-Legalizacija heroina – slavodobitno je, baš poput profesora Baltazara, uzviknuo premijer – riješila bi brojne naše probleme. 

Ministri ga pogledaše u čudu. Očnim kontaktom zatražiše nastavak izlaganja. 

-Prema našim temeljito provedenim izračunima, od poreza i drugih nameta na heroin, godišnje bismo u proračun slili velikih 310 milijuna eura – naglasi premijer, pa namigne i doda – dobro svi znamo da je hrvatski proračun tradicionalno prenapregnut, a ova bi nam lova sjajno došla. 

-Šta s tih dodatnih 310 milijuna eura? – upita potpredsjednik Vlade – zašto nam oni trebaju, gdje ćemo ih usmjeriti? 

-Kako gdje? – iznenadi se premijer – pa za liječenje narkomanskih ovisnosti. A ono što ostane… 

-A ono što ostane – uleti sad ravnatelj Porezne uprave – usmjerilo bi se za organizacije koje se bore protiv zlouporaba droga i svih drugih oblika ovisnosti od alkoholizma preko kockanja, pa nadalje. 

-A ako još ostane – nasmije se premijer – tim bi se novcem financirala socijalna i humanitarna djelatnost, potrebe osoba s invaliditetom, ulagalo bi se u razvoj tehničke kulture i kulture općenito, u izvaninstitucionalno obrazovanje djece i mladih te organizacija za razvoj civilnog društva. 

-Pa to zvuči sjajno – oduševi se ministrica kulture – ako ovaj plan uspije, ja sam za to da se prodaja heroina što više potiče, kako bi bilo što više novca za sve ovo nabrojeno. 

Heroinska nogometna liga 

-Tako je – potvrdi jedan od premijerskih uguza – treba dobro izreklamirati ovu našu nakanu. Postaviti velike plakate, snimiti ekonomsko propagandni program, biti sponzor nogometa, pa preimenovati HNL iz Hrvatske nogometne lige u Heroinsku nogometnu ligu… 

-Da, da, da… - razlije osmijeh premijer – sve je ovo sjajno, ali ipak treba ponešto opreza. Heroin, kako da kažem, nije baš brokula. Ja bih da donesemo zakon gdje se dop ne smije prodavati u trafikama blizu škola i fakulteta kako bismo zaštitili djecu. 

-Slažemo se! Treba djecu zaštiti – povikaše u jedan glas ministri i ministrice – A što je s trafikama blizu stambenih zgrada, recimo u njihovom prizemlju? 

-Tu bismo dopustili prodaju heroina, djeca se danas ionako ne igraju ispred zgrada. Po cijele dane vise na računalima i tabletima – umiri ih premijer. 

-Onda smo sve dogovorili – vikne u isti glas kabinet Vlade – Moramo pomoći narkomanima, skinuti ih s igli, a da bismo u tome uspjeli potreban nam je novac od prodaje heroina. Stoga odmah krećemo u akciju 'Kupite heroina, spasite susjedovog sina'! 

-Je li to 'Kupite heroina' gramatički točno? – upita ministrica kulture – ili bi trebalo 'Kupite heroin'. 

-Ajde ne cjepidlači – reče joj ministar infrastrukture – Nije gramatički točno ni 'Ubi Srbina', pa se shvaća što se hoće. 

********************************************** 

Vama, dragim čitateljima, ovo napisano zvuči kao da je autor na nekoj drogi. Ne heroinu, ali bar LSD-ju ili dobrom, starom THC-u. Čuj to da Vlada planira legalizaciju heroina. Svašta glupoga Vlada može planirati, ali nikad, ama baš nikad ne bi legalno stavila na tržište nešto što izaziva tešku ovisnost i uništava obitelji, je li tako? Pa najbolje smo vidjeli dobre namjere Vlade tijekom korone. Samo su željeli da nam zdravlje bude dobro, nije im bilo bitno ni što će lockdown prouzročiti suludu i nezapamćenu inflaciju. Iduća dva tjedna su ključna, sjećate se. 

Ovo za legalizaciju heroina, priznat ću, slagao sam. Vlada ne planira dopustiti igle i smeđi prah po trafikama. Da, taj sam prvi dio slagao, ali ovo da se Vlada itekako brine za zdravlje građana, e to ne lažem! Pustimo sad koronu koja je prošlost, okrenimo se sadašnjosti gdje ću vam dokazati da Politika itekako mari za stvari s kojima se nije lako hvatati u koštac, a tiču se zdravlja nacije. 

Kocka nije cvjetača 

Možda i vi sami u obitelji imate nekog kockara. Oni koji su se susreli s tom pošasti itekako znaju kakav je vrag rulet, poker ili automat. Za razliku od heroina, gdje đanki u pravilu završi na ulici, kod kocke često čitava obitelj postane beskućnik. A stvari bi bile još mnogo gore da premijer, ministri i ministrice ne vode računa o kockarskim računima. 

Prošle je godine Hrvatska država od poreza i nameta na kocku utržila u proračun velikih 310 milijuna eura. Iz Porezne uprave naglašavaju kako se prihod od igara na sreću raspoređuje za financiranje programa organizacija koje promiču razvoj sporta i bore se protiv zlouporabe droga i svih drugih oblika ovisnosti od alkoholizma, preko kockanja, pa nadalje. S onim što ostane financira se socijalna i humanitarna djelatnost, potrebe osoba s invaliditetom, ulaže se u razvoj tehničke kulture i kulture općenito, u izvaninstitucionalno obrazovanje djece i mladih te organizacija za razvoj civilnog društva. Drugim riječima, najveći dio novca, između pola i tri četvrtine od ukupnog poreza igara na sreću, pokazuje analiza Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, potroši se na liječenje ovisnosti. Porez od ruleta, znači, prvenstveno služi kako bi se liječili đankiji o ruletu. 

Naravno, kocka nije cvjetača. Hrvatskim je zakonima zabranjeno otvarati automat klubove blizu škola i fakulteta kako bi se zaštitila djeca, ali mogu, recimo, u prizemljima stambenih zgrada. No, djeca se danas ionako ne igraju ispred zgrada. Po cijele dane vise na računalima i tabletima. 

Ekonomsko propagandni program za rulete, automate i kladionice puca sa svih strana – plakata, televizijskih reklama, a Hrvatska nogometna liga zove se SuperSport HNL, naravno po najpoznatijoj hrvatskoj kladionici. 

Svašta glupoga Vlada može planirati, ali nikad, ama baš nikad ne bi legalno stavila na tržište nešto što izaziva tešku ovisnost i uništava obitelji, je li tako?