Finalmente!

Evo smo danas konačno čuli kakvu su poreznu reformu „skuhali“ vladajući. Kako ste prošli? Hoćete li morat platit porez? Mislim... porez i na nekretninu i dodatno porez na afitavanje.

Nemam točne podatke, ali mi se čini da je prošle godine, samo na području Grada Dubrovnika, bilo više od 3.000 iznajmljivača. Pri tome mislim samo na one koji svoje sobe ili apartmane ili kuće oglašavaju na Bookingu. Sam Bog zna koliko ih uopće nije oglašeno na Bookingu nego na Airbnbu ili drugim platformama za iznajmljivanje? A, koliko je samo onih koji nisu prijavljeni niđe nego iznajmljuju na crno?

Sad zasigurno svi oni uzimaju digitron u ruke i izračunavaju koliko će poreza platit dogodine. I, neće im noćas bit miran san.

Prateći što je naš gradonačelnik dosad govorio i kakve je sve odluke predlagao Gradskom vijeću (a ovi zdušno usvajali), uopće ne sumnjam da će se u Dubrovniku porez na iznajmljivanje odredit u najvećem mogućem iznosu od 300 eura po krevetu. S time da se ovaj put ubrajaju i tzv. pomoćni ležajevi. I uopće ne sumnjam da će predložit Gradskom vijeću da se – pored poreza na afitavanje – odredi i najveći mogući iznos poreza na nekretnine od 8 eura po jednom metru kvadratnom.

Pretpostavimo da imate apartman od 60 kvadrata kojega afitavate turistima i da je, što je logično, registriran za četiri osobe – platit ćete 1.200 eura na afitavanje i dodatno porez na nekretnine od 480 EUR-a. Da ne zaboravimo, i dalje ćete plaćat boravišnu pristojbu, turističku članarinu i PDV na proviziju agencije (npr. booking.com) koja vam puni taj apartman.

Postavlja se pitanje što će učinit vlasnik takvog apartmana? Može odustat od afitavanja, ali ako nastavi afitavat sigurno će htjet taj porez prebacit na turiste i poskupit će smještaj u odnosu na prošlu godinu. Ionako nam turisti već prigovaraju da smo preskupi, a kad im se smještaj još poskupi, logično je da – umjesto Hrvatske – odaberu Crnu Goru, Albaniju, Grčku, Tursku ili bilo koju drugu državu. Izravna posljedica toga logičnog smanjenja broja turista, a to znači manje gostiju u restoranima, kafićima, klubovima. Manji broj izletnika na gliserima i brodovima, manji broj putnika autobuserima itd. itd. Grad međutim zaboravlja da to znači i manji broj posjetitelja na zidinama i putnika na žičari, a od svakog od njih ubire ne mali prihod.

Ovo je izvrstan način da se jedna (možda i jedina!) profitabilna djelatnost dovede u pitanje.

ŠTO JE PROKLAMIRANI CILJ

Naša Vlada nas uvjerava da će ovakvim mjerama osigurat da se smanje cijene nekretnina u Hrvatskoj pa će se time otvorit više jeftinih mogućnosti za stanovanje našim mladim sugrađanima i njihovim obiteljima.

Pa je li itko primijenio ikakvu računicu da to opravda? Hajdemo malo analizirat. Pretpostavimo da imamo mladi bračni par, naših sugrađana, koji nemaju riješeno stambeno pitanje. I on i ona imaju plaću – recimo – 1.000 eura.

Recimo da oni skromno žele stan (za početak) od samo 50 kvadratnih metara. Po sadašnjim cijenama kvadrata stana u Gradu, za to im treba 250.000 eura (barem). Ako bi ove Vladine mjere uistinu dovele do pada cijena nekretnina, eto pretpostavimo da cijene padnu za nevjerojatnih 20%, pa da više kvadrat stana ne košta 5.000 nego 4.000 EUR-a. Naš mladi par više ne bi trebao 250.000 eura nego „samo“ 200.000 eura. Što mislite, s njihovim plaćama, je li im stan od 200.000 eura priuštiviji od onog od 250.000 eura? Jasno je da im je jednako nedostupan čak i da cijena padne za čak 20%. A, osobito ako padne broj turista pa im – možda – zbog toga smanjenja dođe u pitanje i radno mjesto i plaća.

A, nitko ne govori da bi takav pad cijena baš „dobro došao“ svim onim strancima koji žele kupit nekretninu u Hrvatskoj. Tako – ako bi kojim čudom došlo do smanjenja cijena stanova – svo maslo pokupili stranci koji bi kupovali u Hrvatskoj još jeftinije nego dosad.

DUGOTRAJNI NAJAM

Ako vladajući misle da će ovom reformom postić da se što veći broj stanova daje za dugotrajni najam, opet je to teški ćorak.

Prije svega, jako je puno apartmana koji imaju 25-35 kvadrata. Takav se prostor može afitat strancu na dan-dva, ali možete li zamislit da mlada familja živi u tolikom prostoru u najmu? Pa još s malim djetetom.

S druge strane, puno ljudi s kojima sam razgovarao govore da „nema šanse“ da bi oni apartman izdali bilo kome dugoročno, bez obzira na porez. Više je razloga za to. Jedan od tih razloga je da ne znaju kakvi su to ljudi kojima bi afitali. Govore da – ako imaju problematičnog gosta – da će ga se riješit za dan-dva kad pođe, a ako afitaju nekim našim ljudima dugoročno, da oni mogu bit jako problematični. Da su mladi, da im stalno dolaze prijatelji, galame do duboko u noć, prave party svako malo. Često unište namještaj i – kad im istekne ugovor – treba cijeli namještaj promijenit. S turistima nemaju tih briga. Ali, najveći razlog zašto ljudi ne bi afitavali dugoročno je što, u slučaju bilo kakvog spora s podstanarom, nemaju šanse riješit se tih podstanara barem 5-6 godina jer toliko minimalno traju sudski sporovi u Hrvatskoj.

TKO NIJE ZAHVAĆEN POREZIMA

Koliko ja minimalno znam o nekretninama, to nisu samo stanovi, kuće ili stambene zgrade. To je i zemljište. Ako se već uvodi porez na nekretnine, zašto nije uveden i porez na neizgrađeno građevinsko zemljište ili neobrađene poljoprivredne površine? Zašto bi se samo plaćao na stanove ili kuće?

Druga kategorija je država koja je isto tako oslobođena plaćanja. Kako objavljeni podaci kažu, država ima skoro 4.000 stanova koji su prazni. Pa zašto se oni ne daju mladim familjama? A, ako se ne daju, zašto država ne bi platila isti taj porez? Zašto porez na nekretnine ne bi platio, recimo, i Studentski dom u Dubrovniku jer se i tamo iznajmljuju sobe turistima? I Županija iznajmljuje u Mercante-u pa će i ona bit izuzeta od poreza i činit nelojalnu konkurenciju privatnim iznajmljivačima?

Hajdemo dalje, i Crkva iznajmljuje turistima. Neću sad govorit đe i kome, svi to znamo. I Crkva će bit oslobođena poreza na nekretnine. Ako ne po novom Zakonu onda zasigurno po ugovorima s Vatikanom.

Što je sa hotelima? Vlasnici velikog kapitala koji su, nota bene u bescijenje kupili tadašnje hotelske objekte, isto neće ništa plaćat? I još drže nesagrađene i porušene objekte ko što je na primjer Hotel Belvedere. I može se očekivat da će zaposlit stranu radnu snagu za koju po Dubrovniku traže smještaj. A, neće naše mlade.

VRHUNAC LICEMJERJA

Oni koji prate više godina što se na ovom turističkom tržištu događalo, dobro znaju da je naša Država davala visoko vrijedne poticaje za uređenje apartmana, za izgradnju privatnih bazena, za ugradnju solara..... Eto, sad će se izgleda nekretnine čije je uređenje ili izgradnju financijski pomogla država prije svega par godina, podvrgnuti skupom porezu. Pa se postavlja pitanje svima: zar ste mislili da Vam država neće porezom naplatit te poticaje?  

TAKTIČKI PROMAŠAJ

Ipak, čovjek bi očekivao više strategije trenutne vlasti. Uvode sve ove drastične poreze od 1.1.2025. godine i dobar dio odgovornosti (čitaj: udaranje po špagu) prebacuju na lokalne vlasti. Jer, lokalne vlasti će određivat visinu tih poreza, tko je sve oslobođen i slično.

A, dobro znaju da su u proljeće dogodine lokalni izbori. I ti će lokalni čelnici – koji budu donosili odluke o visini ovih poreza – itekako platit cijenu tih svojih odluka. Jer, svi smo „krvavi ispod kože“. Pitam se kako će glasovat onih 3 tisuće i više iznajmljivača kojima lokalna vlast išćera iz špaga solde na ime poreza?

Dubrovačko Njorgalo