Pukle su mi puce na kaputu. Odlazim u onu butigu od tkanine uz Batalu kupiti nove. Ljubazna vlasnica mi objašnjava da u ponudi ima samo nekoliko vrsta puca. Nove odavno nije naručivala.

-Zašto niste? - pitam ju.

-Komu, čemu? – odgovara mi u stilu dativa, pa odmah nastavlja – U ovom gradu više nema ničega, ništa više ne treba, osim čišćenja apartmana. Slobodno se mogu sve škole zatvoriti, sve se može ugasiti, samo ostaviti apartmane.

-Dobro govorite – složih se s njom.

-Jeste čitali Mara Marušića u Dubrovačkom dnevniku? – upitala me ne prepoznavši – On često o tome piše.

-Ja sam Maro Marušić – rečem i glasno se nasmijem.

-Ne mogu vjerovati, hahahhahahah, koja koincidencija – oraspoloži se, a odmah potom zaključi – Ubrzo ću ja i ja zatvoriti ovu radnju.

Vrhunac ludila

Eto došli smo do samog vrhunca. U Dubrovniku se, zbog divljanja cijena nekretnina i manjka stambenog prostora, više ne mogu kupiti ni puce za kaput. Kao što je vlasnica butige od tkanine više puta naglasila, posljedično nema više ničega, od meštara, pa sve do doktora. Uskoro neće biti ni profesora, u školi će predavati ljudi koji završe tečaj, a ne fakultet. Postoje samo apartmani, a daleko najvažnije zanimanje je čistač(ica) smještajnih objekata. Jedino znanje koje se trenutno u gradu pod Srđem cijeni jest ono kako skinuti mrlje s posteljine od krema za tamnjenje kože. Možeš biti kvantni fizičar, neurokirurg, molekularni biolog, sva su ta znanja smiješna prema sposobnostima odstranjivača tvrdokornih mrlja s lencula.

Gradonačelnik Mato Franković shvatio je dubinu problema, pa pokušava pronaći rješenje i doći do optimalnog broja apartmana. Ni sam nije siguran koji je najbolji način, pušta u javnost probne balone, a ista ta javnost balone mu buši verbalnim atacima. Spominju se čak i zabrane otvaranja novih apartmana. Osobno se s tim ne slažem, a o čemu sam više puta pisao. Moje je skromno mišljenje da je progresivni porez najbolje rješenje. Ako imaš jedan ili dva apartmana, onda mali porez, a tri, četiri i više, sve veći i veći kako bi se demotiviralo razne vahide halilhodžiće i jasmine repeše da čitave blokove Lapadskih dvora pretvore u apartmane pri tom plaćajući samo smiješni paušal. Naravno, nisu oni krivi, sve rade legalno, takvi su zakoni, ali toj praksi treba stati na kraj.

Matu Frankoviću, unatoč tome što se ne slažem s njegovim zabranama, svaka čast što je uopće počeo govoriti o ovoj super važnoj temi, jer zbog nje lako može izgubiti izbore. No glupi vlasnici apartmana uopće ne kontaju širinu i dubinu posljedica AirBnb ekonomije. Ne razumiju da zbog apartmana moraš čekat pregled u bolnici godinu dana (jer nema doktora, nisu ludi doći u Dubrovnik kad nemaju gdje živjet), niti možeš kupiti puce za kaput. Što god da se kaže o rješavanju ogromnog broja smještajnih jedinica koje zagušuju život Grada, oni uvijek imaju spreman jedan te isti odgovor, poput papige na lošem THC-u.

-To je naše privatno vlasništvo, naša djedovina, s tim možemo raditi što nas je god volja! – kažu napušene apartmanske papige.

Jebo vas vaše privatno vlasništvo! Možda ne znate, ili ste zaboravili, ali prije 33 godine na jugu Hrvatske odvijao se pravi pravcati rat. U tom ratu, Domovinski se zvao, bacale su se bombe i granate, čak i maljutke, zapaljiva streljiva. Možda ne znate, ili ste zaboravili, ali 6. prosinca 1991. godine na Dubrovnik je palo više tisuća granata, od toga ponajviše na staru gradsku jezgru. Brojne kuće su spaljene, izgorile su cijele, samo su kameni zidovi ostali. Kada je rat napokon završio, privatni vlasnici nekretnina u starom gradu zavapili su:

-Obnovite nam našu djedovinu!

Čekaj sad! Ništa mi više nije jasno. Kada su kuće spaljene, privatni vlasnici apartmana vapili su da se obnovi javnim novcem, znači mojim novcem, a kada govorimo o problemu apartmana, onda je to privatno vlasništvo. Pa jebo vas pas, ako je to vaše privatno vlasništvo, vaša djedovina s kojom želite raditi što hoćete, onda ćemo vam ju kurac obnavljati s javnim novcima. Koje licemjerje, kada treba uzeti lovu od apartmana, onda je privatno vlasništvo, a kada treba obnoviti pogođene kuće, onda je javno dobro.

Djedovina

Možda ne znate, ili ste zaboravili, ali prije 45 godina na jugu Hrvatske odvijao se pravi pravcati zemljotres. U tom potresu, zove se trešnja po dubrovački (iako nema veze s voćem), ljuljale su se nekretnine, zidovi su pucali, krovovi padali. Možda ne znate, ili ste zaboravili, ali 15. travnja 1979. godine, od Konavala, pa sve do Stona je oštećeno 1376 objekata, a ukupna šteta je procijenjena na ondašnjih 436 milijuna dolara (u današnjem novcu riječ je o milijardama). Brojne kuće su nestale, ostali su samo kameni zidovi. Kada je potres napokon završio, privatni vlasnici nekretnina u starom gradu zavapili su:

-Obnovite nam našu djedovinu!

Čekaj sad! Ništa mi više nije jasno. Kada je potres razorio kuće, privatni vlasnici apartmana vapili su da se obnovi javnim novcem, znači mojim novcem, a kada govorimo o problemu apartmana, onda je to privatno vlasništvo. Pa jebo vas pas, ako je to vaše privatno vlasništvo, vaša djedovina s kojom želite raditi što hoćete, onda ćemo vam ju kurac obnavljati s javnim novcima. Koje licemjerje, kada treba uzeti lovu od apartmana, onda je privatno vlasništvo, a kada treba obnoviti pogođene kuće, onda je javno dobro.

Zavod za obnovu Dubrovnika na čelu s ravnateljicom Mihaelom Skurić neprekidno, iz godine u godinu, pojačava zidove u starom gradu kako bi se što bolje zaštitile od budućeg potresa. Uopće nije pitanje hoće li se dogoditi snažni potres nego kada. U futuru će opet sila prirode razoriti staru gradsku jezgru, a da bi posljedice bile što manje provode se projekti plaćeni novcem poreznih obveznika.

Čekaj malo! Ništa mi više nije jasno. Ako je to vaše privatno vlasništvo, vaša djedovina, s kojim možete raditi što god hoćete koji kurac vam se s mojim novcima zaštićuju nekretnine od potresa? Ako zaista želite da radite s tim što god hoćete, onda vam ne treba ni zaštita od potresa, ni traženje javnog novca za obnovu kada vam potres razori apartman - a jednog dana će vam razoriti - ako ne vama, onda vašoj djeci ili unucima.

U tom slučaju, dragi vlasnici apartmana, jebo ja vaše privatno vlasništvo!