Najveći dobitnik plina za cent, voljeni spasitelj Pavao Vujnovac, upravo provodi akciju spašavanja Fortenove u vidu preuzimanja. Kako je njegov kapital Bog zna zašto povezivan s Rusima, sad bi on trebao Fortenovu riješiti ruskog kapitala i sufinancirati oporavak i razvoj Fortenove. Stručnjaci koji poznaju Putinov način vladanja kažu kako nikad ne dozvoljava jednom oligarhu kontrolu nad više od jednog resursa. To znači, jednom je omogućio bogaćenje na nafti, drugom na hrani, trećem na plinu i tako redom. U takvom omjeru on kontrolira njih, u suprotnom bi oni kontrolirali njega. U nas je drugačije. Jer je, je li, slobodno tržište, pa Vujnovac raspolaganjem resursima hrane, vode, nafte, plina i struje, bez problema kontrolira vlast i cijelu Lijepu našu. On nije 'gazda', on je glavni i neprikosnoveni oligarh koji kontrolira sve najvažnije hrvatske resurse. A što se tu može? To je valjda rizik slobodnog tržišta, kako ga shvaćaju naši 'stručnjaci'. 

Notorni Skejo s idiotskim brčićima došao je podržati protest svinjogojaca i uključio se u 'Seljačku bunu ' u Slavoniji. Samo svojom pojavom na skupu, potjerao je vodu na Vladin mlin. Nakon Skeja, tko normalan više može vjerovati vođama 'seljačke bune'? Plenki tvrdi da 'bunu' vode neki ekstremisti, prema informacijama SOA-e. Ako je to točno, onda odgovornost snosi i SOA i državne institucije koje nisu ništa poduzele nego puštaju 'ekstremistima ' slikanje po televizijama i ostalim medijima. Na sastanku s malim svinjogojcima i tim nekim 'ekstremistima' u Zagrebu, naša ministrica Vučković izgledala je preplašeno kao učenica pred ispit iz matematike, koju ne razumije najbolje. Jednako kao što ne razumije koliko je temeljito i pametno trebalo voditi poljoprivrednu politiku, ali i educirati ljude na terenu. Kad je trebalo podići razinu malih uzgajivača na višu razinu uz pomoć novaca iz EU, oni su radije izabrali poticaje. To im je i dozvoljeno. Pitanje poticaja, ne samo svinjogojcima, tema je koja sasvim sigurno u brojnim slučajevima potpada pod USKOK. Nažalost ne i pod EPPO. Toliko propusta resornog Ministarstva kad je u pitanju stočarstvo, teško je i nabrojati. Od gašenja silnih farmi goveda i mljekara do ovog cirkusa s malim uzgajivačima svinja. Jednako kao i zbog lošeg komuniciranja o problemu s neretvanskim mandarinama. Sve potpuno netransparentno i bez suvislog plana. Posljedice kaosa i uništenja stočarstva na svim poljima osjećat ćemo godinama dok krkamo poljsku piletinu, mađarsku i njemačku svinjetinu i tko zna odakle govedinu. Nisu valjda i tu upetljani neki 'ekstremisti'?

Užas u Zagrebu s odlagalištem otpada na Jakuševcu i teško stradali radnik ponovno postavlja pitanje rješavanja postrojenja za odlaganje otpada. Ma koliko to jest problem diljem Hrvatske, otpad je nešto na čemu je Tomašević gradio kampanju. Sasvim je jasno kako to nije nešto što se može obaviti za nekoliko godina, ali građani Zagreba u ovih dvije i nešto godine njegovog upravljanja gradom, nisu čuli što, kako, koje postrojenje i kad. Kad? Za to vrijeme trpimo pune kontejnere, dok se Jakuševac i dalje zatrpava. Ljudi koji žive u okolici i na nekoliko kilometara, osjećaju stravičan smrad. I dalje dobivamo smeđe vrećice za eko otpad koje se nakon dva dana raspadnu i nema teorije da izduraju tjedan dana, koliki je razmak između odvoza. Ono što s pravom očekujemo jest odgovore na ta pitanja jednako kao i tko je odgovoran imenom i prezimenom za tu katastrofu. Dobiju li Zagrepčani jasne i poštene odgovore s  pratećim djelima onda bi, ako ništa drugo, ipak mogli reći kako su ovi ipak malo drugačiji. U suprotnom, sve isto i nema razlike o kojoj Možemo stalno trubi. Ova tragična epizoda u Zagrebu jedino je razveselila Plenkija koji je odmah šeretski pitao novinare je li možda on odgovoran i za odron na Jakuševcu. Ne, ne, dragi naš Plenki, za to nikako.  

Ako ništa, ova situacija u Zagrebu dobar je putokaz za  prelazak na ozbiljnije odvajanje otpada u Gradu, koje pripremaju gradska Čistoća i Mato. Putokaz kako, što, kad i s kojim resursima. I s kojim i kakvim odlagalištem! No, hvala Bogu, Grad zasad ne muči taj problem nego uživa u, čini se, vrlo dobro i zanimljivo pripremljenom Adventu. Neka tako i ostane! Ovo je mjesec u kojem bi trebalo više pisati o lijepim temama, dobrim ljudima, posebno brojnim humanitarcima koji su uvijek tu u Gradu i uskaču u pomoć kad god i kome god zatreba. Takvi ljudi pravi su melem u ovim turbulentnim i ponekad teško podnošljivim vremenima. I u nas, ali i svuda oko nas. Otvaranje Adventa bilo je doista lijepo i na veliku radost malih razdraganih lica, raširenih očiju od uzbuđenja. Njihova lica ne znaju lagati. To, baš to i jest duh Adventa. Istinska radost! Eto vas!