U škotskom brodogradilištu John Brown & Co. Ltd, Clydebank britanski je brodar Cunard sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća naručio četiri istovjetna putnička broda klase Saxonia za održavanje prekooceanske linije za Kanadu. Imali su po 21700 bruto tona, bili dugi 185 i široki 24,5 metara. Četiri DRG parne turbine ukupne snage 24500 KS omogućavale su im preko dvije propele brzinu od 19,5 čvorova. Mogli su prihvatiti 125 putnika u prvom i 800 putnika u turističkom razredu.  

Prvi brod SAXONIA, po kojem je serija i dobila ime, zaplovio je 1954. Sljedeće godine su mu se pridružili IVERNIA i CARINTHIA, a 1956. i SYLVANIA. Na liniji do New Yorka i Montreala novi Cunardovi lajneri uspješno plove do 1962., kada definitivno gube transatlantsku konkurenciju sa sve modernijim zrakoplovima. 

Smještaj radnika u Iraku 

 CARINTHIA je raspremljena već 1967. i prodana brodarskoj kompaniji Sitmar Line-u za kojeg prvo plovi pod imenom FAIRLAND, a potom i FAIRSEA. Nakon što je vjerno služila brojnim gospodarima, konačno se kao CHINA SEA DISCOVERY koristi za privremeni smještaj stranih radnika u Iraku. Početkom 2006. izrezana je u indijskom rezalištu brodova Alang. Iste 1967. godine Sitmaru je prodana i SYLVANIA koja mijenja ime u FAIRWIND.  

Od 1988. je DAWN PRINCESS i konačno od 1993. nama dobro poznati ALBATROS, izrezan 2004. također u Alangu. Cunard modernizira preostala dva broda koji počinju ploviti na kružnim putovanjima. IVERNIA postaje FRANCONIA, dok SAXONIA mijenja ime u CARMANIA. Nažalost, posao se nije najbolje odvijao pa su brodovi 1971. raspremljeni u luci Southampton te nakon pola godine prebačeni na ušće rijeke Fal.  

Kupnja tajnovite malteške tvrtke 

Blizance je na dražbi 1973. kupila tajnovita malteška, a zapravo sovjetska kompanija Nikroie Maritime Corporation koja ih iznajmljuje u Sovjetski Savez. Od tada FRANCONIA plovi za Dalekoistočnu kompaniju Far Eastern Shipping Company (FESCO) iz Vladivostoka s novim imenom FEDOR SHALYPIN, a CARMANIA za crnomorsku kompaniju Black Sea Shipping Company (BLASCO) iz Kijeva kao LEONID SOBINOV. Prvih godina oba broda plove na kružnim putovanjima u vodama oko Australije i Južnog Pacifika. U vrijeme tzv. Angolske krize korišteni su za prijevoz kubanskih trupa iz Havane u Angolu. 

 U Sredozemlje dolaze tek koncem sedamdesetih godina. U Dubrovnik prvo dolazi LEONID SOBINOV dana 31. kolovoza 1978. i 12. srpnja 1979., što su mu ovdje bile i jedine posjete. FEDOR SHALYAPIN prvi put uplovljava u grušku luku 8. listopada 1982. Nastavlja dolaziti po tri puta godišnje 1983.,1984. i 1986., a nakon posljednjih uplovljavanja 13. lipnja i 19. rujna 1987. ovamo se više nikada nije vratio.  

LEONID SOBINOV je raspremljen 1995. u ukrajinskom Ilichevsku da bi 1999. bio konačno izrezan u indijskom rezalištu brodova Alang. FEDOR SHALYAPIN je raspremljen u istoj luci 1996. Na put za indijsko rezalište Alang zaplovio je u siječnju 2004. pod imenom SALONA (prije odlaska u rezalište brodovi obično mijenjaju imena), gdje je uz bok broda blizanca ALBATROS, nekadašnje SYLVANIE, uskoro i skončao život u hrpi starog željeza. Tako su u škotskom Clydebanku na istom mjestu rođena sva četiri nekadašnja Cunardova broda blizanca i u istom indijskom rezalištu su završili svoje zanimljive plovidbe u kojima su pod raznim imenima veoma često znali posjećivati i Dubrovnik.