Ovo je samo jedan od memova koji kruži društvenim mrežama i toliko je stvaran da ni nije meme, nego naša realnost. Gradonačelnik Vukovara, kojeg ne krasi neka velika pamet, pokazao se bistrijim od očekivanog. Odlučio je zagrabiti najdesniji dio HDZ- a, pa se prigodno poigrao s ustašovanjem kako bi ubrao biračko tijelo koje voli pokazivati koliko je visoko žito naraslo. To je jako snervalo Plenkija i njegove jer jako dobro znaju kako ono malo vjernih birača, koji su im još preostali u Slavoniji, nakon katastrofalno odrađenog posla sa svinjskom kugom, ako ne iz uvjerenja, onda će iz inata na birališta izlaziti s uzdignutom rukom i idiotski podrezanih brčića. Slavoniju, ma kako prekrojili izborne jedinice, ovaj puta će teško dobiti. Sasvim stvarna i istinita činjenica, kako se za Hrvate najsvetiji dan, dan sjećanja na strašnu žrtvu Vukovara, koristi kako bi se opet dijelilo Hrvate, ne drži mu vodu jer smo upravo u režiji HDZ-a imali dvije podijeljene kolone u Vukovaru. I naravno da se radi o politikanstvu.

 Politikanstvo  je po definiciji, unošenje u politički život intrige i podvale iz osobnih i sebičnih interesa. Nažalost, davno je Plenki imao priliku, pa čak i autoritet da jednom zauvijek zaustavi koketiranje s ustašlukom. Ali nije. Nije jer mu je iz politikantskih interesa odgovaralo. Sad kusa ono što je sam skuhao sa svojom komisijom, koja je trebala odlučiti što jest ustašluk, a što nije. Komisija koja treba odlučiti je li pozdrav 'Za dom spremni' dozvoljen ili nije. Ispalo je kako komisija odlučuje kad jest, a  kad nije dozvoljen. Cijela ta komisijska sprdačina odvijala se pod patronatom njegovog 'čovjeka od povjerenja', akademika Kustića. E moj akademiče! Pa smo dobili objašnjenja u stilu - jest, ali nije. I sad mu ga je Penava metnuo. I evo nas opet u Drugom svjetskom ratu, sa svim posljedicama istog. Kako bi zamaglio noviju povijest ustašovanja, naš glas u UN-u bio je protiv rezolucije koja osuđuje strašna ubojstva civila u Gazi. Mogao je biti barem suzdržan, ali nije, jer su Ameri ipak važniji od nekog tamo muslimanskog svijeta. Naravno kako nije upitno da je Hamas krvoproliće započeo, ali znači li to da je onda jednako tako dozvoljeno ubijati žene, djecu i starce samo zato što žive tamo gdje gazduje Hamas? Oni ni nemaju drugo mjesto za život. Na sreću, kad nešto tako zabrlja Plenki, uvijek ga izvuče Zoki svojim suludim vrijeđanjima Plenkija, Židova i svih koji mu ulete u zbrkani tijek misli. Pa onda to postane tema, dok se svaki razlog i smisao samog čina, izgubi u tom ludilu. Jedno je sigurno, ne možemo se žaliti kako su nam politika i političari dosadni kao, recimo, oni dosadni i suzdržani Švicarci. Ma kakvi.

Ovdje na Jugu, Most je zakuhao temu oduzimanja titule počasnog građanina bivšem predsjedniku Stipi Mesiću. Počasni građanin postao je zbog probijanja srbočetničke blokade Grada i okruženja brodom Libertas. Donio je, ne samo nužne namirnice nego nešto, tada još važnije za izmučeni Grad -  osjećaj da nisu zaboravljeni i da je Hrvatska s njima. Je li bilo opasno biti na tom brodu koji je plovio prema Gradu? Naravno da jest. Nitko od brojnih hrabrih ljudi koji su bili na Libertasu nije mogao biti siguran što će neki podivljali admiral, general i /ili koji već, od tih ljudi nahvao, narediti. Torpediraj ili pusti. Mesić je tada službeno još bio i predsjednik SRJ. Svi su se nadali da će im ipak biti dosta rizično narediti pucanje po brodu na kojem je predsjednik Juge, ma koliko Juga, de facto, samim početkom rata više nije ni postojala. Ali postojala je i upravo suprotna opcija. I ne, nije bila ni malo šaljiva. Stipe je usprkos tome prvi ušao u brod. Sad se baražnoj vatri Mosta pridružio i Mato svojom teorijom svjedočenja protiv Hrvatske. Što to znači? Mesićev stav kako je za elitni turizam u Dubrovniku golf veliki benefit, s njime je dijelila i Dube Šuica i brojni  tad visokopozicionirani hadezeovci. Konačno, tako su tad bili napravljeni i prostorni planovi.

 Onda su Srđevci mobilizirali sve one koji imaju apartmane kako će im luksuzne kuće i hoteli na Srđu uzeti svu klijentelu. Nitko nije govorio o tome kako su mjesta gdje se okuplja svjetska elita, a s njima i sve svjetske zvijezde, upravo bukirana do zadnje sobe jer i svi ostali žele biti tamo gdje dolaze celebrity, kako se to danas zove. Sve poslije pretvorilo se u politikanstvo. Definiciju politikantstva već sam napisala. Cijela ta priča ima previše repova da bih je sad izvlačila, ali ne manje bitna je i činjenica kako je investitor doveden, uz velika obećanja, od prilagođavanja prostornih planova do svih mogućih i nemogućih benefita. Zbog toga je uložio veliki novac. Poslije se čudimo kako velike investicije ne dolaze u Hrvatsku. Je li takvo varanje investitora Hrvatski interes? Ne bih baš rekla. Kako god, svi su, od političkog vrha do gradske i županijske politike bili umočeni u tu priču iz koje se sad peru, čime drugim do li politikantstvom. Jer je priča dozlaboga, šporka. Pa sad, ako zbog toga treba podržati Most i oduzeti odličja zbog Libertasa, samo dajte. Ča je interes, ni' sramota. Je li tako? Tako je. Eto vas.