Da je neki bahati seoski đilkoš izazvao tešku nesreću sa smrtnom posljedicom, samo bismo kratku crticu o tome pročitali u Crnoj kronici. Možda bi nadobudni novinar uzeo i izjavu sumještanina koji bi rekao: 'Znali smo da će se tako nešto dogoditi, samo je bilo pitanje kad?'. Nesreće se događaju, što zbog loše procjene, previše konja, a premalo pameti, što zbog uvjeta na cesti, trenutka nepažnje, alkohola, ali i zbog bahatosti kojekakvih budaletina. Kad se već dogodi, na lice mjesta izađe policija, zatvori promet, napravi alkotest ako je vozač pri svijesti, u suprotnom traži alkotestiranje odmah po dolasku hitne u bolnicu. Na lice mjesta dolazi DORH , provodi se  vještačenje, uzimaju izjave svjedoka i sve potrebno i u skladu sa Zakonom o prometu.

No, u slučaju Banožića stvari se nisu odvijale po pravilima struke.

Cesta je zatvorena tek dva sata nakon nesreće pa su tragovi možda kontaminirani, alkotestiranje nije napravljeno, odnosno nije traženo od bolnice, iako oni jesu za svoje potrebe izvadili krv i evidentirali 0,21 posto alkohola u krvi, što može biti valjan dokaz na sudu - ničega. Prvo zato što nije službeno testirano, a drugo zato što navedeni postotak doista nije alkoholiziranost. U cijeloj priči to je nevažno. Važno je samo to da ni policija ni DORH nisu obavili svoj posao po pravilu struke, baš onako kako ga obavljaju kad se radi o bilo kojem običnom građaninu RH, nego su se prepali i petljali, kako ne bi izazvali nečiji gnjev. To i baš to je problem Hrvatske - što državne institucije ne funkcioniraju jer ovise o milosti ili nemilosti vlasti. Zemlje u kojima institucije ne funkcioniraju i potpuno zavise o vlasti, obično se nazivaju autokratskim državama. Naravno, ne pada mi na pamet tvrditi da je u nas tako, ali eto, tako se to drugdje zove.

Neprijatelje pod kontrolu

Brzom Plenkijevom odlukom smijenjen je ministar, trenutno u šok sobi, ministar koji nikad nije ni trebao biti ministar. Baš ničega. Jer ni pameću, ni znanjem, stvarnim obrazovanjem usprkos kandidaturi za izvanrednog profesora, blentavom bahatošću, grabežom, od stanova do APN-a, baš ni jednom jedinom svojom referencom nije trebao biti ministar. Ili ipak ima jednu potrebnu referencu koja je, po svemu sudeći, bila i najvažnija - slijepu poslušnost onome tko mu je sve te blagodati omogućio. Sljedeći, isto brzi  Plenkijev potez iznenadio je mnoge, ali je dobro odigrano. Najvećeg suparnika i oponenta Anušića, brzinski postavlja na mjesto ministra obrane. Neodoljivo je ovaj potez podsjetio na čuvenog Kuma gdje Michael Corleone citira Sun Tzua: „Prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže“. Jednostavnije rečeno, ako ćemo ih držati blizu možemo svašta saznati, pa možda čak i nešto naučiti od njih. U svakom slučaju imati ih pod kontrolom. Dobro odigrano. 

Klasični Uljebistan prepun para 

Za to vrijeme Gradsko vijeće održalo je sjednicu na kojoj se usvajao prijedlog Proračuna  za 2024. godinu, s projekcijama za 2025. i 2026. godinu. Proračun za 2024. planiran je u najvećem iznosu dosad, u iznosu od preko 119 milijuna eura. Kao i uvijek, bilo je manje ili više zanimljivih rasprava, sitnih, već uobičajenih podbadanja, ali i napuštanja gradske vijećnice Srđevaca zbog majice HOS-a kojom se ukrasio vijećnik Roko. Sve u skladu s novom zaigranošću ustašovanjem. Alkotestiranje nije obavljeno. Ipak najzanimljivija mi je bila Raguževa rasprava o smislu i besmislu Turističke zajednice Grada, koja ne radi ama baš ništa pod milim Bogom, što joj ni najmanje ne smeta pri naplati turističke članarine svima onima, koji se itekako trude i doprinose odličnoj turističkoj slici grada. Pa je odlučeno kako će na tu temu biti sazvana posebna sjednica Vijeća. Tema smisla i besmisla i lokalnih i nacionalne turističke zajednice, koja je u ovakvom obliku definitivno relikt prošlih vremena. U osnovi, klasični Uhljebistan prepun para.

O smislu i besmislu

Uvijek postoje iznimke i kreativni ljudi koji pokazuju da se itekako puno može napraviti na razvijanju i stvaranju turističke ponude. Ali to je uvijek stvar posebno motiviranih i kreativnih pojedinaca, poput ekipe u Zagrebu ili na Vijeću spomenutih, rovinjskih te - zeovaca. Ipak, zanimljivo je vidjeti kako se svi, od Mata pa nadalje, slažu kako je ovaj Matov kadar promašaj. Je li se nešto zamjerio? Jer da se Mato s tim ne slaže, teško bi Raguž pokrenuo to pitanje. Drugo je pitanje koliko su i kako i dosadašnji voditelji gradske TZ bili kreativni, u skladu s novim trendovima vremena u kojem živimo i po kojim kriterijima su postavljani, jednako kao što su nejasni kriteriji zbog kojih su  razrješeni. Je li uopće sazrelo vrijeme za raspravu o smislu i besmislu TZ-e, kakvu uporno zadržava i podržava svaka Hrvatska vlada? Odozgo naniže. Eto vas.