Policijska uprava dubrovačko-neretvanska još uvijek ulaže napore kako bi se utvrdile točne okolnosti ovog događaja pa pokušavaju ustvrditi jesu li zaista dvoje mladih ljudi za kojima se tragalo, uistinu dobro i na sigurnom. Ne znaju koga traže, ali pokušavaju potvrditi pretpostavku kako je ova nesreća ipak imala sretan kraj.

No, kako bi rekao naš kolega Ilko Ćimić, krenimo redom.

KOLIKO SE LJUDI TRAŽI?

Jučer se oko 15:00 sati dogodila nesreća i nekoliko kajakaša se prevrnulo s kajacima. Do dolaska broda 'Danče' Lučke kapetanije i policije, u pomoć su priskočili brod Javne uprave Rezervat Lokrum 'Zrinski', brod 'Garešnik' i bez lažnog pretjerivanja - heroj Dominko Radić koji su izvukli dio ljudi iz mora. U tom trenutku se nije točno znalo koliko ljudi je bilo na kajacima, tko je išao na izlet s kajacima uz vodiča, a tko samostalno. Dugo vremena ni Lučka kapetanija ni policija nisu znali koliko točno ljudi traže jer su koncesionari trebali pobrojati ljude i sklopiti konačnu sliku. To nije bilo lako jer se isplovilo uz različite koncesionare, neki su išli grupno, neki samostalno, neki su krenuli s jedne lokacije, neki s neke druge. Sve se to događalo u momentima kad su doslovno bitne sekunde, a ne minute, kad se nije znalo bori li se netko od izletnika negdje za svoj život.

Za to vrijeme, više je sugrađana kontaktiralo Dubrovački dnevnik kako bi kazali da se defora Lokruma dogodila nesreća. Tek dvije ure nakon toga smo uspjeli dobiti broj ljudi koji je pronađen i za koliko njih se još traga, temeljem neslužbenih, ali pouzdanih izvora. Kako bismo drugačije to i mogli? Ako glavni akteri potrage, a oni su jedini relevantan izvor informacija, ne znaju koliko ljudi točno traže, teško će to znati novinari.

 'NISAM VAM JA OVLAŠTEN'

A novinari opet ne pišu o tome zbog sebe, nego zbog javnosti koja ima pravo znati što se događa u njihovom akvatoriju. Vijesti o nesrećama znaju uznemiriti sugrađane, a umirit će ih jedino pouzdana i točna informacija koju su mediji dužni pružiti u tim situacijama. S druge strane, nadležni su ih dužni dati medijima, no to je jučer izostalo.

I ovo nije prvi put kad se radi o nesrećama na moru. Ako ćete nazvati Lučku kapetaniju kad se takvo nešto dogodi, neki djelatnik koji će vam se javiti, kazat će kako on nije ovlašten za davanje izjava medijima. I bit će pri tom u pravu. Izjavu bi novinari mogli dobiti od lučkog kapetana, ali on se konkretno potpisnici ovog teksta u 11 godina nikada nije javio na mobitel. Ako ćete pak poslati upit Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, oni će odgovoriti sutradan ili kroz neko vrijeme, a informacija je potrebna odmah. Uostalom, to isto Ministarstvo je prvo priopćenje za javnost poslalo u 20:00 sati, više od četiri sata nakon nesreće. U njemu je stajalo kako se traga za tri osobe, mada je jedna od tih osoba u međuvremenu pronađena. Nisu novinare uskratili za informaciju. Uskratili su javnost. Nisu prema novinarima plasirali krivu informaciju. Plasirali su je prema javnosti. I to je njihova (ne)odgovornost prema javnosti. 

LUČKI KAPETAN KOJI NE RAZUMIJE ZAŠTO TREBA KOMUNICIRATI S JAVNOSTI

Gospar Kekez je na današnjoj konferenciji za medije kazao kako 'sve ide sporije kad novinari navrnu sa svojim pitanjima' i kako 'ne treba gubiti vrijeme na nešto što nam nije važno'. Pred njim je jučer stajao iznimno težak i zahtjevan zadatak kojeg je on, čini se, savjesno riješio. Vjerojatno jer je dobar kapetan. Nažalost, nije tako dobar komunikolog što nije najsretnija karakteristika za poziciju koju obnaša. Naime, u opisu njegovog radnog mjesta trebala bi biti i komunikacija s medijima, s javnošću, no on to ne razumije. Iz njegove je izjave razvidno kako takvo što smatra nebitnim.

Zašto je to bitno, nažalost znaju novinari koji su izvještavali o (pomorskim) nesrećama. Kako bismo gosparu Kekezu predočili bitnost novinarskih pitanja i bitnost komuniciranja s javnosti, samo ćemo napomenuti kako je redakcija Dubrovačkog dnevnika jučer, od 15 do 17 sati, zaprimala sljedeće neslužbene (dez)informacije, u nedostatku onih službenih: Utopilo se dijete. Jedna osoba je poginula. Svi kajakaši su spašeni. Traga se za majkom i djetetom.

Na svu sreću, nijedna od njih nije objavljena. Za to vrijeme su građani, u nedostatku informacija koje su tada izostale, vijećali i gatali što se dogodilo, što se moglo dogoditi i što se nije dogodilo. Ovdje su u pitanju bili turisti pa je prošlo nešto bezbolnije, ma koliko to surovo zvučalo. Da su to bili domaći ljudi, zamislite kakvu bi reakciju takvo što izazvalo kod njihovih obitelji, ali i sama neizvjesnost koja bi nastala jer ne mogu doći do nekih najosnovnijih informacija – za koliko se ljudi traga i koliko ih je spašeno. Zapravo, ni ne treba zamišljati. Slično se dogodilo i kod tragedije u Koločepskom kanalu gdje je dio familija stradalih kontaktirao novinare kako bi im rekli što se događa s njihovim najmilijima, a novinari su se i tada mučili jer su informacije dobivali na kapaljku. Zato je važno komunicirati s javnošću i surađivati s 'dosadnim' novinarima – kako bi se u vremenu krize spriječila panika stanovništva i širenje dezinformacija.

NE KOMUNICIRAJU S JAVNOSTI, KOMUNICIRAJU LI UOPĆE S POLICIJOM?

Kapetan Kekez danas je kazao kako je potraga za dvoje mladih ljudi obustavljena jer je pronađen njihov kajak dvosjed uredno privezan na Lokrumu. S druge strane, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska kaže kako i dalje provode aktivnosti kako bi se utvrdile okolnosti ovog događaja i kako bi se uvjerili kako su osobe zaista u redu. Javnosti opet nije ništa jasno jer opet Lučka kapetanija ništa jasno nije iskomunicirala pa ćemo probati plastično objasniti.

Jučer je nedostajao još jedan kajak koji je danas pronađen uredno vezan uz kraj na Lokrumu, sa svom opremom, zbog čega se pretpostavlja kako su osobe s tog kajaka u redu. Očito su privezale svoj kajak i izašle s njega. Očito, no to je i dalje pretpostavka. Temeljem te pretpostavke, Lučka kapetanija je obustavila potragu. To što su pronašli kajak s opremom, nije jedini pokazatelj da su izletnici dobro i na sigurnom. Naime, nitko od iznajmljivača se nije javio kako im se gosti nisu pojavili u apartmanu ili u hotelu. Nitko nije prijavio nikakav nestanak. Zasad puno toga upućuje na sretan ishod, no uvijek postoji ona šansa da se ipak dogodila tragedija. Manja je mogućnost, ali dvoje preostalih kajakaša možda su privezali svoj kajak na Lokrumu i odlučili plivati prema kopnu pa ih je odnijela struja. Za takvo što je manja vjerojatnost, no ipak postoji. Ti ljudi – nisu nađeni. Ukratko – kajaci su na broju sigurno, a za ljude se to tek pretpostavlja.

S druge strane, policija očito na takav način ne radi. Oni ne žele pretpostavljati, stoga i dalje ulažu napore kako bi dali ovoj priči logičan slijed. Ono što je Kekez trebao iskomunicirati prema javnosti tijekom današnje konferencije za medije jest to kako Lučka kapetanija traga na moru i kako su oni svoj dio posla obavili, a kako policija traga na kopnu i kako, u skladu s tim, nastavljaju obavljati svoj dio posla. No, on to nije objasnio nego je samo dodatno zbunio i novinare i javnost. Tijekom davanja izjave za medije ni riječi nije bilo o tome kako će policija nastaviti s aktivnostima, što stvara dojam kako Kekez, osim što nije na najsretniji način priču iskomunicirao s javnosti, to očito nije napravio ni s policijom.

SULUDI PROPISI PO KOJIMA SE NE ZNA TKO JE NA KAJAKU

Koliko će policija biti uspješna oko utvrđivanja misterije vezane uz preostalo dvoje kajakaša, tek će se vidjeti, ali barem se trude. Naime, oni ne znaju identitet osoba koje traže, a ne znaju ih jer iznajmljivači kajaka nemaju osobne podatke izletnika. Njihova je obveza samo raspolagati s brojem izletnika. Policija stoga ne može provjeriti gdje je odsjelo dvoje kajakaša koji se traže, nemaju koga nazvati i pitati jesu li stigli u svoju smještajnu jedinicu, doći do njih i provjeriti je li sve u redu.

To govori o suludim propisima. More nije čovjekov prirodni habitat nego kopno, pa ipak kad idete u komadu plastike na otvoreno more, što vanjska strana Lokruma jest, ne morate ostaviti podatke, ali morate kad se prijavljujete u apartman. Nitko vas ne provjerava znate li uopće plivati niti koliko ste vješti i vični veslači. Neki se s veslanjem na kajaku susreću po prvi put, neki nikada prije nisu ni vidjeli kajak, neki su neplivači. Štoviše, neki se po prvi put susreću s morem, naučeni na mirne vode svojih jezera. I takvi idu na veslanje po otvorenom moru.

OVO JE MOGLO BITI JEDANAEST POGINULIH

Ova priča je završila tako što je devet ljudi spašeno iz mora, a oko dvoje su svi optimistični kako su negdje na sigurnom, mada policija na ovu priču i dalje želi staviti točku na 'i' i ne završiti je na pretpostavkama. No moglo je biti drugačije. Mogli smo u ovom trenutku imati 11 poginulih turista čije identitete nitko ne zna.

Sve ono što je loše, a što čovjek preživi, trebalo bi mu služiti kao lekcija. Vjerojatno je bespotrebno dodatno objašnjavati zašto je važno da se izmijene pravilnici i uvede obveza koncesionara za evidentiranjem osobnih podataka izletnika koji su od ključne važnosti u slučaju nesreće, ali i oštećenja imovine. Možda bi se moglo razmisliti i o GPS uređajima na kajacima. Kako je moguće da turist unajmi kajak, priveže ga na Lokrumu i nestane, bez da ga vrati koncesionaru? Je li se onda tako uz kraj mogao uputiti u njemu u neki drugi grad, na neku drugi otok, županiju, državu? Je li mogao ukrasti taj kajak, prodati ga nekome, uništiti? Sadašnja praksa pokazuje totalnu nebrigu o ljudskim životima i imovini.

Koncesionari tvrde kako je jučer more bilo mirno i kako su se valovi dogodili iznebuha. Drugi tvrde kako su prognostički modeli bili najavili pogoršanje, bez obzira na to što je more u momentu isplovljavanja bilo mirno. Neki su koncesionari odlučili isploviti, neki nisu, i to se vrlo često ponavlja. Trebalo bi osmisliti i uvesti pravila oko toga što napraviti kad se na moru dogode neočekivani problemi i kad se ono nenadano uzburka, a koja bi vrijedila za kajakaše.

Sve to je ono što bi trebalo naučiti iz nesreće koja se dogodila, a iz koje je nastao totalni kaos koji je zbunio širu javnost. Boljim i konciznijim pravilima bi se trebalo primorati koncesionare na veću odgovornost, a Lučka kapetanija bi konačno trebala naučiti komunicirati s javnosti.