Vidno iznerviran pitanjem, Ivica joj odgovara kako je on super napisao zadaću iz Hrvatskog i ona umjesto da ga pohvali za takav uspjeh, sad njega pila s glupim pitanjem. U stvarnoj školi, Ivica bi dobio jedinicu. Plenki nije dobio jedinicu jer se u Parlamentu ne dijele ocjene. Da se dijele, razred bi možda prošlo dvoje ili troje zastupnika i jedva dvoje iz Vlade. Jedinice mogu podijeliti jedino birači na izborima, ali njima se fućka što blebeću oni koje itekako dobro plaćaju iz vlastitog takuina. Upravo zato aktualni sat izgledao je tako kako je izgledao. Inače, na papiru aktualni sat u Parlamentu ima stvarnu i praktičnu demokratsku svrhu i smisao. To je važna dužnost i obveza i za  predstavnike izvršne vlasti, ali i za one koji predstavljaju zakonodavnu vlast. Tako je to lijepo zamišljeno! Baš onako gordo i lijepo zvuči. 

Posao izvršne vlasti je objasniti svoje poteze, od onih gospodarskih do političkih, kako bi svi zastupnici jednako kao i oni koji biraju zastupnike vidjeli i čuli kako tko, od onih koje su zaokružili na svojim listićima, obavlja svoj posao. Posao za koji su i izabrani, za koji su prisegnuli i za koji su dobro plaćeni. Odavno naša Sabornica nije mjesto koje se može dičiti kulturnim ophođenjem, međusobnim uvažavanjem, odgovornošću i sličnim tricama. Ipak, ono u što se pretvorio aktualac doista je vrijeđanje zdravog razuma birača i jasna poruka da smo samo obične ovce i glasačka mašinerija koja ionako ništa ne razumije pa nema potrebe za drugačijim ophođenjem. Ni na jedno ozbiljno ili neozbiljno pitanje nije  odgovoreno. Zašto? Zato što Plenki smatra da može. Po svemu sudeći i može! Dosad mu se ta i takva procjena pokazala uspješnom. Na pitanja o vrlo ozbiljnim aferama koje danima tresu Hrvatsku, on je odgovarao kako je njegova Vlada napravila puno dobrog građanima Hrvatske. Podijelili su pakete energetske pomoći, povisili mirovine, sve čine na dobrobit građana, a što za to dobiju? Glupa pitanja o tome što je s plinom za cent, što je s Grlić Radmanovim milijunima, jednom riječju uporno pitaju koliko je osam puta osam? Baš su ga snervali. 

Kako sad stvari stoje, najbolje ga razumije Zoki. Nekidan je naš Zoki bio u Kanadi i toplo pozvao Hrvate koji žive i rade tamo na povratak u Domovinu. Ako neće oni, nek pošalju svoje nasljednike. Svi su dobrodošli! I onda je rekao ključnu rečenicu zbog koje su se naši u Kanadi debelo zamislili i počeli sanjat o povratku svojim korijenima. „Hrvatska država je, uz sve svoje probleme, danas najsređenija od kada je ima. Unatoč i usprkos svim razmiricama i svađama, zemlja se posložila, ušli smo u EU i nakon deset godina članstvo poprima zdrave konture“. Eto, kad našeg Plenkija ne hvale zastupnici,  kad i narod podmuklo šuti, Zoki je došao kao melem na ranu. Tko će kome, ako ne svoj svome.

Za to vrijeme u Gradu turisti uživaju više nego u Splitu, ne pišaju po portunima i baš su jako pristojni. Ne bauljaju pijani ulicama, ne deru se i ne rade nikakve škerce jer poštuju Grad. To je otprilike sažetak Matovog posta kojim se osvrnuo na splitske probleme koje njihov gradonačelnik ne zna ili ne može riješiti. Jest da je Split puno veći, ali kakve veze to ima? Ili ih pustiš da rade što hoće ili ih ne pustiš. A u Gradu im ne daju gusta. Sve pet, jedino ne razumijem zašto se Mato bavi Splitom. To su teme koje mogu i moraju promišljati oni u Splitu, posebno pred izbore. Jer Split je imao svakakve gradonačelnike, od onog s pršutom na čelu i sličnih likova i nikad još nisam čula da se u nas u Gradu bave Splitom. Nikad nisam čula da su kritizirali, recimo, Keruma ili Oparu. Mora bit da je Mata nešto jako snervalo u tom gradu pod Marjanom. S druge strane, ima se razloga veselit jer je baš objavljeno kako je Plenkijeva vlada odobrila HAC-u podizanje kredita za cestu od Dola do Grada. Dobro, izvođača ćemo znat tek dogodine, otprilike pred raspisivanje izbora. Znam da je trenutno geopolitička situacija s Kinezima zategnuta, ali dao nam Bog lijepe sreće da izvođači budu Kinezi, mogli bismo stvarno i dočekati tu cestu. Ovako je sve na dugom štapu. Ali vijest je dobra i stvarno ne znam zašto nitko osim Zokija ne hvali Plenkija za sve dobro što za nas čini. Ma, zamislite molim vas, neki blesani kažu da mu je to posao. Eto, takvi smo mi, nikad zadovoljni. Eto vas.