate i malo po malo izmaknut će nam i 2024. godina, ako Bog da cijela u slavlju i veselju. Sretna vam bila!