Puno toga je na ovom našem planetu smiješno da smješnije ne može biti. Evo recimo guzonje s ogromnim jahtama. Imaš plovilo s kojim zbog veličine ne možeš nigdje pristati nego samo možeš baciti sidro, pa se do obale moraš tramakat s manjim brodićem. Zašto onda nemaš brod s kojim se možeš vezati na kopno? Još luđe su one upute kada uđeš u avion. Prva obavijest pilota – važnija čak i od možebitnog slijetanja na vodu - jest da se ne smije pušiti i da su upaljene one lampice s prekriženim cigaretama. Ono kao da ljudi prvu stvar koju naprave kad uđu u avion krenu motati duhan. Do kad će Airbus i Boeing ugrađivati te lampice? Još stotinu, dvije stotine godina? Ili recimo, smiješno je i što turisti pohode destinacije tijekom srpnja i kolovoza pa kukaju kako je vruće. To je kao da odeš na skijanje pa žugaš da ima snijega. Pa čovječe, ako ti je vruće, iznajmi eskimske kuće, a ako ti je zima, pravac Indokina.  

No sve su ovo bezvezne blesave sitnice prema ekonomiji, toj najsmješnijoj znanosti koju je čovječanstvo smislilo. Nitko nema mrtve veze kako ta ekonomija funkcionira i čemu uopće služi, pa opet, čak se dijele Nobelove nagrade iz područja te paranormalne znanosti, djeca upisuju studije, a mnogi 'stručnjaci' vam objašnjavaju kako je ekonomija ustvari super logična, nešto valjda kao logo kockice. 

Ekonomska logika 

Upravo svjedočimo brutalnoj inflaciji, čak i ona tradicionalna argentinska prema ovoj izgleda kao metvica. Dođete u Lidl ili Plodine, zgrabite artikl, a onda morate trčati do kase, jer ako niste brzi cijena će narasti od police do blagajnice. Eto u takvom vremenu živimo. Posljedica je to korona mjera u kojemu se novac tiskao kao da je Playboy s naslovnicom Anne Nicole Smith. Pa čekaj, ako je inflacija posljedica tiskanja novca, znači da ekonomija ima nekog uzročno-posljedičnog smisla, zar ne? 

U jednom dijelu da, ali u većem ne. Evo odavno se već ne tiska novac, a inflacija i dalje luduje. No, što je najluđe od svega, ne vrijedi rast cijena za sve artikle. Hrana je primjerice stravično poskupjela. Ako dođete u supermarket ili na tržnicu s manje od 100 eura, nećete imati ručak. Pitate na ribarnici kako je jebeni luc sada 10 eura, a do jučer je bio svega 30 kuna, reći će vam da su svi troškovi poskupjeli. Kako su svi troškovi poskupjeli, kada glavni trošak ribara – a to je gorivo – nije poskupjelo? Je li možda kriv rat u Ukrajini? Luc je pod stresom da Putin ne oplete nuklearnu bombu, pa se skriva po atomskim skloništima stjenčuga i zeznuto ga je uhvatiti? Je li to razlog rasta cijena? 

Često se i rat u Ukrajini spominje kao razlog inflacije pogotovo u prehrambenom dijelu. Valjda ona Konavoka što na djedovini sadi pomadore ne može sad lako doći iz Radovčića do Gruža, jer su ruske trupe oko Harkiva i Donjecka, pa troši znatno više vremena i goriva na transport. Je li možda to razlog rasta cijena? 

Prije neki dan kupio sam Speedo kupaće gaćice. Cijena Speeda u posljednjih deset godina je potpuno ista, ni mrvu gore, ni mrvu dole. Kupaće gaćice proizvode se u Bangladešu, Vijetnamu, Tajlandu i ostalim azijskim državama, za dovesti ih do Europe potroši se koja litra goriva više nego što stuče ona naša Konavoka, a na Rogu Afrike vrebaju gusari. Pucaju u transporte brodove, otimaju ih, traže otkupninu, ali unatoč svim tim jadima, cijena kupaćih gaćica i dalje je ista. Ima li tu ikakve ekonomske logike? 

Inflacija – krinka za pljačku 

Znam i neke ljude koji ne kupuju Speedo, ali nabavljaju speed. Cijena droge – osim naravno prehrambenog poduzeća Droge Portorož - u posljednjih dvadeset godina je potpuno ista, ni mrvu gore, ni mrvu dole. Narkomanske stvarčice proizvode se u Afganistanu, Kolumbiji, Boliviji, Peruu i ostalim svjetskim državama, za dovesti ih do Europe potroši se koja litra goriva više od onog ribara što hita luceve, a po rtovima vrebaju policajci. Zaustavljaju transportne brodove, vrše racije, zapljenjuju kokain i traže zatvor za krijumčare, ali unatoč svim tim jadima, cijena narkomanskih stvarčica i dalje je ista. Ima li tu ikakve ekonomske logike osim što Speedo i speed imaju isti korijen riječi? 

Eh tu sam vas čekao. Speedo i speed zaista jesu primamljivi. Kupanje, izležavanje na suncu, uzimanje droge - luči dopamin i serotonin, ali s druge strane, bez toga se ipak može. Za razliku od hrane, ne trebaju vam ni Speedo, ni speed da biste preživjeli. Koliko god jebena hrana poskupjela, vi morate jesti. Osnovni prvi zakon ekonomije o ponudi i potražnji. Potražnje za hranom uvijek će biti, jer ako opadne potražnja, (pr)opadne i život - logično skroz, Droga Portorož. Stoga, ono što u ovoj cijeloj priči nije jasno zašto su cijene hrane ovako niske? 

Shvatili ste da je inflacija samo krinka za pljačku, baš zato što ljudi moraju jesti. Zato cijene hrane divljaju, a odjeće i obuće ne. No sada ide ključno pitanje. Zbog čega se još ne podignu? Zašto kruh ne dođe, recimo, sto, tisuću, deset tisuća eura? Ili da se ne zajebavamo s tim sitnim brojkama, zašto kilo kruha ne bi koštalo milijun eura? Ljudi, jasno je to svima, moraju jesti. Vi im lijepo stavite cijenu kruha milijun eura pa neka se misle. Kilo pomadora na tržnici dva milijuna eura, kilo luca - osam milijuna eura, pa da vas ja vidim, dragi homo sapiensi, što ćete jesti? 

Cijene hrane, to je čista ekonomska logika, treba podignuti do onih jahti s početka teksta, pa tko preživi, još će dizati cijene. Za one druge još davno je Marija Antoaneta, dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju, rekla: 

Ako nemate kruha, šmrčite speed u kupaćim gaćicama!