"DMITRIY SHOSTAKOVICH" I NJEGOVI BLIZANCI Posadu su uglavnom činili KGB-ovci, morao ih je slušati i sam zapovjednik broda
Serija od sedam brodova blizanaca tipa DMITRIY SHOSTAKOVICH, građeni su u poljskom brodogradilištu Stocznia Szczecińska im. Adolfa Warskiego u Szczecinu. Kao i većina brodova Sovjetskog Saveza (SSSR), imali su dvojnu putničko - vojnu namjenu. Imali su ukrcajno-iskrcajne rampe i u cijeloj garažnoj palubi su mogli ukrcati auta ili vojna vozila. Oni su više sličili trajektima nego kruzerima, ali je većina njih uplovljavala u luku Gruž kao kruzer. Svih sedam brodova su bili gotovo istih tehničkih karakteristika, imalí su 12800 bruto tona, bilí su dugi 133 i široki 21 metar, a brzinom od 20 čvorova pokretala su ih četirí šest- cilindarska dizel Sulzer-Zgoda motora ukupne snage 17400 KS. U verziji broda za kružna putovanja prevozili su oko 350 putnika o kojima se brinulo 170 članova posade. Ne treba posebno spominjati da su posadu sačinjavali mahom probraní sovjetski kadrovi među kojima su dominirali pripadnici KGB-a. Njihovim se direktivama u plovidbi i upravljanju brodom morao pokoravati i sam zapovjednik broda. U vremenima nakon Perestrojke, svi su ovi brodovi često mijenjali vlasnike, imena i zastave.
DMITRIY SHOSTAKOVICH
Prvi iz serije brodova blizanaca DMITRIY SHOSTAKOVICH je dobio ime po istoimenom ruskom kompozitoru, a izgrađen je za brodarsku kompaniju Black Sea Shipping Company (BLASCO) íz Odesse. Na prvo putovanje je zaplovio 1980. godine, a 2000. je promijenio ime u PALOMA I, kasnije u PALOMA te ponovo u PALOMA I. Ovaj kruzer je dolazio u Dubrovnik pod svim ovim imenima. Tijekom transformacije u kruzer su mu tupastu provu suzili da bude šiljastija, kako bi brod izgledao nešto elegantnije. Preinakom prove broda su izgubili dio dragocjenog prostora u garaži u slučaju potrebe ukrcaja vojnih vozila. Prodan je 2007. u Singapur gdje je služio kao ploveća kockarnica pod imenom ROYALE STAR, a od 2013. je plovio pod imenom NEW IMPERIAL STAR. U listopadu 2016. je završio u indijskom rezalištu brodova Alang.
GEORG OTS
Godine 1980. zaplovio je i GEORG OTS, ali za Estonian Shipping Company (ESCO) iz Tallina. Uglavnom je plovio na liniji Tallin - Helsinki i za razliku od drugih brodova on nije nikada mijenjao ni ime, ni namjenu te je jedini cijelo vrijeme plovio kao trajekt za 1200 putnika i 110 automobila. Godine 2002 je prodan brodarskoj kompaniji St. Petersburg Shipping Company te održava redovitu trajektnu liniju St. Petersburg - Kaliningrad, a 2012 je prodan jednoj kineskoj kompaniji te 2014. završava u kineskim rezalištima brodova. U svojim plovidbama nikada nije posjetio Dubrovnik.
LEV TOLSTOY
Od 1981. godine plovi i LEV TOLSTOY koji 1995. mijenja ime u NATASHA, 1998. u PALMIRA, a od 2001. plovi za izraelsku brodarsku kompaniju Mano Maritime kao THE JASMINE (bio je u Dubrovniku pod ovim imenom). U kolovozu 2006. prodan je jordanskom brodaru (SITTCO) Salam International Transport & Trading Company za kojeg plovi kao trajekt u Crvenom moru pod novim imenom FARAH. Vratio se svojoj prvotnoj trajektnoj namjeni pa rekonstrukcija i nije bila komplicirana s obzirom na to da njegove krmene rampe za ukrcaj i iskrcaj vozila nikada nisu ni bile demontirane. I kada je izgledalo da će FARAH završiti svoje plovidbe u Crvenom moru, početkom 2008. ga je kupio brodar Easy Cruise i odmah ga poslao na kompletnu rekonstrukciju u brod za kružna putovanja za nešto više od 500 putnika. Svoja prva krstarenja pod imenom EASYCRUISE LIFE započeo je 17. svibnja iz Pireja prema turskom Bodrunu i grčkim otocima: Syros, Samos, Kalynnos, Kos, Paros i Mikonos. Nažalost, ovaj se posao nije dobro razvio pa je 2010. inauguriran novi program u Indijskom oceanu pod imenom OCEAN LIFE. Kako ni taj pokušaj nije uspio, brod je 2011. raspremljen u luci Ambelaki na otoku Salamina da bi sredinom 2014. konačno završio u rezalištima brodova turske Aliage.
KONSTANTIN SIMONOV
KONSTANTIN SIMONOV je plovio od 1982. do 1996. godine. Plovio je između Lenjingrada i Helsinkija za Baltic Sea Shipping Company (B.S.S.C.). Kada je kompanija 1996. bankrotirala, brod je zaplijenjen u njemačkom Kielu. Iste je godine na dražbi prodan jednoj ciparskoj firmi koja mu mijenja ime u FRANCESCA. Međutim, četiri godine ne plovi i ostaje vezan u Bremerhavenu sve do 2000., kada ga je kupila izraelska brodarska kompanija Mano Maritime iz Haife. Zanimljivom kombinacijom ovaj ruski brod u vlasništvu izraelske kompanije sa sjedištem u Kingstownu na St. Vincenti Grenadinima uzima maltešku zastavu pod kojom nastavlja ploviti kao THE IRIS (bio je u Dubrovniku pod ovim imenom). Prodan je 2010. brodaru Kristina Cruises za kojeg plovi do 2013. pod imenom KRISTINA KATARINA (bio je u Dubrovniku pod ovim imenom) da bi početkom siječnja 2014. nakon stečaja kompanije, ponovo promijenio vlasnika i dobio novo ime OCEAN ENDEAVOUR. I dalje je u plovidbi pod zastavom Portugala.
MIKHAIL SUSLOV
Od 1982. plovi i MIKHAIL SUSLOV, građen za Black Sea Shipping Company (BLASCO), kojemu je prvotno bilo namijenjeno ime VASILIY SOLOVEV SEDOV, ali je nakon iznenadne smrti Mihaila Suslova, tadašnjeg vodećeg sovjetskog političkog ideologa, počašćen, ali ne zadugo, njegovim imenom. Brzo, već nakon dvije godine mijenja ime prvo u MIKHAIL BULGAKOV (nakratko, samo šest dana je nosio to ime), a potom u PYOTR PERVYJ. U Njemačkoj je preuređen u brod-očnu kliniku te je punih deset godina u zdravstvenoj službi, od 1990. do 2000. bio stacioniran u Gibraltaru. Nakon propasti kompanije u međuvremenu je pripao Baltic Lineu, tu je i zaplijenjen te na dražbi prodan u Emirate gdje je preimenovan u OCEAN EMPRESS. Međutim, zbog pogoršanja političke situacije na Bliskom istoku, projekt krstarenja u arapskim vodama je propao, pa je ponovo prodan, ovaj put kompaniji Titan Cruise Line. Nakon preuređenja u brod-casino neko je vrijeme za turiste željne kockanja plovio u ruskim baltičkim vodama kao OCEAN JEWEL OF ST. PETERSBURG. Ovaj brod nije nikada bio u Dubrovniku. Ipak, vrijeme je učinilo svoje, pa je nekadašnji MIKHAIL SUSLOV na koncu završio u rezalištima 2013. u Venezueli.
KONSTANTIN CHERNENKO i MIKHAIL SHOLOKHOV
Za sovjetsku dalekoistočnu brodarsku kompaniju Far East Shipping Company (FESCO) iz Vladivostoka se 1986. grade dva broda: KONSTANTIN CHERNENKO i MIKHAIL SHOLOKHOV. Nakon kratke vladavine i smrti prvog čovjeka SSSR-a, već odavno zaboravljenog Konstantina Černjenka, novogradnja broj 492 dobiva njegovo ime, ali ne zadugo. Već se 1988. preimenuje u RUSS i plovi u vodama oko Vladivostoka do Japana i Južne Koreje. Od 1997. održava trajektnu liniju Riga - Stockholm, a od 2000. skraćuje ime u RUS. Kasnije ponovo plovi između dalekoistočne Rusije i Japana, a od 2010. je promijenio ime u SC ATLANTIC, potom i u OCEAN ATLANTIC, te je na Dalekom istoku potpuno preuređen u brod za kružna putovanja kapaciteta 400 putnika. I dalje plovi pod zastavom Portugala. MIKHAIL SHOLOKHOV je uglavnom plovio Japanskim i istočnim Kineskim morem, a od 1995. između Vladivostoka i Japana te Južne Koreje. Od 1999. je na trajektnoj pruzi St. Petersburg - Stockholm, od 2000. Riga - Stockholm, da bi se 2002. ponovo vratio ruti između Vladivostoka i Fushikija. Kada je 2004. prodan grčkoj kompaniji Hellenic Western registriranoj u Kambodži, nakratko skraćuje ime u MIKHAIL. Ime potom mijenja u UGO FOSCOLO i plovi, da bi sve bilo nastavljeno u jednako zanimljivom stilu, pod zastavom St. Vincent i Grenadina za grčkog brodara Anez Lines. Zapravo, uglavnom je bez posla ležao raspremljen na grčkom otoku Zakyntos da bi pod imenom PHOENIX bio izrezan u indijskom rezalištu brodova Alang 2011. godine.